Foto: Index/FaH

ČINJENICA da je premijer Andrej Plenković odlučio ići u preslagivanje Vlade s HNS-om, a osobito da su narodnjaci na to pristali, strašno je uzburkala i podijelila javnost.

Kada kažem podijelila, ne mislim na jednake dijelove. Velika većina medija kao i glavnina lijevog i liberalnog glasačkog tijela iz svih je oružja napala Ivana Vrdoljaka i dio HNS-a koji je stao uz njega. Naravno, to se iz mnogo razloga koje ovdje nećemo nabrajati, moglo i očekivati.

Dakle, ovdje nećemo pokušavati odgovoriti na pitanje što je sve u pozadini – iskreni pokušaj da se iskoristi politička konstelacija za vrijednu priliku, kako to tvrde u HNS-u, trgovina radi uhljebljenja i osobnih koristi, kako tvrde kritičari, hitnost saniranja situacije u Agrokoru, prijetnja da ćemo zbog kašnjenja ostati bez stotina milijuna eura iz fondova EU-a ako idemo na nove izbore, strateški interesi velikih sila u regiji ili možda sve zajedno.

Svijeća kod Kamenitih vrata za Barišićev odlazak

Ja ću ovdje barem u nekoj mjeri pokušati objasniti tek razmišljanja omanjeg dijela javnosti, a osobito nekih iz redova nastavnika i akademske zajednice koji su se zarekli da će zapaliti svijeću kod Kamenitih vrata ako Pavo Barišić ode, a na njegovo mjesto dođe Blaženka Divjak.

Naime, činjenica da je Plenković HNS-u pristao prepustiti upravo sektor obrazovanja, naznaka je da se iz ove dvojbene političke trgovine možda može izroditi nešto dobro. Zapravo to bi mogao biti znak da je Plenković možda spreman za neku malo više "light" verziju HDZ-ove vlasti te da su mu resor obrazovanja i njegov donedavni prvi čovjek postali nepodnošljiv teret. Postalo je preteško braniti neobranjivo i prikrivati očigledno.

Na političkom žiro-računu Barišića, MZO-a i akademske vrhuške nagomilalo se puno previše minusa, a postalo je jasno da pitanje obrazovanja, kao malo koje drugo, uključujući i gospodarsko, može pokrenuti medije na neumoljive kritike, a javnost na masovne prosvjede. U državi u kojoj mladi završavaju fakultete da bi potom u kolonama bježali u svijet, u kojoj djeca već u višim razredima osnovne škole planiraju karijeru za odlazak jer im je alternativa da nakon nekoliko desetljeća učenja, mučenja, bubanja, strahovanja i preznojavanja s diplomom u džepu beru masline, rade na blagajnama, konobare, pakiraju sardine ili čuvaju ovce, pitanje obrazovanja postalo je upaljena, otvorena rana stotina tisuća mladih i njihovih roditelja. A oni od dolaska HDZ-a na vlast, njegovih kadrova u ministarstvo te Damira Borasa i njegovih ljudi na čelne pozicije sveučilišta, imaju priliku svjedočiti samo beskrajnom nizu afera kojem se ne nazire kraja.

Konzervativni desant na obrazovanje

Osnovno i srednje obrazovanje postalo je predmetom radikalno konzervativnog svjetonazorskog desanta koji bi najradije izbacio evoluciju iz škola, a djecu koja ne pohađaju vjeronauk stavljao da kleče na kukuruzu. Visoko obrazovanje, u kojem se okreću nepojmljive količine novca i privilegije, postalo je pak postrojenjem koje servisira potrebe i želje uske akademske klike. Postalo je jasno da urušavanje sustava ne može zaustaviti ništa osim smjene na vlasti ili smjene na čelu resora. A nedavno održani lokalni izbori pokazali su da je tako nešto teško očekivati, čak i ako padne Vlada i raspišu se novi izbori.

Barišićev odlazak - jedina dobra stvar u preslagivanju

Dakle, da zaključimo, ako je preslagivanje Vlade urodilo ičime pozitivnim, onda je to odlazak Barišića koji je bio zaštitnik svih navedenih štetnih procesa te dolazak Blaženke Divjak, nestranačke profesorice, svojevremene konkurentice Borasu za mjesto rektorice Sveučilišta u Zagrebu, koja je bila otvoreni i glasni kritičar svih navedenih problema.

Naravno, od Blaženke Divjak teško je očekivati čuda. Na ovom resoru redom su lomili zube brojni ministri sa svih strana - od lijeve, preko srednje do desne, osobito oni koji su htjeli provesti ozbiljnije reforme. Unatoč tome što su iza sebe imali jake stranke. Hoće li ona biti još jedna u nizu, ili će joj imidž stručnjakinje sa združenom podrškom "državotvornih" i "oporbenih" biti koristan, tek treba vidjeti. Sjetimo se da su se upravo "državotvorni" pokazali najsposobnijima za najosjetljivije bolne poteze. Generale nisu mogli izručivati lijevi "jugonostalgičari", nego upravo "neupitni domoljubi".

No možda je HDZ HNS-u odlučio baciti kost obrazovanja upravo zato što izgleda svijetlo i sjajno, eutanazirajuće čak i za dio narodnjaka, dok se može očekivati da bi mogla biti pretvrda da bi je Blaženka Divjak uspjela slomiti i probaviti. Možda Plenković i njegovi drže fige u džepovima kao što ih je držao Predrag Šustar kada je ponavljao da kurikularna reforma Borisa Jokića ide dalje.

Možda je paljenje svijeća uzaludno

Uzimajući u obzir sve moguće Scile i Haribde kroz koje će Blaženka Divjak morati plivati i činjenicu da se očekuje kako će podnijeti ostavku ako joj pritom ruke budu vezane, možda su oni koji se vesele odlasku Barišića zapravo naivci. Možda im je paljenje svijeća uzalud. Naime, hrvatska recentna povijest uči nas da kad već mislimo da ne može lošije, naše političke i akademske "elite" u talonu uvijek imaju nešto još gore. Kao da nam žele poručiti – radije se ne bunite, manje će boljeti!

Kako god bilo, odlazak Barišića zasigurno je dobra vijest, a Index će u ovoj priči ostati zapamćen po svojem istraživačkom angažmanu kao i po svojoj ilustraciji koja je postala zaštitnim znakom Afere plagijat.