Zašto u Britaniji ne može opstati nijedan premijer?
"EKONOMIJA, glupane!" Slogan koji je proslavila predsjednička kampanja Billa Clintona 1992. godine pada na pamet kada se razmatra nestabilnost koja je postala obilježje britanskog političkog života. Ujedinjeno Kraljevstvo na putu je da dobije šestog premijera u otprilike sedam godina, jer se jedan politički vođa za drugim pokazuje nedoraslim tvrdoglavo slabom gospodarstvu koje je opteretilo prihode i životni standard, iscrpljujući biračko tijelo.
Odlazeći premijer i vođa laburista Keir Starmer, koji dužnost napušta nakon samo dvije godine, u dobrom je društvu. Njegova četiri prethodnika - Rishi Sunak, Liz Truss, Boris Johnson i Theresa May - suočavali su se s mnogim istim trnovitim izazovima i imali su slično kratke mandate, pri čemu je Truss na vlasti izdržala manje od dva mjeseca. Njezin plan o nefinanciranim poreznim rezovima umalo je srušio britanska financijska tržišta, piše CNN.
Stavimo li na stranu reakciju tržišta obveznica, Clintonov slogan sažeto objašnjava da je gotovo uvijek iskustvo birača s gospodarstvom - koje se uglavnom osjeća kroz ono što si mogu, a što ne mogu priuštiti - ono što određuje njihovo zadovoljstvo političkim vođama. U Britaniji političari skupo plaćaju opći osjećaj da život postaje sve teži i skuplji.
Plaće su jedva pratile rast potrošačkih cijena, što znači da se ljudi ne osjećaju znatno bolje. Otkako su laburisti preuzeli vlast 2024. godine, prosječna tjedna plaća, prilagođena za inflaciju i bez bonusa, porasla je za manje od 1 % na 494 funte (651 dolar), prema podacima britanskog statističkog ureda - jedva bolje od rasta zabilježenog od 2019. godine. U međuvremenu, porezi su na najvišoj razini u više desetljeća.
"Sve se svodi na gospodarstvo", rekao je Raoul Ruparel, glavni ekonomist za Ujedinjeno Kraljevstvo u Boston Consulting Group (BCG). Loš gospodarski učinak Ujedinjenog Kraljevstva "dio je šireg osjećaja da se stvari možda ne poboljšavaju", rekao je za CNN.
Sumorna atmosfera
Starmer i njegova četiri prethodnika ispravno su dijagnosticirali vječiti problem niskog rasta u Ujedinjenom Kraljevstvu i postavili njegovo rješavanje kao svoj glavni prioritet. Ipak, snažan gospodarski rast pokazao se nedostižnim, čak i dok je državni dug rastao, ostavljajući uzastopne administracije s malo manevarskog prostora za rješavanje rastućeg popisa povezanih izazova, od propadajuće infrastrukture do kroničnog nedostatka stanova.
"Ako imate gospodarstvo koje raste, to vam daje više fleksibilnosti za djelovanje na drugim područjima… za više ulaganja i potrošnje, smanjenje poreza… to je temelj svega", rekao je Ruparel.
Rast BDP-a Ujedinjenog Kraljevstva prosječno je iznosio oko 1 % godišnje otkako je May preuzela vlast u srpnju 2016., prema konzultantskoj tvrtki Capital Economics. BDP po glavi stanovnika, koji uzima u obzir promjene u veličini stanovništva i općenito se smatra boljom mjerom životnog standarda, bio je slično neimpresivan.
Sumorno raspoloženje oko gospodarstva pomoglo je Laburističkoj stranci, koja je obećavala "promjene", da ostvari uvjerljivu pobjedu na općim izborima 2024. godine. Britanci su očajnički željeli nekog drugog nakon 14 godina vladavine konzervativaca, razdoblja koje su obilježili dvostruki šokovi pandemije i rata u Ukrajini, ali i Brexit te smanjenje državne potrošnje - takozvana "štednja" nakon globalne financijske krize.
Ipak, značajne promjene sporo su se ostvarivale, što je pokvarilo dojam o Starmerovom premijerskom mandatu i nanijelo teške gubitke laburistima na lokalnim izborima u svibnju, praktički zapečativši njegovu sudbinu. "Ankete su dosljedno pokazivale da su pritisci zbog troškova života najveća briga za ljude diljem zemlje, pa su nedvojbeno bili u prvom planu mnogim biračima", rekao je za CNN Ben Harrison, direktor think tanka Work Foundation sa Sveučilišta Lancaster, nakon gubitaka laburista na lokalnim izborima.
Novi vođa, isti problemi
Kao što je Starmer naslijedio mlitavo gospodarstvo, tako će i njegov nasljednik. No, možda će mu biti dano više vremena za rješavanje izazova koji se nikada nisu mogli riješiti preko noći.
"Postizanje gospodarskog rasta nije lako kratkoročno", rekao je Ruparel iz BCG-a. "Izgradnja nove infrastrukture, snižavanje cijena energije… za to je potrebno vrijeme."
Ruth Gregory, zamjenica glavnog ekonomista za Ujedinjeno Kraljevstvo u Capital Economicsu, rekla je da je vlada "imala neke dobre ideje i uvela politike koje bi mogle dati britanskom gospodarstvu dugotrajniji poticaj", poput planova za povećanje ulaganja i "pokretanje" gradnje domova. "Ali zbog niza pogrešnih koraka i, čini se, loše provedbe… poticaj će vjerojatno biti zanemariv", rekla je za CNN.
Međunarodni monetarni fond očekuje da će gospodarstvo Ujedinjenog Kraljevstva ove godine porasti za samo 0.8 %, prema prognozi iz travnja. To je pola postotnog boda manje od procjene iz siječnja, jer rat u Iranu uzima danak kroz više cijene energije, što naglašava razmjere predstojećeg izazova.
"Gospodarski izazovi Ujedinjenog Kraljevstva neće nestati promjenom premijera", upozorila je Rain Newton-Smith, izvršna direktorica Konfederacije britanske industrije, lobističke skupine za poslovanje.
"Gospodarstvo se neće samo popraviti dok se političari bave sobom. I ne možete se uhvatiti u koštac s troškovima života bez rješavanja troškova poslovanja", dodala je u izjavi.
"Zemlji je sada potrebna stabilnost", rekla je. Sljedeći premijer "mora brzo djelovati kako bi umirio poduzeća i investitore, zaštitio životni standard i predstavio vjerodostojan, ostvariv plan rasta."