POVODOM ulaska američkog lanca Starbucks na talijansko tržište, Marc Rowlands u tekstu na portalu Timeout pita se zbog čega ih još nema u Hrvatskoj. Lanac utemeljen u Seattleu 1971. godine ima više od 30.000 kafića diljem svijeta, a nedavno je otvorio jedan u Milanu. Vrijeme će pokazati hoće li to biti još jedan od velikih uspjeha ovog brenda. No ljudi koji vode Starbucks nisu amateri i sigurno je da su prije ulaganja veće količine novca proveli iscrpno istraživanje, što otvara pitanje zašto još nisu došli u Hrvatsku.

Glasine o dolasku Starbucksa kolaju već godinama

Iako Starbucksa nema u Hrvatskoj, to ne znači da ovaj brend nije razmatrao opciju otvaranja svojih kafića u našoj zemlji. Glasine o tome da bi se mogao otvoriti u glavnom gradu stare su skoro desetljeće.

Možda su iz Starbucksa već proučavali kulturu ispijanja kave u Hrvatskoj te su zaključili kako im se ne isplati doći ovdje jer je prerizično. No Starbucks se u prošlosti već tako kockao i dobio.

Kako je Starbucks uspio u Engleskoj

Primjer za to je Engleska, nacija koja obožava čaj i pije ga barem pet puta dnevno. Odbijanje šalice čaja u Engleskoj, piše Timeout, može dovesti do apoplektičnog šoka domaćina. Ipak, Starbucks se ondje usudio riskirati i uspio.

No Hrvatska nije Engleska. Engleze se često može vidjeti kako tijekom pauze za ručak trče natrag u svoje urede sa sendvičima, ponekad im vise iz usta napola pojedeni te nestaju u ustima prije nego što su došli do lifta zgrade u kojoj rade. Isto rade i s kavom. Galon kave u plastičnoj Starbucksovoj čaši može se piti dok se hoda. I može dugo trajati omogućujući kofeinsku injekciju koja je potrebna da se preživi radni dan. 

Osim toga, vrijeme u Engleskoj je loše

Osim toga što nemaju vremena piti kavu u kafiću, Englezi nemaju ni vremenske prilike koje bi im omogućile da piju kavu na terasi i uživaju. 

Pothvat uvođenja njihove kave u konzervativnu Englesku nije bio lak, ali iz Starbucksa očito smatraju da je to ondje bilo lakše uvesti nego u hrvatsku kulturu ispijanja kave.

"Kava za van" u Hrvatskoj?

Kultura ispijanja kave u Hrvatskoj ne uklapa se baš u poslovni model koji Starbucks primjenjuje u drugim zemljama. Možete li zamisliti hrvatskog konzumenta kave kako uzima “kavu za van”? Ili da radi dok pije kavu? Veća je šansa da će se o budućoj hrvatskoj vlasti, piše Timeout, odlučivati putem plesnog natjecanja. To je potpuno nezamislivo.

Hrvati rijetko piju kavu sami. I nikad ne uzimaju kavu za van. Jedini ljudi u Hrvatskoj čiji se društveni život ne vrti oko odlaska na kavu su pokojni. Na kavu se ide zbog poslovnog sastanka, druženja s prijateljima ili obitelji. I ne mora se žuriti. Mala šalica kave u Hrvatskoj može potrajati čak dva ili tri sata. To nije šala.

Svaki građanin Hrvatske ima svoj kafić

Pravila oko ispijanja kave ovdje Starbucks nikad ne bi shvatio. Prvo, većina Hrvata ima svoj kafić. To ne znači da posjeduju vlastiti kafić, već da imaju mjesto na koje obično idu. Ta odanost je ponekad veća nego ona koju gaje prema svojoj rodbini. Ikakva sugestija za pijenje kave na nekom drugom mjestu vjerojatno će dovesti do negativnih odgovora u rasponu od poruge do otkazivanja.

Ljudima na kavi ne smije se pridružiti

Drugo, nikad se ne smije prekidati par koji je na kavi. Ako u Velikoj Britaniji tijekom sunčanog dana netko sretne prijatelje kako sjede pred Starbucksom, vjerojatno će biti pozvan da im se pridruži za stolom. U nikakvim okolnostima to se ne smije očekivati u Hrvatskoj. Pridružiti se ljudima koji piju kavu u Hrvatskoj bez prethodnog dogovora smatra se nepristojnim, kao da je ta osoba imala snošaj sa suprugom jednog od onih koji sjede za stolom.

Ispijač kave mogao bi biti izgubljeni brat kojeg ta osoba nije vidjela otkako je otet iz majčinih ruku prije 20 godina, ali bi svejedno bilo neprihvatljivo prekinuti njega i njegovog prijatelja dulje nego što je potrebno za reći: “Bok, javit ću ti se.” Oni su “na kavi”. I to je to.

Kava nije uvijek kava

Treće, teško je zamisliti da bi Starbucks mogao pojmiti da u Hrvatskoj kava ne znači kava. U Hrvatskoj fraza “ići na kavu” može značiti sate i sate provedene u ogovaranju. Također, “ići na kavu” može uključivati prekomjerno pušenje cigareta. Također, “ići na kavu”, upozorava Timeout, uopće ne mora uključivati kavu. Nekad uključuje samo pivo. Ili pivo i cigarete. 

Dvojbeno je bi li Starbucks mogao razumjeti posebna pravila kulture ispijanja kave u Hrvatskoj. A možda baš i nema previše smisla pokušati ostvariti profit na terasi koja bi bila puna ljudi cijeli dan, uz prodaju tek 20 malih šalica kave. Dvojbeno je i bi li se Hrvatima koji imaju izbor espressa ili kave s mlijekom zavrtjelo od bezbroj zbunjujućih opcija koje Starbucks nudi svojim mušterijama, kao što su dupla mocca chocca s pekinškim jesenskim sirupom, esencijom žirafe i obranim veganskim mlijekom s infuzijom vanilije. A sreća bi trebala i stranom baristu koji bi pokušao dozvati Vjekoslava ili Hrvoja nakon što vidi mušteriju prvi put.

Moglo bi postojati niz razloga zbog kojih Starbucks nije još uvijek došao u Hrvatsku. Možda se njihov dolazak u Italiju može shvatiti kao pokazatelj njihovih ambicija u ovom dijelu Europe, gdje vole kavu?

Jedna stvar je sigurna - ako razmišljaju o dolasku u Hrvatsku, to neće biti kao njihov dolazak u Englesku. U Hrvatskoj neće uvoditi kulturu ispijanja kave, već će je morati naučiti.

*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa, kako bi smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost Indexovih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima, niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.