Zašto vam u zgradi treba suglasnost stanara za apartman, a ne za ordinaciju?
RASPRAVA o novom Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti ponovno je otvorila pitanje zašto za turistički najam vrijede stroža pravila nego za druge djelatnosti u stambenim zgradama. Dok iznajmljivači moraju pribaviti suglasnost suvlasnika, određeni poslovni prostori, poput liječničkih ordinacija i odvjetničkih ureda, mogu primati velik broj posjetitelja bez takve suglasnosti.
Pitanje različitog tretmana turističkog najma i drugih djelatnosti ponovno je aktualno zbog rasprave o spomenutom zakonu, koji predviđa dodatna pravila za iznajmljivače. Međutim, obveza pribavljanja suglasnosti susjeda nije novost - uvedena je Zakonom o upravljanju i održavanju zgrada, koji je stupio na snagu početkom 2025. godine.
Suglasnost suvlasnika za turistički najam
Tim je zakonom uvedena obveza pribavljanja prethodne pisane suglasnosti suvlasnika za kratkoročni najam stanova u višestambenim i stambeno-poslovnim zgradama. Za iznajmljivanje stana turistima potrebna je suglasnost suvlasnika koji imaju više od dvije trećine suvlasničkih udjela u zgradi. Pritom postoji i dodatni uvjet: suglasnost moraju dati svi neposredni susjedi čiji zidovi, podovi ili stropovi graniče sa stanom.
Nova pravila obuhvatila su i vlasnike koji su godinama zakonito iznajmljivali stanove turistima, no njima je ostavljen rok od pet godina za prikupljanje potrebnih suglasnosti, odnosno do kraja 2029. godine.
Istovremeno, isti zakon dopušta da se određene poslovne djelatnosti u stanovima obavljaju bez suglasnosti suvlasnika, čak i kada podrazumijevaju svakodnevne dolaske velikog broja ljudi. Riječ je o takozvanim tihim i mirnim djelatnostima, među koje je Vlada u obrazloženju zakona kao primjere navela odvjetničke i javnobilježničke urede te knjigovodstvene servise.
Iako Vlada među tim primjerima nije navela liječničke i stomatološke ordinacije, Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine ranije je za Hinu objasnilo da ordinacije u uobičajenim okolnostima ne proizvode toliku buku da se ne bi mogle smatrati takvima.
Za ordinacije koje posluju u prostorima već namijenjenima poslovnoj djelatnosti nije potrebna suglasnost suvlasnika. Ako se nova ordinacija želi otvoriti u stanu, potrebno je ispuniti posebne zdravstvene i prostorne uvjete.
Zanimljivo je da ni hosteli, iako također primaju turiste, ne trebaju suglasnost suvlasnika ako posluju u poslovnim prostorima. To je Ministarstvo potvrdilo još početkom 2025. godine. Međutim, ako se stan samo oglašava kao hostel, a zapravo je registriran za pružanje smještaja u domaćinstvu, suglasnost je potrebna.
Zašto država opravdava različita pravila?
Iz Ministarstva prostornoga uređenja za Index su objasnili da različita pravila proizlaze iz načina na koji se obavljaju pojedine djelatnosti i njihova utjecaja na život stanara. Ističu da odvjetnički i javnobilježnički uredi te knjigovodstveni servisi desetljećima posluju u stambenim zgradama i da takva praksa nije izazivala veće probleme.
"Knjigovodstveni servisi te javnobilježnički i odvjetnički uredi desetljećima posluju u stambenim prostorima, pri čemu su njihovi vlasnici, a često i klijenti, poznati suvlasnicima. U praksi nije primijećeno da takve djelatnosti narušavaju kvalitetu stanovanja ostalih stanara”, navode iz Ministarstva.
Dodaju da se takve djelatnosti uglavnom obavljaju između 8 i 17 sati, a iznimno rijetko nakon 21 sat. U prostorima su prisutni zaposlenici koji komuniciraju s klijentima i vode računa o urednom poslovanju. Zato smatraju da takve djelatnosti ne remete noćni mir stanara, čak ni kada klijenti koriste zajedničke dijelove zgrade.
"Kratkoročni najam smanjuje broj stanova dostupnih za dugoročno stanovanje"
Kod turističkog najma situacija je, tvrde, drukčija.
"Za razliku od djelatnosti s određenim radnim vremenom i prisutnošću osoba koje vode računa o poslovanju, kratkoročni najam podrazumijeva česte izmjene nepoznatih osoba koje se zajedničkim prostorima koriste tijekom dana, ali i noći. To kod stanara može izazvati osjećaj straha i nelagode u prostoru koji bi trebao biti siguran”, poručuju iz Ministarstva.
Posebno upozoravaju na starije zgrade u središtima turističkih gradova, gdje je zvučna izolacija često nedovoljna. Tvrde i da vlasnici turističkih apartmana mogu biti manje zainteresirani za ulaganje u zajedničke dijelove zgrade jer u njihovim stanovima nitko stalno ne živi.
Ministarstvo pritom naglašava da ograničavanje turističkog najma nije povezano samo s bukom i ponašanjem gostiju, nego i sa stambenom politikom. Prema njihovu objašnjenju, kratkoročni najam smanjuje broj stanova dostupnih za dugoročno stanovanje, pridonosi rastu cijena nekretnina i potiče iseljavanje stanovnika iz gradskih središta.
"Cilj nije zabraniti kratkoročni najam u stambenim zgradama, nego omogućiti suvlasnicima, osobito neposrednim susjedima, uvid i odlučivanje o tome tko ulazi u zgradu te potaknuti iznajmljivače da vode računa o potrebama susjeda i ponašanju svojih gostiju", navode.
"Ne raspolažemo informaciijama da odvjetnici ili liječnici izazivaju probleme"
Na pitanje o liječničkim i stomatološkim ordinacijama Ministarstvo odgovara da minimalne tehničke uvjete za njihovo otvaranje određuje Ministarstvo zdravstva. Dodaju da bi se poslovne aktivnosti načelno trebale odvijati u prostorima odgovarajuće poslovne namjene, u skladu s prostornim planovima te građevinskim i uporabnim dozvolama.
Ministarstvo ne raspolaže informacijama da poslovanje odvjetnika, javnih bilježnika ili liječnika izaziva sustavne probleme u funkcioniranju stambenih zgrada. Ako se pokaže potreba, moguće je kroz izmjene i dopune Zakona razmotriti ograničavanje i takvih djelatnosti, navode.
Ministarstvo podsjeća i da stanari, neovisno o tome je li za djelatnost bila potrebna suglasnost, ne moraju trpjeti prekomjernu buku ili vibracije. U takvim slučajevima mogu sudskim putem zahtijevati prestanak uznemiravanja i naknadu štete..
Što zamjeraju iznajmljivači?
Jedan od glavnih prigovora odnosi se upravo na različit tretman turističkih apartmana i drugih poslovnih djelatnosti. Trideset i jedan saborski zastupnik u zahtjevu podnesenom Ustavnom sudu upozorio je da odvjetnički i javnobilježnički uredi te zdravstvene ordinacije mogu znatno više opterećivati zgradu od turističkog najma.
Naveli su da klijenti tih djelatnosti zauzimaju više parkirališnih mjesta te da "višestruko veći broj ljudi ulazi u zgradu". S druge strane, istaknuli su da je broj gostiju u legalnim turističkim apartmanima ograničen izdanim rješenjima, zbog čega smatraju da nije opravdano upravo za tu djelatnost tražiti suglasnost susjeda.
Slične prigovore iznijela je i udruga Spasimo male obiteljske iznajmljivače . U srpnju 2026. upozorila je na takozvani "veto susjeda”, odnosno mogućnost da jedan neposredni susjed uskrati suglasnost bez obrazloženja i tako spriječi nastavak iznajmljivanja, čak i kada ostali suvlasnici nemaju prigovora. Udruga smatra da su time ugrožena i već stečena prava iznajmljivača koji godinama zakonito posluju.
Odluka Ustavnog suda
Ustavni sud je 31. ožujka 2026. odbio zahtjev 31 saborskog zastupnika i ocijenio da sporne odredbe Zakona o upravljanju i održavanju zgrada nisu protivne Ustavu. U obrazloženju je naveo da se gospodarske djelatnosti mogu različito zakonski tretirati jer nemaju jednak utjecaj na kvalitetu života stanara.
Prema njegovu obrazloženju, postoji opravdana razlika između tihih i mirnih djelatnosti, koje ne stvaraju buku i vibracije, i djelatnosti koje mogu ometati ostale stanare. Sud stoga nije našao razlog zbog kojeg bi takvo razlikovanje bilo protivno Ustavu.
Kod turističkog najma posebno je istaknuo česte izmjene nepoznatih osoba koje prolaze kroz zajedničke dijelove zgrade. Ocijenio je da to može povećati sigurnosne rizike i narušiti privatnost te mir stanara. Naglasio je da stambena zgrada nije javni ni poslovni prostor, nego prostor namijenjen stanovanju, u kojem suvlasnici dijele zajedničke dijelove i imaju obvezu međusobnog uvažavanja.
Sud je prihvatio i argument da kratkoročni turistički najam smanjuje broj stanova dostupnih za dugoročno stanovanje, osobito mladim ljudima i obiteljima. Zaključio je da je zaštita stambenog fonda legitiman javni interes te da je obveza pribavljanja suglasnosti suvlasnika nužna, prikladna i razmjerna tom cilju.
Ustavnu sud je naglasio da njegova zadaća nije odlučivati bi li neko drugo zakonsko rješenje bilo bolje, nego utvrditi je li postojeće u skladu s Ustavom.