GODINA kuge. Najgora godina ikad. Otkazana godina. Godina koju bi mnogi rado zaboravili. Godina koja je ekvivalent "zapaljenog kontejnera". Ovo su samo neki od opisa godine na izmaku u svjetskim medijima.

Časopis Time obilježio ju je prekriženom naslovnicom, na sličan način na koji su obilježili smrt Adolfa Hitlera, Sadama Huseina ili Osame bin Ladena. Godina 2020. i pandemija koja ju je obilježila tako su ušle u klub s nekima od najgorih svjetskih zlikovaca.

Naravno, bilo je i gorih godina, i u posljednjih stotinu godina i u daljoj povijesti: sve godine Prvog i Drugog svjetskog rata, "godine bez ljeta" 1816., kad je gigantska vulkanska erupcija zasjenila Sunce i uzrokovala propasti usjeva i globalne gladi, 1349., kad je izbila Crna smrt i desetkovala Europu i Aziju, pa sve do 536. koju je časopis Science nazvao "najgorom godinom za življenje". I tada je niz vulkanskih erupcija doveo do globalnog zamračenja i zahlađenja koje je uništilo usjeve i izazvalo glad. Kuga je došla samo pet godina kasnije. 

"Jer Sunce je davalo svoje svjetlo bez sjaja, poput Mjeseca, tijekom cijele godine", napisao je o toj 536. bizantinski povjesničar Prokopije. 

Godina kuge

No ako 2020. i nije najgora godina kroz koju je čovječanstvo prošlo, lako bi mogla biti jedna od nadrealnijih. Malo tko je na početku 2020. mogao i zamisliti koliko će nam se svima životi promijeniti. 

Scenarij iz filmova katastrofe postao je, s najvećom pandemijom u posljednjih stotinu godina, nova globalna stvarnost. Masovno zatvaranje, poznatije kao lockdown, dnevni izvještaji o zaraženima i umrlima, pretrpani covid-odjeli bolnica, bolničari u zaštitnim odijelima, zatvorene škole i fakulteti, puste ulice i kaotične granične kontrole, socijalna distanca i maske na licima, a u najgorim slučajevima i vojni kamioni koje odvoze tijela, kao što je bio slučaj u Bergamu i kopanje masovnih grobova, što smo vidjeli u New Yorku i Brazilu, postali su dio naše sumorne svakodnevice, povlačeći se s ljetom i vraćajući se još silovitije s novim, jesenskim valom.

Istina, ljudi nisu ni u jednom trenutku umirali po ulicama kao u holivudskim filmovima, kako korona-skeptici rado ističu. Na temelju ove godine teško će biti snimiti uzbudljiv film katastrofe jer ova nas je katastrofa, kako piše filmska kritičarka Timea Stephanie Zacharek, izmučila upravo svojom izluđujućom rutinom i monotonijom. Naravno, pod uvjetom da se nismo teško razboljeli ili nam netko blizak nije završio u bolnici ili podlegao ovoj opakoj bolesti.

Godina socijalne distance

Činjenica da neki zarazu prohodaju kao prehladu ili je i ne osjete, a drugi završe na respiratoru ili mjesecima pate zbog njenih kroničnih posljedica, ponekad bez ikakvog objašnjivog faktora koji čini razliku, samo je produbila zbunjenost, nesigurnost i nevjericu koje prate korona-pandemiju. Sva okupljanja, od koncerata, festivala i utakmica, preko svadbi i maturalnih večera do božićnih partija i obiteljskih ručkova, postala su manje ili više rizična. Upute o socijalnoj distanci, koliko god bile opravdane, učinile su mnoge od nas tjeskobnima u do jučer normalnim, potpuno benignim situacijama. Tko je od nas prije godinu dana mogao zamisliti da će zagrljaj majke i kćeri ili djeda i unuka nositi sa sobom rizik teške bolesti ili smrti?

>>CNN: Svijet više nikad neće biti normalan. Prihvatite to

Gotovo godinu dana nakon što je pandemija izbila, znanstvenici su postigli velik napredak u istraživanju koronavirusa, ali na neka pitanja i dalje nemamo jednoznačan i definitivan odgovor. Kolika je točno stopa smrtnosti i, vezano uz to, koliki je stvarni broj zaraženih? Odakle je i kada točno koronavirus prešao na ljude? Koji točno faktori, osim starosti i kroničnih bolesti, pretilosti ili pušenja, utječu na težinu bolesti? Kako se točno koronavirus širi, odnosno koliko je kakva vrsta kontakta sa zaraženim rizična? Kolika je trenutna prokuženost populacije? Koliko točno traje imunitet kada prebolimo covid-19? Odgovori na ta pitanja danas su, međutim, mnogo jasniji nego što su bili početkom godine. Vrijedi podsjetiti i da znanost ne daje instant-odgovore, ma koliko ih htjeli. 

Sve je ovo izazvalo žučne, često i histerične polemike o tome je li važnija osobna sloboda ili javno zdravlje, ekonomija ili ljudski životi. Mnogi od nas okrenuli su se zato utješnim tlapnjama da je koronavirus izmišljen ili prenapuhan, da je riječ o korona-histeriji bez opravdanog razloga, da je pravi problem panika i mjere zaštite od epidemije, a ne epidemija sama. No svi već, na rubu strpljenja i snaga, čekamo da razdoblje "novog normalnog" koje je nastupilo ove godine konačno završi i da nam se vrati život kakav smo imali do prije manje od godinu dana, a kojeg se sad samo maglovito prisjećamo. Cjepivo koje se ovih dana počelo distribuirati diljem svijeta konačno nam daje nadu, nakon iluzija o imunitetu krda kojeg neki uporno objavljuju kao što kršćanski fundamentalisti i vidjelice najavljuju skori povratak Isusa Krista. No pitanje je kad ćemo se zaista vratiti u "staru normalu" - u biti, pitanje je hoće li se to ikad dogoditi. 

>>Kada ćemo se vratiti normalnom životu?

Godina infodemije i teorija zavjere

Nije čudo ni da je godinu, osim koronavirusa, obilježila i pandemija, odnosno "infodemija" paranoičnih teorija zavjera i histeričnih lažnih vijesti. Iako ovaj fenomen nije nov, širenje dezinformacija bilo je zaista eksponencijalno ove godine. Njihove glavne teme bile su, očekivano, koronavirus i predsjednik SAD-a na odlasku Donald Trump, odnosno njegovi protivnici. Tako ni ultimativna teorija zavjere našeg doba, vjerojatno najluđa ikad izmišljena, nije nastala ove godine, ali je s pandemijom i predizbornom kampanjom postala sveprisutna i privukla milijune novih vjernika. 

>>Koronavirus je prva prava "infodemija" na svijetu. Evo što to znači

Riječ je, naravno, o QAnonu. Najkraće rečeno, prema QAnonovcima, svijetom upravlja kabala sotonističkih pedofila i kanibala koji kuju zavjeru protiv Trumpa još od vremena kad je bio samo kandidat, dok u isto vrijeme vode međunarodni lanac trgovine djecom kao seksualnim robljem. I upravljaju svijetom, naravno. Usto, prema ovoj sumanutoj teoriji, djecu se drži zatočenu u tajnim podrumima i tunelima te seksualno zlostavlja, muči i ubija kako bi okultni predatori konzumirali supstancu poznatu kao adrenokrom, što je ustvari oksidirani adrenalin, izravno iz dječjih žlijezda. Ta im supstanca služi kao droga ili kao eliksir mladosti, ovisno o tumačenju.

>>Najluđa teorija zavjera dosad smišljena: Što je točno QAnon?

Teorije zavjere i dezinformacije o navodnoj bezopasnosti covida-19 i izrežiranoj "plandemiji" izazvale su i niz prosvjeda protiv epidemioloških mjera, od nošenja maski do lockdowna, u zemljama od SAD-a do Njemačke i Italije, ali i Hrvatske. 

>>Nijemci su poznati kao razumni. Otkud onda masovni prosvjed protiv maski i mjera?

Inače, jedino luđe od činjenice da su stotine tisuća ili čak milijuni ljudi povjerovali u ovu teoriju je činjenica da je predsjednik SAD-a praktički podržao QAnon, tvrdeći da se, iako "ne zna ništa o njima", radi o domoljubima koji se "bore protiv pedofilije" i da je tvrdnja da se on bori protiv sotonističkog kulta pedofila i kanibala "dobra stvar". 

Dok je Trump postao neustrašivi junak u ovoj bajci, američki multimilijarder i filantrop na području javnog zdravlja i cijepljenja Bill Gates postao je babaroga koja želi čipirati ljude cjepivom protiv koronavirusa i porobiti čovječanstvo - ili naprosto potamaniti milijarde ljudi, ovisno o tumačenju. U za nijansu manje suludim teorijama, ova "plandemija" je produkt paklenog plana da se ukinu naše teško stečene slobode, s maskama kao "brnjicama" i epidemiološkom preporukom od dva metra distance kao uvođenjem totalitarizma na mala vrata. 

>>Ne, Bill Gates nije stvorio koronavirus da bi nas mikročipirao

Izbori koje gubitnik odbija priznati

Godinu je, naravno, obilježila i pobjeda bivšeg potpredsjednika SAD-a Joea Bidena nad Trumpom na predsjedničkim izborima u studenome. Trump je u četiri godine mandata potvrdio neke od najgorih strahova svojih kritičara. U bezbroj primjera pokazao je da je nezainteresiran za učenje na poslu i stavljanje javnog dobra ispred vlastitog interesa, jednako nesklon disciplini i poštovanju demokratskih normi i sklon zapaljivoj i vulgarnoj retorici, neodgovoran, pouzdan jedino u svojoj neiskrenosti i samohvali, neuravnotežen i naprosto, po mišljenju mnogih suštinski neprimjerena osoba za funkciju predsjednika SAD-a.

Unatoč tome ili baš i zbog toga, svojim desničarskim populizmom i, uvjetno rečeno, karizmatičnim nastupom stekao je fanatičnu milijunsku sljedbu, kako u SAD-u, tako i diljem svijeta. Na izborima je dobio čak 74 milijuna glasova - 12 milijuna više nego prije četiri godine. Ipak, Biden je dobio 81 milijun, više nego ijedan američki predsjednik ikad, uz uvjerljivu prednost od 74 elektorska glasa. Koliko god da je stekao obožavatelja, Trump je stekao još više onih koji ne mogu podnijeti njega i ono u što je pretvorio Ameriku.

>>Trump bi do odlaska mogao napraviti ozbiljnu štetu

Ali Trump je posljednji čin svoje političke piromanije ostavio za kraj. Odbijajući priznati poraz i optužujući Bidena i njegovu Demokratsku stranku za najveću izbornu krađu u američkoj povijesti, izazvao je političku krizu bez presedana. Ta se kriza već prelila iz medija i s društvenih mreža u nasilje na ulicama u nekoliko navrata, no ono bi moglo biti tek blaga uvertira u nasilje koje bi moglo uslijediti ako Trump pokuša zadržati vlast i/ili pozove svoje pristaše da ustanu protiv Bidenova dolaska na vlast. 

SAD je ove godine već iskusio i epidemiju uličnog nasilja i kaosa koji su se izrodili iz mirnih prosvjeda protiv policijske brutalnosti i ubojstava Afroamerikanaca, potaknutih ubojstvima Georgea Floyda u svibnju i Breonne Taylor u ožujku. Podsjetimo, bijeli policajac Derek Chauvin 8 i pol minuta Floyda je gušio koljenom dok je ovaj bespomoćno ležao na tlu i preklinjao za život. Breonnu Taylor su pak policajci izrešetali nakon što su provalili u njen stan zbog sumnje na dilanje droge (koja se kasnije pokazala neutemeljenom), a njen dečko zapucao na policajce u civilu, misleći da su provalnici.

Između borbe za rasnu jednakost i revolucionarnog nasilja

Očito besmislena smrt nenaoružanog i vidno rastrojenog, ali već lisicama vezanog Floyda, snimljena kamerom, bila je konačni okidač za mnoge američke crnce, ali i bijelce koji su se s njima solidarizirali. Uslijedili su masovni prosvjedi, a potom i neredi, palež, pljačka i sukobi s policijom, uz nekoliko smrtonosnih obračuna između ljevičara i trumpovskih desničara. Kyle Rittenhouse, maloljetni bijelac koji je uzeo pušku i otišao zavoditi red na ulicama Kenoshe u Wisconsinu poput šerifa s Divljeg Zapada i koji je na kraju u, kako tvrdi, samoobrani ubio dvojicu prosvjednika, možda je i najbolje utjelovljenje polarizacije u Americi. Za jedne je bio heroj, a za druge zločinac.

>>UZNEMIRUJUĆE Snimke pokazuju kako je tinejdžer puškom ubio dvoje ljudi u Americi

Borba za društvenu i rasnu pravdu izrodila se, kroz nasilje militantnog dijela pokreta Black Lives Matter (Crni životi vrijede) i lijevih ekstremista iz pokreta Antifa, u nešto mnogo zlokobnije. I u drugim društvenim domenama počele su se javljati sve radikalnije inicijative za ukidanjem sredstava policiji, općom cenzurom i sve puritanskijim preimenovanjem i uklanjanjem "politički nekorektnih" elemenata kulture, javnog prostora i javnog govora, sve opsežnijim rasnim kvotama pri zapošljavanju i primanju na fakultete, obaveznim seminarima temeljenima na kritičkoj rasnoj teoriji u institucijama i korporacijama te stavljanjem rase i drugih oblika manjinskog identiteta u prvi plan u svakoj prilici. Pred Amerikom je stoga sad veliki izazov - pronaći racionalni i etički balans između rasne jednakosti i društvene pravde s jedne strane te liberalnih i prosvjetiteljskih načela na kojima je i utemeljena kao republika, prije gotovo 250 godina. 

>>Amerika je na rubu. Ova dva prizora to najbolje simboliziraju

Prosvjedi u Bjelorusiji, novičok u Rusiji, terorizam zbog karikatura u Francuskoj

Masovni prosvjedi izbili su u kolovozu i u Bjelorusiji. Nakon izbora na kojima je dugogodišnji predsjednik Aleksandar Lukašenko - posljednji europski diktator, kako ga zovu - proglasio pobjedu nad oporbenom kandidatkinjom Svetlanom Tihanovskajom, a za koje je Europska unija utvrdila da su bili namješteni, Bjelorusi su izašli na ulice - prvo tisuće, njih, pa deseci tisuća, a na vrhuncu prosvjeda i stotine tisuća. Prosvjedi su se nastavili idućih pet mjeseci, unatoč brutalnoj policijskoj represiji, premlaćivanju, zatvaranju i mučenju prosvjednika. Hrabrošću su se posebno istaknule Bjeloruskinje, kako među prosvjednicima, tako i među oporbenim liderima, od Tihanovskaje nadalje.

>>Šire se snimke hrabrih Bjeloruskinja koje trgaju maske Lukašenkovim batinašima

Ruski predsjednik Vladimir Putin, koji bi s Lukašenkom komotno mogao dijeliti titulu posljednjeg europskog diktatora, u svojoj državi gotovo da i nema oporbe, bar ne one koja nije strogo kontrolirana i lojalna Kremlju. Ruska oporba izgubila bi i posljednjeg pravog lidera da Alekseja Navalnog, koji je u kolovozu otrovan nervnim otrovom novičokom, nisu u posljednji trenutak spasili liječnici adekvatnom terapijom. Berlinska bolnica Charité, u koju je Navalni prebačen i gdje je više od dva tjedna bio u komi, potvrdila je da je njihov pacijent definitivno otrovan novičokom.

Sam Navalni je pak u zajedničkoj istrazi s britanskom organizacijom Bellingcat i njemačkim i američkim medijima identificirao agente notorne ruskog FSB-a (nasljednika KGB-a) koji su ga otrovali. Od jednog od njih uspio je na prevaru izvući i priznanje da su mu podmetnuli otrov u donje rublje. Putin i Kremlj, koji imaju dugu povijest optužbi za likvidacije i pokušaje likvidacija svojih političkih protivnika, i u ovom slučaju sve poriču.

"Da su ga htjele ubiti, vjerojatno bi već bio mrtav", dobacio je Putin, bez sumnje na oduševljenje svojih obožavatelja diljem svijeta. 

>>Trovanje Navalnog novičokom je Putinova poruka Rusima i svijetu

Europu, odnosno Francusku pogodio je ove godine i novi val terorističkih napada. Povod su ovog puta bile karikature proroka Muhameda koje je učitelj u srednjoj školi iz okolice Pariza, Samuel Paty, u sklopu predavanja o slobodi govora u sklopu građanskog odgoja, pokazao učenicima. Iste je karikature ponovo objavio i satirički časopis Charlie Hebdo povodom početka suđenja za krvnički napad na njihovu redakciju 2015.

Patyja je u listopadu barbarski smaknuo 18-godišnji čečenski azilant Abdulah Anzorov. Zbog svetogrđa, odnosno "ponižavanja Muhameda", ovaj islamist odrubio je glavu francuskom učitelju, nakon čega je ubijen u okršaju s policijom. 

 Francuska vlada i predsjednik Emmanuel Macron pokrenuli su nakon toga veliki obračun s islamskim ekstremistima u zemlji i "islamskim separatizmom" koji "poriče Republiku i njene vrijednosti", kako ga je Macron opisao.

"Mi vjerujemo u prosvjetiteljstvo i u to da žene imaju ista prava kao muškarci... Ljudi koji misle drukčije, neka to rade negdje drugdje, ne na francuskom tlu", poručio je liberal Macron, dajući do znanja da je vrijeme tolerancije za netoleratne gotovo. 

>>Nakon ubojstva učitelja Francuska najavila iskorjenjivanje islamskog ekstremizma

Još na proljeće američki časopis Atlantic upozoravao je da, osim drugog vala pandemije, svijetu prijeti i druga opasnost - geopolitički drugi val. Hipotetski scenarij koji je novinar Atlantica izložio, doduše, nije se ostvario - da će razvijene zapadne zemlje staviti koronavirus pod kontrolu, a da će on izmaknuti kontrolu i izazvati kaos u Trećem svijetu. Dogodilo se, manje-više, upravo obrnuto. I dok je većina nas većinu svojih života epidemijama i sličnim prirodnim kataklizmama svjedočila samo kroz medije, uglavnom u dalekim i nerazvijenim zemljama, sada su upravo bogate zapadne zemlje postale najteže pogođene.

Covid-19 mogao bi biti samo prva u nizu razornih pandemija 21. stoljeća

Koronavirus nas je na vrlo bolan način podsjetio da nismo tako sigurni kako mislimo, da nismo postali gospodari prirode i da naše bezobzirno uništavanje planetarnog ekosustava i bioraznolikosti ima svoju cijenu. SARS-CoV-2 je, prema uvriježenoj hipotezi, prešao na čovjeka sa šišmiša koji se u Kini konzumira, ali slična zarazna bolest mogla je isto tako prijeći s naših pretrpanih farmi svinja, goveda ili peradi.

Deseci milijardi životinja koje uzgajamo i koljemo za hranu svake godine mogu imati katastrofičnu funkciju goleme Petrijeve zdjele u kojoj se opasni patogeni mogu širiti, mutirati i prijeći na čovjeka. A uništavanje prirodnog staništa divljih životinja i klimatske promjene koje izazivamo poljoprivredom, industrijom i globalnim prometom temeljenim na fosilnim gorivima daju poticaj tim patogenima da nas kroz evolucijske i ekološke mehanizme - metaforički govoreći, naravno - izaberu za svoju novu metu. Nakon virusa visoke zaraznosti, ali relativno slabe smrtnosti (kod prvog SARS-a omjer je bio obrnut), idući bi mogao biti neki čiji je omjer takav da odnese deset ili stotinu puta više života prije nego što pronađemo lijek ili cjepivo. 

>>Pandemija nije opomena prirode, ali bilo bi dobro da je tako shvatimo

Trenutna pandemija često se uspoređuje s onima koje su desetljećima i stoljećima ranije pogodile čovječanstvo. Mnoge od njih bile su, naravno, daleko gore po broju umrlih. Španjolska gripa odnijela je od 1918. do 1929. između 17 i 50 milijuna života. Pandemija kuge od 1347. do 1351., poznatija kao Crna smrt, odnijela je između 75 i 200 milijuna života od Azije do Europe.

Od covida-19 dosad je umrlo oko milijun i 700 tisuća ljudi, iako je prilično izgledno da je taj broj veći za nekoliko stotina tisuća smrti koje iz raznih razloga nisu zavedene u službenu evidenciju. Podaci o smrtnosti to već pokazuju za neke zemlje, pa se tako procjenjuje da će SAD imati najsmrtonosniju godinu u povijesti, s najmanje 3.2 milijuna umrlih od svih uzroka - 400 tisuća više nego 2019. Usporedbe radi, 2019. je umrlo oko 20 tisuća Amerikanaca više nego 2018. Koronavirus je tamo postao treći najviši uzrok smrti, nakon raka i bolesti srca. U nekim danima u prosincu više je Amerikanaca umrlo od koronavirusa nego u napadima na Pearl Harbor 1941. ili na WTC 2001. 

>>Broj koji govori sve o katastrofi u Americi: Smrt od korone svake 33 sekunde

Pandemije izazivaju duboke društvene promjene

No dok su velike pandemije dosad uglavnom izazivale drastični pad nejednakosti, baš kao i ratovi, revolucije i prirodne katastrofe, ova kroz koju prolazimo mogla bi je povećati. Uzrok tome je upravo činjenica da je njena smrtnost mnogo manja - što zbog nižeg mortaliteta, što zbog naprednije medicinske skrbi koju imamo sada nego u vrijeme španjolske gripe ili Crne smrti koja je pobila između 30% i 60% ukupnog stanovništva Europe. Kako je tadašnja radna snaga bila desetkovana, seljaci i radnici koji su preživjeli mogli su tražiti više plaće, a feudalni sustav kmetova i vlastelina postao je neodrživ. "Naša" je pandemija, s druge strane, dovela do eksplozije nezaposlenosti i rasta bogatstva milijardera.

>>Kuga je uništila feudalizam, a korona bi ga mogla vratiti

Rušenje Wall Streeta 1929. dovelo je ne samo do ere New Deala u Americi nego i do Velike depresije diljem zapadnog svijeta, što je posredno doprinijelo rastu fašizma i izbijanju Drugog svjetskog rata. Još jedan financijski kolaps u Americi, onaj iz 2008., izazvao je eurokrizu, a nekoliko godina kasnije uslijedili su Brexit u Velikoj Britaniji i pobjeda Trumpa u SAD-u. 

>>Donosi li korona kraj starog svjetskog poretka?

Koronavirus je nanio još jedan nagli šok globalnoj ekonomiji i zaoštrio tenzije između SAD-a i Kine, baš kada su bili na pragu dogovora. Trump i njegov državni tajnik Mike Pompeo više su puta iznijeli nedokazane optužbu da je SARS-Cov-2 procurio iz biolaboratorija u Wuhanu, a ne s tzv. mokre tržnice, kao što se uglavnom pretpostavljalo. U Washingtonu se još na proljeće načela tema moguće odmazde prema Pekingu zbog njegove odgovornosti za širenje pandemije. Naravno, i Trump je imao interesa prebaciti svu odgovornost za katastrofu s koronavirusom u SAD-u, gdje je od njega umrlo više od 340 tisuća ljudi (jedan na tisuću Amerikanaca), sa svoje administracije na Peking. Novi Hladni rat, ovaj put između SAD-a i Kine, sve se više spominje kao mogućnost.

>>Jesu li Kina i Amerika na pragu Hladnog rata?

Bivši australski premijer Kevin Rudd, zanimljivo, predviđa da će i Kina i SAD vjerojatno izići iz ove krize značajno oslabljene, a da će posljedica biti sporo ali postojano skretanje prema međunarodnoj anarhiji u svim domenama, od međunarodne sigurnosti preko trgovine do borbe protiv pandemija. Dok katastrofalan odgovor Trumpove administracije na pandemiju predstavlja ozbiljan udarac američkoj reputaciji, pandemija je dovela i do sve većeg zamjeranja ostatka svijeta zbog očitog kineskog zataškavanja na njenom početku, potvrđenog u nekoliko opsežnih izvještaja zapadnih medija. 

>>Bild objavio tajno izvješće: "Kina je prevarila svijet, zataškavali su koronu"

Ni Svjetska zdravstvena organizacija nije se baš proslavila na početku pandemije. U neslavnoj objavi na Twitteru 14. siječnja, koja će im ostati dugo zapamćena, WHO je nekritički prenio tvrdnju kineskih vlasti da nisu pronašli "nikakve jasne dokaze prijenosa novog koronavirusa (2019-nCoV) identificiranog u Wuhanu, u Kini, s čovjeka na čovjeka".

Međutim, kako se naknadno otkrilo, sam vrh komunističkog kineskog režima, na čelu s Xi Jinpingom u to je vrijeme već znao da se zaraza širi, a Xi je osobno rukovodio odgovorom na epidemiju od 7. siječnja. A nakon što je vodeći kineski ekspert za respiratornu medicinu Wang Guangfa posjetio Wuhan 10. siječnja, izjavio je za državnu televiziju CCTV da je misteriozna upala pluća u Wuhanu "pod kontrolom" i "uglavnom blaga". 11 dana kasnije, i sam je potvrdio da je zaražen koronavirusom. 

>>Je li WHO napravio najveću grešku u svojoj povijesti?

>>U Kinu, odakle je sve krenulo, drugi val korone nikad nije došao. Kako je to moguće? 

Amerika i svijet nakon Trumpa

No nakon što se Amerika pod Trumpom pokušala izolirati od svijeta, za očekivati je da će je Biden pokušati ponovo integrirati u globalne tokove i procese, smanjujući u isto vrijeme ovisnost o nepouzdanoj komunističkoj velesili koja je postala svjetska tvornica. Pitanje je hoće li Biden uspjeti popraviti situaciju koju Trump, nakon četiri godine antagoniziranja saveznika, slabljenja globalnih integracija, ostavlja iza sebe. Brojne zemlje diljem svijeta shvatile su da se Amerika povlači s pozicije svjetskog lidera i prilagodile se novom statusu quo. Baš kao i s pandemijskim "novim normalnim", koje će se teško u potpunosti vratiti na staro, isto vrijedi i za "novo normalno" koje je Trump donio u političkom smislu.  

>>Trump odlazi. Može li svijet sada odahnuti? 

Pregled ove burne godine ne može proći ni bez američkog atentata na iranskog generala Kasema Sulejmanija i iranskog protunapada na američke vojne baze u Iraku u siječnju, što je izazvalo strah o novom ratu. Sulejmanija se tada počelo uspoređivati s austrijskim prijestolonasljednikom Franjom Ferdinandom čije je ubojstvo izazvalo Prvi svjetski rat. Termin "World War III" bio je čak i "u trendu" na Googleu. Srećom, do tog apokaliptičnog scenarija nije došlo. Razum je prevladao i situacija između Irana i SAD-a smirila se, relativno govoreći. 

Apokaliptični požari

>>Ove jezive fotografije pokazuju Australiju prije požara i sada

Osim pandemije, imali smo i druge prirodne katastrofe. Australija je gorjela u siječnju, a zapadna obala SAD-a u rujnu. Šumski požari haraju Australijom svake godine, obično od kolovoza ili rujna do veljače, no prošle su godine počeli još u lipnju, a trajali su sve do početka ožujka ove godine. Vatrogasci su se mjesecima borili s desecima velikih požara koji su gutali tu zemlju, ponajviše u saveznoj državi Novi Južni Wales, gdje je izgorjelo rekordnih 4.9 milijuna hektara - što je područje veličine Danske. 

U Kaliforniji su gigantski požari stvorili takve količine dima i pepela da su zasjenili Sunce, s prizorima koji se čine primjereniji Marsu nego Zemlji. Vodeći klimatolozi poput Michaela Manna upozorili su da su ovi golemi požari posljedica klimatskih promjena. 

>>Apokaliptični prizori u Kaliforniji: Izgleda kao Mars, a ne Zemlja

Nakon više od tri godine pregovaranja i previranja, Ujedinjeno Kraljevstvo službeno je napustilo EU zadnjeg dana siječnja. "Ovo nije kraj nego početak. Sviće zora", rekao je tada premijer Boris Johnson u videoporuci. U zemlji su reakcije bile podijeljene. Mnogo je bilo slavljenika na ulicama, ali i mnogo prosvjednika. 

Nakon što se kroz cijelu godinu London i Bruxelles nisu uspijevali dogovoriti oko novog trgovinskog sporazuma, a kaotični Brexit se čini sve izvjesnijim, sporazum je u posljednji tren ipak postignut.