NAKON velikih političkih potresa u Kijevu nastavlja se najdublja unutarnjo­politička kriza u Ukrajini od početka ruske invazije. Smjena popularnog ministra obrane Mihajla Fedorova dovela je do masovnih protesta. Glavne poruke prosvjednika bile su podrška smijenjenom ministru te zahtjev za ostavkom vrhovnog zapovjednika generala Oleksandra Sirskog. Nakon što je narod izašao na ulice, predsjednik Zelenski je, nadajući se da će kupiti prijeko potreban mir, odlučio smijeniti i generala koji je bio na glasu kao osoba od potpunog povjerenja predsjedniku Ukrajine.

Suprotne strategije

Sukob je nastao prije svega zbog toga što su Fedorov i general Sirski zastupali dijametralno suprotne vojne strategije. Fedorov je ponudio viziju visokotehnološkog, asimetričnog rata koji se temeljio na masovnoj primjeni bespilotnih sustava s ciljem nanošenja nepovratnih gubitaka Rusiji udarima po energetskoj infrastrukturi i logističkim centrima. Promicao je digitalizaciju, korporativne sustave nabave i kontrole, čime je htio ubrzati stari, inertni, birokratizirani vojni sustav.

Za mlađi, urbani i tehnologiji naklonjeni dio društva Fedorov je tako postao simbol modernog pristupa ratovanju koji čuva ljudske živote i izbjegava masovnu mobilizaciju. Udari na ruska postrojenja u pozadini znatno su digli moral ukrajinskog društva te pokazali da je moguće rat voditi na drugačiji način, bez velikih ljudskih žrtava.

S druge strane, generacija tradicionalnih zapovjednika na čelu s generalom Sirskim odbacivala je ideju da se rat može dobiti isključivo tehnologijom i dronovima. Za njih je tehnologija samo podrška pješačkom i mehaniziranom dijelu vojske. Taj pristup tumači se kao "sovjetski" i podrazumijeva nastavak prisilne mobilizacije te nepokolebljivo držanje crte bojišnice.

Financijski aspekt

Iza ideološkog sukoba leži i materijalni motiv, odnosno kontrola nad obrambenim proračunom i nabavom. Deblokada 40 milijardi eura europskog kredita za obranu stvorila je golem ulog. Ministarstvo obrane pod Fedorovom pokušalo je uspostaviti korporativni nadzor nad nabavom i tako smanjiti mogućnosti koruptivnih radnji, što je izazvalo otpor u vojnom aparatu i među dotadašnjim poslovno-vojnim strukturama. Neki domaći proizvođači ušli su u otvoreni sukob s Fedorovom oko raspodjele državnih ugovora.

Najveći skandal u tom smislu izbio je oko domaće kompanije Fire Point, specijalizirane za razvoj i proizvodnju dronova dugog dometa te krstarećih raketa. Optužbe su išle na račun vojnih i političkih struktura bliskih predsjedniku da je za Fire Point stvoren privilegiran status i monopol na tržištu. Slučaj je eskalirao u aferi "Mindič", kada su se u javnosti pojavile snimke na kojima Timur Mindič s predstavnicima vlasti raspravlja o povećanju obrambenog proračuna koji bi se usmjerio upravo prema toj kompaniji.

Fedorov se otvoreno suprotstavio monopolu i opstruirao preusmjeravanje cjelokupnog iznosa namijenjenog Fire Pointu. Podršku za takvu politiku dobio je od zapadnih partnera, koji su inzistirali na transparentnosti i kontroli sredstava namijenjenih obrani.

Politička kriza na vrhu

Za predsjednika Zelenskog ova je kriza razotkrila značajno slabljenje njegove političke vertikale. Odluka da pod pritiskom prosvjeda i zapadnih partnera smijeni generala Sirskog pokazatelj je gubitka autoriteta. Iako se smjena generala prikazuje kao kompromisno rješenje kojim se obje suprotstavljene strane stavljaju na "hlađenje", dobar dio javnosti vjeruje da je smjena iznuđena.

S druge strane, to je pokazatelj koliko je ukrajinski predsjednik sklon kompromisu i balansiranju između vojske, javnosti, zapadnih partnera i unutarnjih struktura, što se pokazuje kao iznimno nezahvalna pozicija. Dodatno, u prilog predsjedniku ne ide ni društveno povjerenje, koje je prema dostupnim istraživanjima u konstantnom padu.

Neočekivana reakcija oporbe

Ono što je posebno zanimljivo jest da unutar ukrajinskih političkih struktura nema previše aktera koji javno podržavaju Fedorova. Najjača oporbena skupina okupljena oko bivšeg predsjednika Petra Porošenka nije podržala Fedorova, štoviše, sustavno ga kritizira. Razlog leži u političkoj kalkulaciji, ali i strateškim neslaganjima. Fedorov se nametnuo kao izravni konkurent bivšem vrhovnom zapovjedniku generalu Zalužnom, kojeg skupina okupljena oko Porošenka aktivno promovira kao idućeg predsjedničkog kandidata.

Kako general Zalužni dolazi iz istih struktura kao i general Sirski, jasno je da mu je bliži tradicionalni ustroj vojske nego ono što je pokrenuo Fedorov. Osim toga, budući da je general Zalužni odbio biti povezivan sa zapadnim strukturama, razumljiv je animozitet prema Fedorovu, kojeg se gleda isključivo kao osobu povezanu s tim istim strukturama.

Najozbiljnija politička figura koja je podržala Fedorova jest gradonačelnik Kijeva Vitalij Kličko. On je u razgovoru s njemačkim listom Handelsblatt oštro kritizirao odluku o smjeni ministra.

Novi ljudi na čelu vojske

Nakon smjena, Kijev je morao pronaći zapovjedni kadar koji će biti neupitan u široj javnosti te među vojnim i političkim strukturama. Kao novi ministar obrane iskristalizirao se Jevgenij Hmara, časnik iznimnog autoriteta i poštovanja u krugovima postrojbi bespilotnih sustava. To zapravo znači da Kijev neće odstupiti od tehnološki osviještenog pristupa ratovanju.

Ono što ga razlikuje od Fedorova jest njegovo vojno iskustvo. Za razliku od Fedorova, Hmaru se ne doživljava kao političkog aktera, već kao autentičnog vojnog stručnjaka koji ima potencijal izgraditi vlastitu političku popularnost. S jedne strane, to je prijetnja predsjedničkom okruženju, koje još uvijek liječi traume od situacije s generalom Zalužnim. S druge strane, ovim potezom Kijev može umiriti domaću i međunarodnu javnost te pokazati da su kadrovske smjene tek prirodan proces i da nema opasnosti od vojnog kolapsa.

Za novog vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Ukrajine izabran je general Mihajlo Drapatij, zapovjednik kojeg se smatra iznimno sposobnim i operativno potkovanim, s neospornim autoritetom u vojsci. Važno je istaknuti da je on uspješno spajao klasične manevarske operacije s masovnom integracijom dronova. Što se tiče strategije, radi se o generalu koji je bio u otvorenom sukobu s generalom Sirskim, a podržavao je ministra Fedorova.

Paradoks smjene: Fedorovljeva struja ojačala

Paradoksalno, smjenom ministra Fedorova njegova je struja ojačala u vojsci, što se jasno vidi iz odabranog kadra. Tradicionalni vojni kadar te oporba okupljena oko Porošenka i generala Zalužnog pokušali su iskoristiti smjenu generala Sirskog kako bi optužili vlast za narušavanje vojne hijerarhije. Smjene Fedorova i generala Sirskog tako se javnosti prikazuju kao osobni sukob koji je morao dovesti do odlaska obaju sudionika.

Istovremeno, Kijev je jasno poručio da povratak na tradicionalnu, sovjetsku doktrinu više nije moguć te da će se Ukrajina usmjeriti na očuvanje ljudskih života i asimetrični rat.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala