IMMANUEL Kant, jedan od najutjecajnijih filozofa zapadne misli, rođen je 22. travnja 1724. godine u Königsbergu, danas Kalinjingradu u Rusiji. Potekao je iz skromne obitelji vjerske tradicije, gdje su naglašavane skromnost i disciplina.

Tijekom čitavog života ostao je vezan za svoj rodni grad, ne putujući izvan njegovih granica. Na Sveučilištu u Königsbergu studirao je filozofiju, matematiku i prirodne znanosti te 1755. stekao doktorat iz filozofije. Iste je godine započeo akademsku karijeru predajući širok spektar predmeta, uključujući logiku, metafiziku, etiku, matematiku, antropologiju i fiziku.

Njegov akademski put obilježen je sustavnim radom i posvećenošću obrazovanju. Nakon početaka kao privatni docent, od 1770. do 1796. godine radio je kao redoviti profesor logike i metafizike. Kantova filozofija razvijala se postupno kroz tri ključna razdoblja: pretkritičko, metafizičko i kritičko razdoblje, u kojem su nastala njegova najvažnija djela.

Filozofska revolucija i "kopernikanski obrat"

Kant je 1781. godine objavio Kritiku čistog uma, svoje prvo veliko djelo koje je redefiniralo filozofiju spoznaje. Preispitujući granice ljudskog znanja, Kant je uveo ključnu ideju transcendentalnog idealizma. Njegova tvrdnja da je naša spoznaja ograničena na osjetilno iskustvo, dok "stvari po sebi" (noumeni) ostaju izvan dosega ljudskog uma, predstavljala je radikalan zaokret u filozofiji – takozvani "kopernikanski obrat". Prema Kantu, ljudska spoznaja nije pasivni odraz stvarnosti, već aktivno oblikuje iskustvo kroz kategorije i a priori oblike poput prostora i vremena.

Etika i kategorički imperativ

U Kritici praktičnog uma (1788.) Kant se posvetio pitanjima morala. Njegova etička teorija temelji se na konceptu kategoričkog imperativa, univerzalnog moralnog zakona koji nalaže da djelujemo samo prema maksimi koju bismo mogli poželjeti kao opći zakon. Kantova etika naglašava autonomiju volje i dužnost kao temelj moralnog djelovanja, što je kasnije izazvalo kritike zbog njegovog moralnog "rigorizma".

Kant je smatrao da se sloboda volje, besmrtnost duše i postojanje Boga ne mogu dokazati putem teoretskog uma, već su pitanja koja pripadaju sferi praktičnog uma i moralnog uvjerenja. Time je postavio temelj za suvremene rasprave o etici i ljudskoj autonomiji.

U posljednjem velikom djelu, Kritici moći rasuđivanja (1790.), Kant je pokušao povezati svijet prirodnih zakona i ljudske slobode kroz analizu estetike i svrhovitosti. Njegove ideje o ljepoti kao "onome što se sviđa bez interesa" imale su velik utjecaj na estetsku misao, posebno na F. Schillera i kasnije filozofe umjetnosti. Iako nije bio osobito zainteresiran za umjetnost, Kant je upravo na tom području doveo u pitanje temeljne postavke tradicionalne metafizike.

Utjecaj i naslijeđe

Kantova filozofija već je za njegova života imala ogroman utjecaj, posebno među njemačkim idealistima poput Fichtea, Schellinga i Hegela. Njegove ideje oblikovale su mnoge aspekte suvremene filozofije, od kontinentalne do anglosaske tradicije. U Hrvatskoj je Kant bio predmet raznolikih interpretacija – od kritike neoskolastika do pohvala marksističkih filozofa koji su u njemu vidjeli "teoretičara Francuske revolucije".

Bez obzira na različite interpretacije, Kantovo mišljenje ostaje jednako relevantno i danas, a njegova djela nastavljaju biti nezaobilazna u gotovo svim filozofskim raspravama, od pitanja spoznaje i morala do estetike i politike.