ZBOG nemilosrdnih napada Moskve na ukrajinsku infrastrukturu, stanovnici su prisiljeni nositi više slojeva odjeće i paliti plinske pećnice kako bi se ugrijali i preživjeli, dok se temperature spuštaju i do -20 Celzijevih stupnjeva. Rusija je ovime rat donijela izravno u domove ljudi, piše Sky News.

Ledenim stubištem odjekuju duboki, spori uzdasi praćeni zvukom koraka. Tako diše 70-godišnja Tatiana, koja je naučila kontrolirati disanje kako bi smanjila napor srca dok se polako uspinje na deveti kat svog nebodera u Kijevu. Zbog nestanka struje dizala uglavnom ne rade, a posljednja dva tjedna provela je bez grijanja. Grije se samo na plinsku pećnicu u kuhinji.

"Opasno je, ali što da radim? Da se smrznem?" rekla je.

Tatiana je jedna od milijuna ljudi diljem Ukrajine koji ove zime trpe prekide u opskrbi energijom. Učestali ruski zračni udari na energetski sustav prekinuli su grijanje, struju i vodu u raznim dijelovima zemlje, ponekad i danima.

Hladnoća koja ledi kosti

Novinari Sky Newsa posjetili su Tatianinu zgradu kako bi vidjeli kako se ona i drugi stanari nose sa situacijom koju su ukrajinske vlasti proglasile izvanrednim stanjem u energetskom sektoru. "Hladno je. Hladno. Jako je hladno", rekla je Tatiana, umotana u dugi kaput od ovčje kože. "Hodam i tresem se. Pogotovo ujutro. Probudim se i bude mi strašno."

Život u Ukrajini ionako je težak zbog prijetnje ruskih raketnih i bespilotnih napada koji pogađaju i stambena područja. Grijanje u ovoj zgradi od 17 katova isključeno je 9. siječnja nakon napada na obližnji blok. Struje također nije bilo, iako se opskrba počela normalizirati. Problema je bilo i s vodom, a neki od 380 stanova još uvijek nemaju ispravne slavine.

Uspon u mraku

Na stubištu su novinari sreli i trudnu majku s dvogodišnjim sinom na, kako se čini, beskrajnom usponu do 16. kata. "Hajde, idemo, penjemo se", govorila je 29-godišnja Daria malenom Miši. "Još samo malo."

Svjetiljkom na mobitelu osvjetljavala je mračni hodnik do njihovog stana, gdje je temperatura nakon raketnog napada pala na samo 3 Celzijeva stupnja. "Kad uđete, dah vam se doslovno ledi pred ustima. S malim djetetom to je jednostavno nemoguće", kaže Daria. Ona i sin privremeno su se preselili kod rodbine, ali se vraćaju svakih nekoliko dana provjeriti svoj stan, kao i stan susjeda. "Jučer smo došli i ostali samo dva-tri sata, a toliko sam se smrznula da me počelo boljeti grlo", ispričala je.

Zajedništvo kao jedini spas

Svi se bore, ali ne sami. Najteže je najmlađima i najstarijima, pa si stanari međusobno šalju poruke kako bi saznali kome je što potrebno i tko može pomoći. Oni pokretniji donose hranu, vodu i lijekove onima koji ne mogu savladati zaleđene stepenice, posebno stanarima na višim katovima.

Yeva, 23-godišnjakinja odjevena u ružičasti kaput, još uvijek živi u svom stanu s dečkom i psom. Pomaže nositi potrepštine susjedima koji su zarobljeni u svojim domovima. "Pokušavamo biti snažni, pokušavamo se smiješiti", kaže ona. "Najbolji lijek nam je humor. Stalno se šalimo jedni s drugima. To nam podiže duh, raspoloženje i snagu te nam pomaže da idemo dalje."

Pokazala je mjesto na sedmom katu gdje je puknuta cijev poplavila stubište, ostavivši opasnu mrlju leda. Zastavši na stepenicama, nasmiješila se i pokazala na svoja stopala. Na pitanje koliko pari čarapa nosi, odgovorila je: "Jedan, dva, tri. I čizme. Ali kod kuće preko toga obučem još dva para. Strašno je hladno." Svi koje su sreli bili su odjeveni u više slojeva.

"Obavezno je pravilo da su hlače ugurane u čarape i da se nose topli džemperi", rekla je Yeva.

"Ovo je neprekinuti dan preživljavanja"

Ključan je i zajednički napor da se popravi grijanje. Vsevolod (34) živi na drugom katu sa suprugom i malim djetetom, iako su se svi privremeno iselili. No, on se vraća kako bi pomogao. Ispričao je kako je s grupom susjeda koristio plamenike za odmrzavanje cijevi koje su žile kucavice zgrade.

"Hitna služba je pokušala to riješiti", kaže on, a dah mu se ledi dok govori. "Zagrijali su cijevi na drugom katu, popeli se na treći, i dok su grijali ondje, sve ispod se ponovno zaledilo. Bilo je potpuno besmisleno. Ali kad puno ljudi radi istovremeno i grije sve redom, onda ima rezultata."

Ipak, grijanje je i dalje isključeno, a ledenu hladnoću teško podnose i najsnažniji. "Mislim da je najteža iscrpljenost", rekla je Yeva. "Svaki dan se morate boriti, morate preživjeti. Zapravo i ne živite. Dani se jednostavno stapaju jedan u drugi. Nema više ponedjeljka, utorka ili srijede. Postoji samo jedan neprekinuti dan preživljavanja."