Foto: Maksima komunikacije

ZNANJE odnosno bolje i drugačije obrazovanje, jedini su put da Hrvatska krene naprijed. Zaključak je to tribine koju je organizirala stranka Pametno okupivši vodeće hrvatske intelektualce, među kojima i trenutno najeksponiranijeg - Borisa Jokića.

Kako spriječiti odlazak mladih i obrazovanih ljudi iz Hrvatske, koji su to problemi s kojima se svakodnevno nose poduzetnici, zašto mediji danas nisu slobodni, kako i našu znanost učiniti konkurentnom i zašto je važno korigirati porezni sustav - samo su neke od teme o kojima su osim Jokića, raspravljali Mirjana Rakić, Velimir Šonje, Damir Sabol i Ivica Puljak.

Znanstvenik Ivica Puljak, ujedno i tajnik stranke Pametno ustvrdio je kako je jedini način da sudjelujemo u sve boljem svijetu te iskoristimo sve mogućnosti koje nam budućnost pruža – znanje.

"Mladima trebamo dati izbor ostanka u zemlji"

"Hrvatska se mora integrirati u moderan svijet i svojom znanošću. Moramo promijeniti model upravljanja i napredovanja u znanstvenom sustavu, što treba pratiti i povećano ulaganje u znanost, ali u samo one njene dijelove, koji su spremni mijenjati", kazao je Puljak i dodao kako je uvjeren da će i Hrvatska uhvatiti korak s najnaprednijima u svjetskoj znanosti jer to neki pojedinci u našem društvu već rade i dokazuju.

"Uostalom neki od naših znanstvenika su među najboljima u svijetu. Ostaje samo takvima dati priliku da se razvijaju, a mladima da uče i imaju izbor ostanka u vlastitoj zemlji", rekao je vidno optimističan Puljak.

Ekonomski analitičar Velimir Šonje poručio je kako je prije 16 godina Hrvatska bila poput Slovačke, dok su kaže, Estonija i Poljska zaostajale za Hrvatskom.

"Danas smo iza svih. Zaostajemo za svima i to strukturalno. Često se izvlačimo na rat, no rat je bio prije puno godina i ne može objasniti sve što se događalo zadnjih 15 godina. Zatim je nekima izgovor privatizacija, pa najgore stvari u privatizaciji su se događale za vrijeme i nakon rata. No, nakon 2000. nismo imali veće privatizacije osim INA-e i T-coma. Dakle, ne može nam ni privatizacija za zaostajanje za svima, biti izgovor.

"Hrvatskoj treba zdravi pragmatizam, umjesto ideoloških sukoba"

Problem je što smo opterećeni strahom od neuspjeha. Stvar je u tome da nas ni institucije sustava nas ne štite. Tek kad ćemo imati povjerenje u institucije, moći ćemo i napredovati.

Hrvatskoj treba zdravi pragmatizam, umjesto ideoloških sukoba. Mjerljivo je da ne zaostajemo samo zbog krize. Imamo izrazito lošu efikasnost investicija, neefikasnu administraciju, relativno visoka porezna i neporezna opterećenja, vrlo visok javni dug i lošu poslovnu klimu. Zato, umjesto ideološki konfliktnih pogleda na svijet, trebali bismo se trgnuti iz gospodarske letargije i staviti pragmatičan fokus na ono što je očito", istaknuo je Velimir Šonje.

Po njemu se za lošu poslovnu i investicijsku klimu trebaju mobilizirati upravljački i administrativni resursi i ostvariti napredak u kratkom roku na svim skalama koje se mjere (npr. Doing Business), u brojnim neefikasnim državnim poduzećima treba provesti depolitizaciju i profesionalizaciju, umjesto političkih kadroviranja, kao i privatizirati sve tvrtke koje se natječu na tržištu, uz pametnu regulaciju i poticanje tržišnog natjecanja.

Za nemogućnost privlačenja kvalitetnih menadžera i industrija koje nose visoke dodane vrijednosti, Šonje smatra da trebamo korigirati porezni sustav u dijelu poreza na dohodak i dobiti, zbog stvaranja privlačne zone za ulaganje. Na pitanje zašto dosad nitko od političara nije učinio ništa, ako se sve zna, Šonje odgovara da im to, očito, nisu bili prioriteti, već da su prioritete postavljali isključivo politički, a ne ekonomski te da nisu postavljali prave menadžere u javni sektor.

Sa Šonjom se složio i Damir Sabol, poduzetnik, koji kao glavni problem ističe zadržavanje mladih i obrazovanih ljudi, kakvih kronično nedostaje IT sektoru.

"Trebamo smanjiti poreze za stručnjake"

"Iz naše zemlje može se pokrenuti visokotehnološki biznis. Imamo i vrhunskih kadrova, iako još uvijek premalo, a troškovi su umjereni i kvaliteta života vrlo dobra. Međutim, moramo se strateški usmjeriti na olakšavanje poslovanja, poduprijeti visokotehnološke tvrtke i omogućiti bolje obrazovanje. S time bismo svakako postigli bolje rezultate.

Ključ je obrazovanje, bez njega nema ničega, ni promjene društvene klime, ni gospodarstva. Mi se upravo s time najviše mučimo, da zadržimo mlade i obrazovane u našoj zemlji. IT stručnjake trebamo dobro plaćati jer bi to imalo utjecaje na sve. Uz obrazovanje, bitno je i da se daju podrške rastu tehnoloških tvrtki. Trebamo smanjiti poreze za stručnjake i pojednostaviti poslovanje u ovoj zemlji", naglasio je Sabol.

O važnosti obrazovanja i zašto je upravo kurikularna reforma najvažnija reforma te zbog čega je ona nužna Hrvatskoj, nadovezao se znanstvenik Boris Jokić, javnosti najpoznatiji kao voditelj Cjelovite kurikularne reforme, koji je zbog političkih utjecaja podnio ostavku na to mjesto.

Kao što smo već više puta pisali, upravo je njegov tim okupio brojne entuzijaste koji su vrijedno radili više od godinu dana i napravili prvu pravu reformu u Hrvatskoj, proveli je kroz sve procese i rasprave na svim razinama, ali je nedostatak političke volje zaustavio reformu, iako bez nje ni obrazovni sustav, ni društvo ne mogu krenuti naprijed.

"Procesi promjena u ovom društvu su započeli"

"Iz iskustva kojeg imam – u ovom našem društvu se uspijeva usprkos svemu, a ne zato što imate posložene institucije i potrebnu podršku. Ideja svega ovog je neki početak, da se ljudi osvijeste da bi nam moglo biti bolje", rekao je Jokić, ističući kako su on i njegov tim koji je radio na reformi "obični šljakeri", koji su samo radili.

"Mi znamo raditi. Nismo političari. Tih 18 mjeseci rada na reformi pokazali su da je svijest takva da je u ovoj zemlji promjena moguća. U svakom selu u Lici je moguća. Ovo je trenutak kad je promjena moguća. Agenti promjene su obični ljudi. Svakodnevni ljudi. Ne ljudi u odijelima. Ovoj zemlji treba više konkretnog rada. Ako imate jasnu ideju. Ako to konkretizirate, potencijal za bolje sutra postoji. Procesi promjena u ovom društvu su započeli i konkretniji su nego se svima nama sad čini", zaključio je Jokić.

Jokić: Ne želim ući u politiku

Iako bi ga mnogi rado vidjeli kao političara, a neki su već i istaknuli da Jokić ima sve karakteristike pravog lidera, na razočarenje mnogih, Jokić je kazao kako ne misli ući u politiku.

"Razlog je jednostavan - nisam političar. Mislim da se i na druge načine može djelovati na promjene u društvu, što je i dokazala naša reforma koju smo napravili", kazao je Jokić.

O tome koliko su za podizanje i promjenu te svijesti nužni i mediji, govorila je novinarka Mirjana Rakić.

"Neinformirani građani nisu građani. A zemlji, u kojoj imamo veliki broj nepismenih ljudi, potrebni su pismeni mediji, koji će tim građanima moći objasniti neki sadržaj, informirati ih u interesu javnosti, a ne vlasnika medija, ili politike.

Govori se da je autocenzura u medijima psihološki problem, a nije, to je čisti egzistencijalni problem. Ljudi ne mogu biti samostalni, ako nisu financijski slobodni. Najveći problemi medija su financijska neovisnost i pitanje etike", rekla je Rakić.

Također je navela kako je i veliki problem u medijima što "danas svi mogu biti novinari i urednici".

Rakić: Danas svatko može biti novinar i urednik

"Novinari su postali obični sakupljači informacija, no vjerujem da ipak pravo novinarstvo neće nestati. Ono će opstati.

Svjedoci smo da politika prečesto i lako instrumentalizira medije, a medijsko tržište postaje eufemizam za stranački marketing. Brana tome su jedino slobodni i neovisni mediji, profesionalni novinari, kojima kvaliteta i etika idu zajedno", kazala je Rakić, ističući i kako je jako važna i uloga javnog servisa, kojega građani plaćaju i zaslužuju puno bolju uslugu od one kakvu trenutačno imaju.

Zaključak ove tribine je da je temelj cjelokupne promjene društvene klime - bolje i drugačije obrazovanje, te da se najboljima u društvu da prilika da pokažu što znaju i stvore uvjeti da se s riječi, konačno, pređe i na djela.

U tom slučaju, Hrvatska bi ne samo postala moderna i građanska zemlja, koja zadržava mlade u zemlji, već i izbor za život najboljih građana iz drugih zemalja.