Otkriven moguć uzrok čestog problema s prostatom kod muškaraca starijih od 50
ZNANSTVENICI su otkrili poseban podtip stanica u prostati koji bi mogao objasniti zašto se ta žlijezda s godinama povećava, što je fenomen poznat kao benigna hiperplazija prostate (BPH). To se stanje obično javlja samo u jednom dijelu prostate, a stručnjaci dosad nisu u potpunosti razumjeli zašto je tako, piše Science Alert.
Istraživači sa Sveučilišta Johns Hopkins sada su pronašli mogućeg staničnog pokretača tog procesa u tkivu oko mokraćne cijevi. Tim je pomoću sekvenciranja RNA na razini pojedinačnih stanica identificirao populaciju stanica prostate koja je posebno brojna u tom području, pogotovo u slučajevima BPH-a. Nalazi su objavljeni u časopisu The Journal of Pathology.
Problem tranzicijske zone
"Iako BPH pogađa milijune muškaraca diljem svijeta, još uvijek ne razumijemo u potpunosti zašto se razvija prvenstveno u dijelu prostate poznatom kao tranzicijska zona, dok ostali dijelovi žlijezde ostaju razmjerno netaknuti", objašnjava glavni autor studije Vasan Yegnasubramanian.
Tranzicijska zona je dio prostate koji okružuje mokraćnu cijev. Ako se to područje s godinama poveća, može suziti kanal, zbog čega mokrenje postaje sporije i isprekidano.
To je najčešći problem s prostatom kod muškaraca starijih od 50 godina. Iako promjene u razini hormona, upale i rast stanica vjerojatno imaju ulogu, stanični mehanizam nastanka BPH-a još nije poznat.
Urolog Charles Welliver s medicinskog fakulteta Albany Medical College, koji nije sudjelovao u studiji, pojasnio je da BPH nije posljedica oticanja. U intervjuu za podcast zaklade Urology Care u kolovozu rekao je: "Benigna hiperplazija prostate jednostavno je povećanje broja stanica unutar prostate. Dakle, stanice ne postaju veće, nego ih ima više."
Otkriće stanica WIF1+
Znanstvenici s Johns Hopkinsa vjeruju da su otkrili koje su stanice odgovorne za taj porast. Analizirali su nekancerogeno tkivo prostate desetorice muškaraca koji su imali rak prostate. Uzorci su uzeti iz triju glavnih zona žlijezde, a istraživači su potom analizirali aktivnost gena u gotovo 130.000 pojedinačnih stanica.
U tkivima tranzicijske zone i uzorcima BPH-a pronašli su posebnu populaciju stanica koja je rijetka u drugim dijelovima prostate. Riječ je o podtipu bazalnih stanica nazvanih WIF1+, koje se po genetskom zapisu i anatomiji razlikuju od ostatka svoje skupine.
Analize su pokazale da ove stanice imaju jedinstven profil ekspresije gena i da su izrazito brojne upravo u tranzicijskoj zoni ljudske prostate. Neki geni povezani s WIF1+ stanicama reagiraju na androgene poput testosterona i sudjeluju u signalnim putevima koji utječu na rast i razvoj prostate.
Potencijalne implikacije otkrića
"Molekularni potpis, zonalna distribucija i specifični signalni putevi zajedno upućuju na to da bi WIF1+ bazalne stanice u tranzicijskoj zoni mogle pridonositi razvoju BPH-a jer potiču remodeliranje tkiva", navode autori u radu.
Istraživači također pretpostavljaju da bi te stanice mogle objasniti zašto rak prostate rjeđe započinje u tranzicijskoj zoni. Smatraju da one ublažavaju upalu i signalni put rasta poznat kao WNT.
"Analiza je otkrila da ove stanice posjeduju molekularne značajke povezane s remodeliranjem tkiva, koje bi mogle pridonositi povećanju prostate. Također imaju sposobnost komunikacije sa susjednim stanicama, pa se pretpostavlja da pomažu u stvaranju jedinstvenog biološkog okruženja tranzicijske zone", kaže prva autorica Rulin Wang.
Kada su Wang i njezini kolege analizirali javno dostupne baze podataka, pronašli su dodatne dokaze za svoje rezultate. Tkiva povećane prostate bila su bogata WIF1+ bazalnim stanicama, a njihov genetski potpis bio je jasno izmijenjen.
Wang dodaje kako to otvara mogućnost da ove stanice "pridonose lokalnim procesima zbog kojih je tranzicijska zona posebno podložna BPH-u".
Zasad je to samo hipoteza, ali autori smatraju da zaslužuje daljnje istraživanje. Buduće studije mogle bi ispitati točnu ulogu WIF1+ bazalnih stanica u razvoju povećane prostate. Ako se pokaže da imaju izravnu ulogu, mogle bi postati cilj za razvoj novih lijekova.