ZNANSTVENICI već više od 180 godina pretpostavljaju da su preci sisavaca polagali jaja, no sve do sada za to nisu imali čvrstih fosilnih dokaza. Paleontolozi su napokon pronašli prve naznake koje potvrđuju tu dugogodišnju teoriju, piše ScienceAlert. Prije otprilike 250 milijuna godina, u doba najvećeg masovnog izumiranja u povijesti Zemlje poznatog kao Veliko izumiranje, opustošenim krajolikom dominirao je Lystrosaurus, predak sisavca nalik svinji s kljovama.

Nova analiza sugerira da je upravo sposobnost polaganja jaja bila ključna za njegov opstanak u tom burnom razdoblju. Ovo dugo očekivano otkriće moglo bi riješiti desetljećima star znanstveni misterij i potvrditi polaganje jaja kao presudnu strategiju preživljavanja za ovu skupinu životinja.

Otkriće fosila starog četvrt milijarde godina

Međunarodni tim znanstvenika u novoj je studiji ispitao tri fosilizirana mladunca Lystrosaurusa, od kojih je jedan, kako se čini, uginuo još u jajetu. Fosil je pronađen još 2008. godine u polusušnoj južnoafričkoj regiji Karoo, no tek je nedavni tehnološki napredak omogućio detaljnu analizu.

Koristeći naprednu tomografiju u Europskom postrojenju za sinkrotronsko zračenje u Francuskoj, znanstvenici su uspjeli zaviriti unutar 250 milijuna godina starog fosila.

Sinkrotronska tomografija je nedestruktivna metoda koja koristi rendgenske zrake za trodimenzionalno snimanje sićušnih unutarnjih struktura fosila. Jennifer Botha, paleontologinja sa Sveučilišta Witwatersrand u Johannesburgu i koautorica studije, objasnila je kako su i prije snimanja znali da se radi o "savršeno sklupčanom mladuncu Lystrosaurusa".

"Još tada sam sumnjala da je uginuo u jajetu, no jednostavno nismo imali tehnologiju kojom bismo to potvrdili", izjavila je Botha.

Što su otkrili snimci

Iako fosilni ostaci ljuske nisu pronađeni, sklupčani položaj mladunca i veličina stijene u kojoj je sačuvan odgovaraju obliku i veličini jajeta. Snimke su otkrile ključan detalj: donja čeljust mladunca nije bila srasla, što je karakteristika današnjih ptića i kornjača prije izlijeganja.

To snažno upućuje na to da je mladunac uginuo još u jajetu. Uz to, njegove kosti i hrskavica bile su preslabe da bi mogle nositi njegovu težinu, za razliku od druga dva analizirana primjerka novorođenih Lystrosaurusa.

Botha i njezini kolege stoga pretpostavljaju da su jaja Lystrosaurusa vjerojatno imala mekanu, kožnatu ljusku, za razliku od tvrdih ljuski jaja dinosaura, čiji su fosili mnogo češći.

Strategija preživljavanja u doba izumiranja

Postavlja se pitanje kako je ovaj zdepasti biljojed uspio preživjeti Veliko izumiranje dok su mnoga druga, opasnija stvorenja izumrla. Ranija istraživanja pokazala su da je Lystrosaurus bio vrlo prilagodljiv - neki su primjerci u hladnijim klimama vjerojatno hibernirali. No, ova nova studija ističe polaganje jaja kao ključnu prednost.

Lystrosaurus je, čini se, polagao jaja koja su bila velika u odnosu na veličinu njegova tijela. Takva jaja bila su otpornija na isušivanje u surovom okolišu toga doba.

Velika jaja također znače da su mladunci vjerojatno bili krupni i rano razvijeni, sposobni da se sami hrane, bježe od grabežljivaca i brže dosegnu spolnu zrelost. Veličina jaja upućuje i na to da Lystrosaurus nije proizvodio mlijeko, već su se mladunci hranili bogatim žumanjkom prije izlijeganja.

Ovi nalazi podupiru i postojeće teorije o podrijetlu laktacije kod sisavaca. Ona možda nije započela kao način prehrane mladih, "već kao kožni sekret koji je služio za vlaženje jaja, pružanje hranjivih tvari, zaštitu od gljivičnih i bakterijskih infekcija ili za hormonsku signalizaciju kroz membranu jajeta", objašnjavaju istraživači.

Ukratko, studija sugerira da je Lystrosaurus preživio kataklizmu zahvaljujući brzom odrastanju i ranom razmnožavanju, što mu je dalo prednost u svijetu nakon Velikog izumiranja. "Lystrosaurus zauzima ključan položaj za razumijevanje kako su reproduktivne strategije oblikovale preživljavanje tijekom ovog masovnog izumiranja", zaključuju istraživači u studiji objavljenoj u časopisu PLOS One.