PREDSJEDNIK Instituta za nuklearnu energiju i nuklearni znanstvenik Duško Čorak je tijekom gostovanja na N1 televiziji komentirao potencijalnu gradnju nuklearne elektrane u Hrvatskoj. Smatra da Hrvatska nedvojbeno treba nuklearnu elektranu.

"Rast potrošnje električne energije unazad tri do četiri godine bio je veći od tri posto u Hrvatskoj i može se očekivati da će rast potrošnje električne energije biti ne manji od tri posto, što znači da bi s današnjih 20 TWh ona do 2050. mogla biti na 45 do 50 TWh", rekao je.

"Veliki broj termoenergetskih objekata koji se pokreću na naftu, odnosno mazut, izaći će iz pogona. To znači da će nam ostati samo hidroelektrane i ostali obnovljivi izvori električne energije. Hidroelektrane mogu proizvesti šest do osam TWh, a vjetroelektrane i solarna energija su nestalni izvori energije, što znači da ne mogu osigurati energiju 24 sata svih sedam dana u tjednu", dodao je.

"Energetika se planira na 20 ili više godina"

Napomenuo je da svaka zemlja teži samodostatnosti u smislu energije.

"Čak smo u bivšoj Jugoslaviji imali situaciju gdje su sve republike morale imati samodostatnost električne energije, a danas nismo u toj situaciji, uvozimo preko 50 posto električne energije. Treba shvatiti da je energetski sustav kičma gospodarstva i ako nemate samodostatnost u opskrbi, pitanje je imate li nacionalnu sigurnost", naglasio je.

"Kad govorimo o izgradnji elektroenergetskih objekata, treba znati da se energetika planira na razdoblje od 20 ili više godina. Za izgradnju jednog objekta treba desetak i više godina, a pritom ne mislim na nuklearku koja je puno kompliciranija za izgradnju jer treba napraviti mnogo toga prije nego ona uopće i počne", nastavio je.

"Istražili smo lokacije i to je jako dobro. Jer imati dobru lokaciju je bogatstvo. Ona je trajna u energetskom smislu. Primjerice, ako se izgradi nuklearka koja proizvodi 1000 MWh, ona bi godišnje generirala od 600 milijuna do milijardu eura, u njoj bi radilo oko tisuću ljudi, a na njenoj izgradnji oko 5000 ljudi", poručio je.

"Znate što to znači za lokalnu zajednicu? Također, kad gradimo objekte, moramo osigurati da budu prihvatljivi po cijeni i raspoloživosti takve energije", naveo je. Govorio je i o potencijalnim lokacijama za nuklearnu elektranu.

"Utvrdili smo da je najveći potencijal na Dunavu"

"Još tijekom 1970-ih smo pristupili istraživanju. Kod NE Krško je bio sporazum između Slovenije i Hrvatske da se grade dvije nuklearne elektrane, jedna u Sloveniji i jedna u Hrvatskoj. Zato, nakon što se 1974. počela graditi ona u Krškom, počelo se tražiti gdje će biti i elektrana u Hrvatskoj. Suzili smo broj tih lokacija na tri i među njima su Vir, Prevlaka kod Ivanića i Erdut kod Dalja", naveo je.

Objasnio je što je važno gledati pri izboru lokacije. "Brojni su kriteriji, od raspoloživosti vode, seizmike, transportnih puteva, meteoroloških prilika... Za svaku od tih lokacija smo napravili više od stotinu studija. Tu su svi elementi koji utječu na floru, faunu, okolno stanovništvo", napomenuo je.

"Sve je napravljeno. Mi smo tada utvrdili da je najveći potencijal na Dunavu zbog velikih količina vode. Za hlađenje nuklearke treba oko 50 kubika u sekundi, što je značajna količina. Predvidjeli smo da ta lokacija bude četiri puta 1300 MWh. Hrvatskoj u tom trenutku nije bila potrebna takva elektrana, ali to je bogomdani potencijal. Dobro je da su u međuvremenu ti lokaliteti zadržani, osim Vira", dodao je.

"Nisu bili isti pogledi u zapadnom i istočnom dijelu Jugoslavije"

Govorio je i o utjecaju nesreće u Černobilu na te planove.

"Nesreća u Černobilu se sasvim slučajno poklopila s političkom situacijom u bivšoj Jugoslaviji. Nuklearna elektrana povećava kompletnu infrastrukturu, od školstva do svih drugih institucija. No, bili smo u raskoraku, nisu bili isti pogledi u zapadnom i istočnom dijelu Jugoslavije", kazao je.

"Primjerice, pričalo se da Kosovo ima potencijal za izgradnju NE od 20.000 megavata i kad sam u Beogradu na konferenciji iznio da je to apsolutno neodrživo, imao sam određene neugodnosti. To je bilo političko pitanje", istaknuo je.

"Nažalost, energetika je uvijek vezana uz ključne političke odluke. Za zemlju koja nema prirodnih resursa kao što su plin, nafta ili ugljen, znanje je najveći resurs. A nuklearna energija pruža upravo to", poručio je. Govorio je i o potencijalnim rizicima.

"Svijet je doživio nuklearnu energiju kroz upotrebu u vojne svrhe i logično je imati rezervu i strah prema nuklearnoj energiji. Međutim, upotreba nuklearne energije u vojne ili civilne svrhe je potpuno različita. Nema nijednog područja gospodarstva u kojem je toliko posvećena pozornost sigurnosti i zaštiti okoliša kao kod nuklearne energije. Ona je najbolje što je ljudski um stvorio, dobivati energiju iz atoma", rekao je.

"Praktički nikakve opasnosti nema"

Kritičari tvrde da su nuklearne elektrane rizične za vodne tokove na lokaciji gdje se nalaze, a kao problem vide i radioaktivni otpad.

"Nije riječ o otpadu nego obliku energije čiju upotrebu odgađamo. Zato je treba pohraniti za buduću upotrebu. A to se radi na samoj elektrani u tzv. bazenima unutar nje. Praktički nikakve opasnosti nema, radioaktivni otpad se odlaže i osigurava na poseban način. Nuklearna energija nam je neophodna, nema alternative", ponovio je Čorak.

Osvrnuo se i na pitanje koliko dugo bi se nuklearka gradila i koliko bi to koštalo.

"Postoje različita iskustva po pitanju vremena i troška. Kreće se u rasponu jedan naprama tri. Imali smo zastoj koji je imao bitnog utjecaja pa su se neki potencijali i kapaciteti smanjili. Kinezi, primjerice, grade elektrane kao na traci, za manje od pet godina. Već imaju planove za nove i to će ih koštati oko 27 milijardi eura, što si drugi ne mogu priuštiti", naveo je.

"Iako Amerikanci imaju najrazvijeniju tehnologiju, Kinezi su je kupili i to koriste. Što se Hrvatske tiče, trajanje i troškovi ovise o dobavljaču. Ako bi je gradili Kinezi, bilo bi najbrže i najjeftinije. Dakle, najpovoljnije bi bilo oko šest milijardi eura, a ako bi se danas donijela politička odluka o izgradnji, bila bi gotova u roku osam do 15 godina", zaključio je.