Svi smo čuli za neobična pitanja i testove kojima se poslodavci služe na razgovorima za posao, no ono koje postavlja Chris Hyams, izvršni direktor tvrtke Indeed, posebno se izdvaja. On svakog kandidata pita kakav mobitel koristi, iako naglašava da ne postoji točan odgovor. Kako je tržište rada posljednjih godina sve konkurentnije, ljudi koji zapošljavaju traže nove načine da razlikuju kandidate.
U razgovoru za Fortune Hyams je objasnio da ne pripada onima koji prosuđuju ljude prema vrsti telefona. To pitanje, kaže, postavio je u više od 3000 razgovora za posao tijekom 15 godina kako bi stekao dojam o tome kako kandidati razmišljaju. "Zanima me prvenstveno kako ljudi donose odluke", izjavio je. "To se obično pretvori u petnaestominutnu razmjenu mišljenja tijekom koje naučim nešto o osobi i njezinu načinu donošenja odluka."
Hyamsov cilj nije utvrditi s kojim je softverom kandidat upoznat, nego saznati više o osobi s kojom razgovara. Pojasnio je kako pitanje o tome koriste li iPhone ili Android često potakne ljude da otvorenije govore o svojim interesima. "Može se razviti vrlo zanimljiv razgovor o tome koliko je važno odabrati proizvod s kojim ćete potencijalno živjeti jako dugo", dodao je. "Pitam ih i koje aplikacije koriste, jer je i to način da nešto naučim o njima."
Istraživanja potvrđuju da među korisnicima postoje određene razlike. U studiji objavljenoj 2016. u časopisu Cyberpsychology, Behavior, and Social Networking znanstvenici su naveli da su oba sustava "vrlo slična po funkcijama", ali da se njihovi korisnici razlikuju po "važnim osobnim osobinama".
Analizom 312 vlasnika iPhonea i 220 vlasnika Androida utvrđeno je da su korisnici iPhonea češće mlađe osobe i žene. S druge strane, korisnici Androida u pravilu su bili skromniji i otvoreniji te su rjeđe doživljavali svoj telefon kao statusni simbol.
Dok neki biraju iPhone iz navike, nije rijetkost da ga drugi vide upravo kao pokazatelj statusa, pri čemu prepoznatljivi Appleov logo ima ulogu koju Android ne može u potpunosti imati. Veća razina skromnosti i poniznosti sugerira da osoba nije zaokupljena željom za luksuzom, a korisnici Androida te osobine pokazuju manjom brigom o prepoznatljivosti brenda i bez potrebe da se ističu.
Iako bi se Hyams mogao osloniti na ovakva istraživanja kako bi stekao opću sliku o kandidatima, čini se da mu je važnije ono što oni sami podijele tijekom razgovora, a ne marka telefona koju imaju. Interesi neke osobe ne moraju biti izravno povezani s poslom. Primjerice, komercijalist koji u slobodno vrijeme slika tu vještinu vjerojatno neće koristiti na poslu. Međutim, ono čime se bavimo u slobodno vrijeme može puno otkriti o našem karakteru.
U svijetu u kojem tehnologija dominira, aplikacije koje koristimo mogu pružiti dobar uvid u naše hobije i interese. Ti interesi mogu nas usmjeriti i u potrazi za poslom, a određeni tipovi osobnosti bolje se snalaze u nekim poslovima nego u drugima. Stoga Hyams iz jednostavnog razgovora o korištenju mobitela može prikupiti niz korisnih informacija o kandidatu.