NA DANAŠNJI dan 1993. u prometnoj nesreći u Zagrebu poginuo je Tomislav Ivčić, pjevač i autor koji je u tom trenutku bio među najvećim domaćim zvijezdama. Povodom godišnjice njegove smrti HRT je na svom Facebook profilu podijelio intervju s Ivčićem nastao nekoliko godina prije tragedije - razgovor u kojem je govorio o Zadru i Zagrebu, Ciboni, Hajduku i Dinamu.

Novinarka ga je u intervjuu pitala navija li više za zagrebačku Cibonu nego za Zadar. "Ne, ja sam navijač Zadra u svemu, a Zagreb je grad u kojem živim i koji volim s dušom i srcem. To je grad koji mi je dao sve u mojoj profesionalnoj karijeri, to je grad koji treba poštovati i voljeti", odgovorio je Ivčić.

Zatim se osvrnuo i na dalmatinski dio priče - onaj koji ga je pratio od početaka i koji, kako je rekao, ne mijenja. "Zadar je grad iz kojeg sam ponikao, za Zadar navijam, ne volim mijenjati mišljenje… Za Hajduk navijam cijeli život, iako ja volim i Dinamo, ali nikad ne mogu navijati za Dinamo ako navijam za Hajduka. Dakle, ja kažem: Hajduk i Zadar nosim u srcu, a Zagreb i Cibonu na srcu."

Glazbena karijera i hitovi

Ivčić je prvi veći val popularnosti uhvatio krajem 70-ih, kada je pjesma Večeras je naša fešta postala veliki hit. Tijekom 80-ih bio je među najtraženijim pjevačima u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji. Među njegovim najpoznatijim pjesmama su Kalelarga, Zapivajmo noćas u konobi, Tamo gdje sam rođen i Samo jednom se voli.

Otpjevao je i neke od najupečatljivijih dalmatinskih stihova, poput: "Tuđi čovik nikad neće znati što to veže dalmatinske ljude."

Tragična smrt u Zagrebu

Poginuo je 4. ožujka 1993. u Zagrebu u prometnoj nesreći. Prema dostupnim informacijama, pokušao je izbjeći pješakinju koja je istrčala na kolnik, prešao u suprotnu traku i frontalno se sudario s vozilom iz suprotnog smjera. U nesreći su stradali Ivčić, pješakinja i suvozačica u drugom automobilu.

Pokopan je na Mirogoju, a iza njega su ostali supruga Slavica i troje djece.