Ignoriranje djeteta i prekid komunikacije kao oblik kažnjavanja mogu ostaviti posljedice koje se osjećaju i dugo nakon odrastanja. Djeca pritom često ne razumiju što su pogriješila niti dobivaju priliku razgovarati o problemu, zbog čega mogu naučiti povezivati sukobe s odbacivanjem, krivnjom i strahom. Djeca čiji su roditelji koristili šutnju kao kaznu često prenose osam navika i osobina u odraslu dob.
Teško postavljaju granice
Kada roditelj prekine komunikaciju bez objašnjenja, dijete se često više usredotočuje na ponovno pridobivanje njegove naklonosti nego na vlastite osjećaje. Zbog toga kasnije može teško izraziti što mu smeta i postaviti jasne granice, osobito ako se boji odbacivanja ili napuštanja, piše YourTango.
Teško izražavaju emocije
Djeca koja odrastaju uz roditelje koji probleme rješavaju ignoriranjem nemaju priliku naučiti kako izgleda otvoreno i zdravo razgovaranje o osjećajima. S vremenom mogu početi skrivati vlastite emocije jer se boje da će iskrenost izazvati sukob ili udaljiti druge ljude.
Pretjerano se ispričavaju
Takve osobe mogu naučiti automatski preuzimati krivnju kako bi što prije završile sukob. Budući da kao djeca često nisu dobivala objašnjenje zašto ih roditelj ignorira, u odrasloj dobi mogu pretpostaviti da su upravo one nešto pogriješile te se ispričavati čak i kada nisu odgovorne za problem.
Odbijaju bliskost
Strah od odbacivanja kod nekih može dovesti do izbjegavanja emocionalne bliskosti. Umjesto da otvoreno kažu što trebaju ili što ih je povrijedilo, mogu se povući i zatvoriti kada se osjećaju ugroženo, a isti se obrazac može pojavljivati u partnerskim i prijateljskim odnosima.
Ponavljaju iste obrasce
Psihologinja Barbara Greenberg objašnjava da roditelji koji koriste ignoriranje ne uče djecu kako obraditi vlastite emocije niti im omogućuju zdravu samorefleksiju. Budući da ne znaju zašto je roditelj uzrujan, djeca mogu preuzimati krivnju i ugađati drugima kako bi održala mir, a takve obrasce zatim nastaviti ponavljati i kao odrasli.
Osjećaju se nepoželjno
Dugotrajan osjećaj nevidljivosti može narušiti djetetovo samopoštovanje. Takve osobe kasnije mogu vjerovati da njihova vrijednost ovisi o tome jesu li drugi zadovoljni njima, zbog čega zanemaruju vlastite potrebe, ugađaju drugima i skrivaju osjećaje iz straha od odbacivanja.
Uvijek očekuju najgori ishod
Čak i manja svađa ili promjena nečijeg raspoloženja može ih navesti da očekuju prekid odnosa ili odbacivanje. Budući da su kao djeca šutnju povezivala s kaznom, u odrasloj dobi mogu teško podnositi neizvjesnost tijekom sukoba i pokušavati pod svaku cijenu ponovno uspostaviti mir.
Traže potvrdu i pažnju
Kada osjete da se netko udaljava ili je loše raspoložen, mogu imati snažnu potrebu ponovno pridobiti njegovu pažnju. Čak i sitnice poput neodgovaranja na poziv ili razočaranog pogleda mogu ih podsjetiti na ignoriranje koje su doživljavali u djetinjstvu te ponovno izazvati osjećaj zbunjenosti i straha.