DJECA od roditelja uče kako se nositi s problemima, sukobima i neugodnim emocijama. Ako se problemi u obitelji redovito ignoriraju ili potiskuju, dijete može usvojiti isti obrazac ponašanja i nastaviti ga primjenjivati u odrasloj dobi. Prema psihologinji Jonice Webb, način na koji pristupamo sukobima uvelike učimo upravo u obiteljskom okruženju. Djeca odrasla u obiteljima koje su probleme "gurale pod tepih" zato u odrasloj dobi često rade šest stvari.

Izbjegavaju sukobe

Osobe odrasle uz roditelje koji su izbjegavali probleme često se teško snalaze u sukobima te radije šute nego da otvoreno razgovaraju o onome što ih muči. Webb objašnjava da djeca čije su obitelji izbjegavale emocije ili potiskivale ljutnju mogu naučiti da njihova ljutnja nije opravdana ili da je njezino izražavanje pogrešno. Zbog toga im i u odrasloj dobi izbjegavanje sukoba može djelovati sigurnije od suočavanja s problemom, piše YourTango.

Potiskuju osjećaje kako bi održali mir

Ako se neslaganja u obitelji nisu otvoreno rješavala, osoba može naučiti da je šutnja najbolji način očuvanja mira. Problem je što se time neugodne emocije ne rješavaju, nego potiskuju, što s vremenom može dovesti do zamjeranja. Otvoren razgovor o ponašanju koje nam smeta može biti važan dio rješavanja problema i održavanja odnosa.

Teško postavljaju granice

Odraslima koji su odrasli u obiteljima u kojima se problemi nisu otvoreno rješavali postavljanje vlastitih granica može predstavljati poteškoću. Savjetnik Rich Oswald ističe da su zdrave granice važne za odnose i smanjenje stresa, osobito kada je riječ o privatnim i poslovnim obvezama. Postavljanje granica podrazumijeva jasno izražavanje vlastitih potreba i onoga na što osoba jest ili nije spremna pristati.

Potajno zamjeraju drugima

Stalno pristajanje na tuđe zahtjeve i prešućivanje problema može dovesti do nakupljanja zamjeranja. Drugi pritom možda nisu ni svjesni da je osoba nezadovoljna jer im nikada nije rekla što joj smeta ili gdje se nalaze njezine granice. Umjesto rješavanja problema, nezadovoljstvo se tako može postupno povećavati.

Stalno su na oprezu

Hiperbudnost označava stanje pojačanog opreza i traženja mogućih prijetnji čak i kada je stvarni rizik nizak, a povezuje se s anksioznim poremećajima i PTSP-om. Osobe koje nisu naučile konstruktivno se nositi sa stresom i problemima mogu biti izrazito usredotočene na znakove da nešto nije u redu te teško osjećati sigurnost i kada neposredne opasnosti nema.

Teško prepoznaju i imenuju emocije

Djeca koja nisu naučila razgovarati o osjećajima kasnije mogu imati poteškoća s prepoznavanjem i imenovanjem vlastitih emocija. Razumijevanje onoga što osjećamo olakšava upravljanje emocijama i njihovo jasno izražavanje drugima. Kada osoba može objasniti što osjeća i što je muči, lakše može voditi otvorene razgovore i rješavati probleme u odnosima.