ŽDRIJEB Eura u istu je skupinu, uz prvog nositelja Španjolsku, stavio reprezentacije Hrvatske, Italije i Albanije, pa je trener Istre Paolo Tramezzani prigodan sugovornik. Talijanski trener koji radi u Hrvatskoj, a dugo je bio pomoćnik izbornika Albanije, gostovao je prošlog tjedna kao panelist na Sunset Sports Media Festivalu u Petrčanama, gdje smo porazgovarali o predstojećem Euru, ali prvenstveno o njegovoj karijeri, sjećanjima iz vremena u Hajduku i prikladnosti Pule kao destinacije za život jednog Talijana.
Iako su temperature na zadarskom području prelazile 30 stupnjeva, pojavio se u svom prepoznatljivom, potpuno crnom izdanju. Staložen i ugodan sugovornik, objasnio je razloge odluke da ostane u Istri 1961, čiju je klupu preuzeo u veljači te u 15 utakmica do kraja sezone osvojio 23 boda, po čemu je u tom razdoblju bio samo iza Dinama i Rijeke.
Tog je 53-godišnjaka hrvatska javnost upoznala 2021., kad je također na polusezoni preuzeo Hajduk u teškoj situaciji, stabilizirao ga i doveo do četvrtog mjesta, ispunivši glavni cilj izlaska u europska natjecanja. Iako je ostavio više nego dobar dojam, na kraju sezone splitski klub i talijanski trener su se rastali, ali ovaj put dobio je priliku nastaviti započeti posao.
Govorio je o hrvatskoj i talijanskoj reprezentaciji i njihovim zvijezdama, o Petkoviću i Livaji, o Torcidi i Demonima te važnosti osjećaja prihvaćenosti i poštovanja navijača kluba koji vodi. Hrvatsku je reprezentaciju usporedio s Dinamom u smislu pobjedničkog mentaliteta i uvjerenja da će pobijediti čak i kad na terenu ne izgleda tako.
Jeste li zadovoljni ostankom u Istri?
Sretan sam u Istri. Počeli smo razgovarati o ostanku mjesec dana prije kraja sezone, to je bila moja prva želja. Napravili smo dobar posao i najbolje je bilo da nastavimo zajedno.
Želim da nova sezona što prije počne jer imam potrebu za travnjakom, potrebu da vidim svoje igrače svaki dan. Pula je mali grad, Istra je mali klub, ali mislim da sljedeće sezone možemo napraviti nešto posebno.
Tek sam došao, a već je stanka, ali moramo iz nje izvući nešto pozitivno, igrači će se odmoriti i osvježiti prije nego što počnemo ponovno.
Je li se hrvatska liga promijenila otkako ste otišli iz Hajduka?
Nije, ne vidim neku razliku. Liga je dobra, igra se vrlo dobar nogomet s puno mladih, talentiranih igrača i dobrih trenera. Razina je ista.
A suci?
Kad sam došao ove sezone, bio sam jedina osoba koja je bila bliska sa sucima. Netko će reći da je to diplomacija, ali ja ne mislim tako. Ako nemam ništa dobroga za reći o nekome, radije neću reći ništa. Dakle, za mene su suci dobri. Ponekad mogu pogriješiti, ali pogriješim i ja. To je normalno i ljudski, ne vidim u tome problem.
Podržavate li strane suce u SHNL-u?
Ne. Ne. Ja sam protiv toga. Zašto? Ako ne vjerujete u svoje suce i mislite da moraju napredovati, dovođenje stranih sudaca nije način da se to riješi. Ako imate problem sa suprugom, ne promijenite suprugu, nego ostanete s njom, volite je i borite se za brak. Promijeniti suce je prelako, a po meni to nije rješenje.
I zašto bi velikim klubovima sudili strani suci, a ostalima domaći? Pravila su ista za sve. Bio sam u Hajduku, sad sam u Istri i ponosan sam na to jer je to mali klub, ali i mali klub zaslužuje jednako poštovanje. Ako poštujete Dinamo, Hajduk i Rijeku, morate poštovati i Istru, Slaven Belupo, Rudeš...
Kad ste otišli iz Hajduka, jeste li mislili da će osvojiti naslov u sljedećih par godina? Jeste li razočarani što nije?
Ja sam navijač Hajduka, Hajduk mi je u srcu zbog svega što sam doživio tijekom tog iskustva. Naravno da sam kao navijač tužan što nije osvojio naslov. Moram čestitati Dinamu, koji je zasluženo prvak, i Rijeci, koja je igrala fantastično ove sezone.
Jesu li pritisak i očekivanja prevelik teret za Hajduk?
Da, ali ja trebam pritisak. Ako ga nemam, sam si ga postavljam. Takav sam bio i kao igrač. Volio sam igrati pred krcatim stadionom i osjetiti energiju. Ali ako se ne znate nositi s njim, onda nije dobar. Uvijek je cilj pobijediti, ali ako date sve od sebe i ipak ne pobijedite, ponekad je i to dovoljno i ljudi vas vole.
To je ono što uvijek tražim od svojih igrača, da daju sve za suigrače i momčad. Ako su to učinili, a ipak su izgubili, meni to nije problem. To je moja nogometna filozofija.
U Istri ste imali sjajan finiš sezone, klub je bio treći po bodovima otkako ste došli. Imate li zbog toga više ambicije u idućoj sezoni?
Naravno, sanjamo o tome i od 1. srpnja krećemo na posao da napravimo nešto posebno. Ali ne po noći. Kad idem spavati, onda spavam, a ne sanjam. Sanjam kad sam budan. Sanjam kad je teško, kad je loše. Ako vjeruješ u sebe i daješ sve od sebe, možeš napraviti nešto posebno.
Kakva je momčad, trebate li novih igrača?
Razgovaram s klubom, možemo zadržati dosta igrača s kojima smo završili sezonu, neki su bili na posudbi, nekima je istekao ugovor. Ali ovo je klub koji vjeruje u mlade igrače, ja volim trenirati mlade igrače i nastavit ćemo u tom smjeru.
Što se dogodilo s Antom Ercegom?
Savršen igrač, najbolji u ovoj ekipi. Imali smo fantastičan odnos, ali moja je odluka bila da ne završi sezonu s nama. Kao što sam rekao, bolje ništa ne reći ako nemaš ništa dobro za reći. Dakle, fantastičan igrač s kojim sam imao odličan odnos u zajedničkih mjesec i pol. O detaljima nećemo, to je između mene i njega.
U skupini na Euru su vaša Italija, Hrvatska u kojoj radite i Albanija koju ste vodili. Što očekujete?
Mislim da Italija može biti kompetitivna, iako mnogi misle da ne može jer Serie A nije kompetitivna u odnosu na lige poput engleske. Ali i ove i prošle sezone naši klubovi bili su dobri u Europi.
Zbog naše povijesti, tradicije i mentaliteta svi mislimo da možemo biti bolji nego što trenutačno jesmo. Imamo fantastičnog, posebnog trenera, vjerujem u njega, a ne zaboravimo ni da smo osvojili posljednji Euro, iako se nismo plasirali na posljednja dva SP-a.
Mnogi se pitaju kako je Hrvatska bila druga i treća, a Italija se nije ni plasirala, ali u tome je ljepota nogometa. Mislim da Italija može biti kompetitivna, Hrvatska također, ali treba biti oprezan i s Albanijom jer nema što izgubiti, a nitko je ne shvaća ozbiljno.
Tako je bilo i na Euru u Francuskoj, kad se prvi put kvalificirala dok sam je ja vodio. Osim toga, na svakoj utakmici igrat će pred domaćom publikom, bit će puno njihovih navijača. Treba biti oprezan jer svi govore o Španjolskoj, Italiji i Hrvatskoj te o Albaniji kao momčadi na koju se ne računa. A može stvoriti probleme.
Možemo li reći da Hrvatska prvi put u povijesti ima veće zvijezde nego Italija? Tko su talijanske zvijezde osim Donnarumme i Chiese?
Chiesa je vrlo dobar igrač, ali u Italiji ga ne smatramo zvijezdom, igračem kakvi su bili Del Piero, Totti, Roberto Baggio, Cannavaro, Maldini... Chiesa je fantastičan, ali nije zvijezda. Donnarumma da, i pomalo je nevjerojatno da je u talijanskoj reprezentaciji najveća zvijezda golman.
Trenutačno nemamo zvijezda, nemamo igrača kao što je Luka Modrić, ali ne samo mi nego i puno drugih reprezentacija.
Je li ovogodišnji Euro najotvoreniji ikad? Puno je reprezentacija za koje ne bi bilo iznenađenje da osvoje.
Da, ali tako je bilo i na prošlom Euru i na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Ako gledate najbolje igrače, ako sastavljate idealnu momčad, u njoj bi sigurno bilo pet Engleza. Ali, koliko je puta Engleska pobijedila? Svaki put je se stavlja među dva, tri favorita, pa nikad ništa.
Kako Talijani gledaju na hrvatsku reprezentaciju?
S puno poštovanja, ali ne samo Talijani nego cijeli svijet. Hrvatska više nije iznenađenje. Uspjeh na jednom natjecanju može biti slučajan, ali ta momčad godinama igra dobro i odrasta zajedno. Mislim da nije prestara, ali je iskusna.
Hrvatska razumije da, ako je 0:0 nakon 60 minuta, mora ostati mirna i pronaći će put da zabije gol i pobijedi. Igraju dobro kad imaju loptu, obrambeno su čvrsti i, kad zabiju gol - ciao, ragazzi. Imaju mentalitet "killera".
Mogao bih ih usporediti s Dinamom ove sezone. U ključnoj utakmici Rijeka je igrala odlično, ali u 75. minuti Petković je zabio i to je bilo to. Ista stvar u finalu Kupa, kad je bilo 3:1. Rijeka je stalno napadala prvih 25 minuta, a onda 1:0, 2:0 za Dinamo.
Sviđa li vam se Dinamova momčad?
Sviđa, ali ako je usporedite s onom od prije četiri godine, tada je više igrala kao momčad. Ove sezone igrali su više individualno, odnosno igrali su momčadski, ali individualno su rješavali utakmice. To je razlika, ali pobjednički mentalitet je isti. Dinamo zbog njega svaku sezonu počinje s 20 bodova prednosti.
Je li Petković najbolji igrač u ligi?
Za mene je bolji Marko Livaja, ali Bruno je ove sezone bio razlika. Za mene je najbolji igrač onaj koji svake sezone čini nešto posebno. Osim Brune, odličnu sezonu imali su i Marko Pjaca, Baturina...
Livaja je dvije najbolje sezone karijere odigrao u Hajduku. Je li Hajduk to trebao bolji iskoristiti?
Lijepo je osvojiti Kup, ali svi u Splitu znaju da je važno samo prvenstvo, a prošlo je već 20 godina. Split zaista predugo čeka na to.
Je li teško u Splitu biti trener Hajduka nakon poraza?
Sjećam se cijelog iskustva, došao sam u siječnju, kad smo bili sedmi, 17 bodova iza Gorice i 18 iza Rijeke, a zbog covida smo igrali bez navijača. Tamo ponekad nije dovoljno pobijediti 1:0, pa smo pokušavali učiniti nešto više, ali to je za mene pozitivno. Za nekog drugog trenera možda ne bi bilo. Hajduk je poseban, Split je poseban, sviđa mi se njihova strast, slična je onoj koju ja imam prema svom poslu i pokušavam prenijeti na svoje igrače.
U Hajduku ste odradili zadatak za koji ste dovedeni, stabilizirali momčad i uveli je u Europu. Jeste li bili razočarani što niste dobili priliku nastaviti?
Na početku sam mislio samo na zadatak. Ponekad ga ne ispuniš pa uslijedi rastanak, a ako uspiješ, možda dobiješ priliku nastaviti. To je dio našeg posla koji može biti dobar i loš.
S ljudske strane, bio sam tužan jer sam se u gradu osjećao dobro, imao dobar odnos s Torcidom i navijačima, bio sam dio tog grada i to je bio sjajan osjećaj. Kao trener prihvatio sam rastanak, ali kao čovjek bio sam tužan i mislio sam da sam zaslužio priliku da ostanem i nastavim s poslom. Ali to nije promijenilo ono što osjećam prema Hajduku, koji ima posebno mjesto u mom srcu, pa jednog dana, nikad ne znaš...
Većina trenera napušta Hajduk jer nije zadovoljila, odlaze pod lošim okolnostima, ali vi ste navijačima ostali u dobrom sjećanju, još vas vole i poštuju. Smatrate li to osobnom pobjedom?
Da, evo nekidan sam bio u Splitu, ljudi su me stalno pozdravljali i zaustavljali. I u Puli je puno Hajdukovih navijača, imaju puno emocija, a ja to volim jer sam emotivan trener koji unosi srce u svoj posao. Kad osjetim takvu ljubav, to je lijepo. Poštuju me, a ja poštovanje Hajdukovih navijača nosim poput trofeja.
Jeste li se i u jednom drugom klubu tako povezali s navijačima i gradom?
Da, kad sam bio u Luganu, Sionu, albanskoj reprezentaciji. Navijači me najčešće podržavaju, a to je i jedan od razloga što sam ostao u Istri. Na posljednjoj domaćoj utakmici navijači su mi u prvom poluvremenu nešto skandirali, ali na hrvatskom, pa nisam razumio. Na poluvremenu me team manager pitao razumijem li što pjevaju. Rekao sam da ne. Skandirali su: "Paulo, ostani!"
U drugom poluvremenu Demoni su se približili i počeli pjevati na talijanskom da ostanem. Bilo je to nevjerojatno, da smo u samo tri i pol mjeseca stvorili takvu situaciju. To je bila prevaga u konačnoj odluci da ostajem.
Donio sam puno odluka u karijeri, nekad dobrih, nekad loših, jer kad se radi o nekom klubu, nije mi toliko bitan ugovor, nego prvo razmišljam srcem. Ništa mi nije važnije od toga i zato sam više nego sretan što ostajem u Puli. Znam da mogu tu učiniti nešto posebno, što ovaj klub još nikad nije napravio. Ne znam hoću li uspjeti, ali znam da ću dati sve od sebe i to mi je dovoljno.
Kad završim s radnim danom ili tjednom, prva analiza koju radim nije treninga ili načina na koji igramo, nego analiziram sebe i nisam baš blag prema sebi. Siguran sam da sam donio dobru odluku i sretan sam što me klub odlučio zadržati, da pokušamo ponoviti ono što smo radili zadnja tri i pol mjeseca prošle sezone.
Pomaže li momčadi poput Istre to što je druga liga toliko slabija da momčad koja iz nje dođe obično već oko Božića zna da će ispasti? Tako ostali mogu igrati s puno manje pritiska.
Ono što se dogodilo s Rudešom ne događa se svake sezone, a i to me iznenadilo jer je Rudeš na svaku utakmicu došao igrati, nisu se predavali. Sad je ušao Šibenik koji misli da može biti dobar među prvoligašima.
Ja ne trebam znati da nećemo ispasti, draže mi je držati momčad u kompetitivnom ritmu, osjećati pritisak klubova iza nas.
Koliko vam znače istarska dvojezičnost i snažan utjecaj koji je Italija imala na Split? Mislite li da biste se jednako osjećali u nekoj drugoj sredini, poput Koprivnice ili Osijeka?
Ne znam. Da, u Istri je puno Talijana. Ali radio sam u šest zemalja i, kad se selim, ne radim to jer tražim neke talijanske veze, ali pomaže. Na primjer, u Splitu nije bilo talijanske škole i mojoj kćeri nije bilo lako ići u školu na hrvatskom jeziku. U Istri imamo talijansku školu pa je za obitelj puno lakše.
Često me pitaju je li mi teško toliko se seliti. Meni je lako, nogomet je posvuda isti, jedanaest igrača protiv jedanaest, ali obitelji nije. Šest mjeseci ovdje, mjesec i pol tamo, stalne promjene, supruzi i kćeri nije lako.
Govori li vam kći hrvatski?
Uči, ima pet satova tjedno, ali savršeno govori engleski, talijanski, francuski i njemački.
Talijanska škola vjerojatno je pomogla u odluci da ostanete u Istri?
Nakon žrtve koju je morala podnositi zbog mene, zbog odluka koje sam ranije donosio, sad mi je jako važno zaštititi obitelj. Znam da mi je obitelj tu sretna, ali znam i da će biti sretna ako bude trebala ići za mnom negdje drugdje. To mi daje mogućnost da biram slobodno, bez pritiska, ali, da, ovo je win-win situacija.
Provodim po cijeli dan na treninzima, pa kad dođem kući, važno mi je vidjeti da su svi koje volim sretni. Obitelj mi daje ravnotežu. Zato svoju suprugu smatram posebnom, savršenom da bude uz mene.
Hoće li i Hrvatska i Italija proći skupinu na Euru?
Ja sam Talijan koji radi u Hrvatskoj i koji je vodio reprezentaciju Albanije. Mislim da je očito. Volio bih da Italija i Hrvatska prođu direktno, a Albanija kao treća. Ali mislim da je ipak Španjolska najjača u skupini.
Možete li objasniti zašto Italija u osam utakmica nikad nije pobijedila Hrvatsku?
Nikad? Nisam to znao. To je kao da imaš objašnjenje zašto Engleska nikad nije osvojila Euro, iako je na razini s Italijom, Njemačkom ili Španjolskom. Ne znam. Možda će sada?