ILIJA LONČAREVIĆ i BRANKO STRUPAR, legende hrvatskog nogometa, tijekom Eura u Index Studiju komentiraju događaje na prvenstvu. Rezimirali su polufinalne i najavili finalnu utakmicu Eura. Mečeve polufinala karakterizirali su preokreti i prolasci favorita te jedna kontroverzna sudačka odluka.
U nastavku teksta pročitajte njihove odgovore na neka od pitanja, a u videu pogledajte što zamjeraju Deschampsu i zašto misle da se nema što zamjeriti Koemanu, kako ocjenjuju Southgatea koji, premda žestoko kritiziran, ispada jedan od najuspješnijih engleskih izbornika u povijesti.
Polufinale, ali i Euro u cjelini obilježio je Dani Olmo. Naši gosti detaljno analiziraju njegovu igru i briljantne poteze na prvenstvu. Nažalost, glavna tema Eura opet je po mnogima neobjašnjiva sudačka odluka, ali Lončarević i Strupar su se i s njom uhvatili u koštac.
Strupar: Zašto me fascinira Španjolska i posebno njen igrač o kojem se ne govori
Španjolska te primora da igraš defenzivno. Francuska joj je rano zabila i dok bi to šokiralo većinu reprezentacija, Španjolska je pak na to zagospodarila terenom, izjednačila i ubrzo preokrenula. Možemo pričati o svjetskoj klasi Laminea Yamala, ali način na koji Španjolska u cjelini igra je fascinantan.
Njihov momčadski duh, govor tijela, kombinatorika, lakoća kontrole utakmice, ubrzavanje i usporavanje igre po želji... Apostrofirao bih Fabiana Ruiza, koji me je fascinirao. Uvijek se priča o Rodriju kao glavnom igraču Cityja i Španjolske, ali za njega znamo kakva je klasa.
Ruiz pak nije bio ni stalni prvotimac u PSG-u, dosta se tražio ove sezone i onda se pronašao na Euru. Ova dvojica su na EP-u zamijenili uloge. Ruiz je često išao u završnicu, a Rodri ostajao kao osigurač. Bili su kao Modrić i Brozović u njihovim najboljim danima. Ruiz je uvijek tu negdje pred golom, još od gola Hrvatskoj na početku. Španjolci te primoraju da radiš greške i onda te kažnjavaju.
Lončarević: Španjolski izbornik nije izveo ništa posebno, igra po osnovama. Nažalost, Hrvatskoj je i to nedostižno
Španjolski nogometni savez vodi brigu o trenerima koji su stasali i naučili posao u radu s mlađim kategorijama i reprezentacijama te onda oni dobiju šansu u seniorskoj reprezentaciji. Luis de la Fuente je dao svoj pečat, ali nije izveo ništa specijalno. Španjolska i dalje igra kao i prije. Kontrola utakmice s brzim pasovima, rješenjima koja znaju napamet.
Kad se Rodri okrene na lopti, zna se da desno dolazi Olmo, kada se Olmo okrene prema sredini, da ima tri rješenja: Rodrija, stopera i dijagonalu na beka. Oni su automatizirani s osnovnim stvarima. To je još uvijek kod nas u odgoju mladih igrača tabula rasa. Ali automatizmi s osnovama su sve.
Talent je nužan, ali kao točka na i. Nitko neće Yamalu uzeti talent ili ga sputati, ali prije svega se situacije u igri moraju rješavati momčadski, a tek onda talent dolazi do izražaja. Nažalost, mi smo daleko od toga. Naši talentirani mladi igrači koji dolaze u seniorsku reprezentaciju nemaju pomoć u tome.
Igrače se mora učiti da se ponašaju prema situaciji na terenu, a ne kako je trener prije utakmice napisao na ploči. Sve te taktike padaju u vodu kada dođe do specifičnih situacija u igri, u kojima se igrač mora znati snaći. Možemo mi filozofirati o koncepcijama, ali teren je pokazatelj.
"Yamali naših karijera? Tiki-taka klinci Lokomotive 80-ih i gruzijska legenda"
Lončarević: Moja karijera je širok pojam. Do 90-ih, rata i neovisnosti Hrvatske bio sam instruktor ZNS-a orijentiran na mlađe igrače. Kada sam sredinom 80-ih počeo u Lokomotivinu prvu momčad uvoditi klince Čalu, Živkovića, Zvonimira Soldu, bio je tu i Silvio Čabraja, današnji trener Lokomotive. Ja sam tamo bio još od '82. i nešto kasnije su Lokomotivini klinci igrali tiki-taku.
Naravno, nije nju nitko tada tako zvao, ali odgajali smo klince da igraju prepoznatljivo brzo, da odigravaju brze pasove na slobodnog igrača, da je to osnova svega. Nažalost, treneri danas ne razumiju što znači brza lopta. To znači da se igračima razvijaju vizije za sve što takva lopta inicira. Laički rečeno, da znaju kada se i kako otkrivati.
Tada je bilo normalno da 17-godišnjaci igraju u seniorskoj ekipi. Talentom su odskakala i braća Papić, jedan od njih je završio u Bundesligi. Oni su bili talentirani kao vršnjaci Boban i Prosinečki. Ja sam u Prvoj HNL imao 17-godišnjaka: Niku Kranjčara, Domagoja Vidu, Milu Škorića... Mile je bio polušpica, talentiran igrač, nije on samo stoper.
Strupar: Ja sam protiv braće Papić igrao mali nogomet. Bili su sjajni i jedan drugog bi dozivali na terenu "buraz, buraz..." Neću ga usporediti s Yamalom, ali istaknut ću igrača koji me impresionirao: Georgi Kinkladze, koji je došao nama na posudbu u Derby County iz Ajaxa nakon Manchester Cityja. Kakav je to bio igrač!
Samo je problem što je sve radio na talent. Nije imao trkačke sposobnosti, ali s loptom u nogama je bio fenomenalan. Jedan na jedan je bio sjajan, niskog težišta, po tome su me na njega podsjetili Messi i Yamal, od suparnika Rio Ferdinand.
Bio je u Leedsu s Markom Vidukom, dio sjajne generacije koja je briljirala u Premiershipu, Ligi prvaka i Kupu UEFA-e. Igrali smo protiv njih i čuva me neki mali bez brade, reko' tko je sad ovaj? A on visok, brz, jak, bez slabe točke... Poslije je otišao u Manchester United.
Lončarević: Kao klinac sam gledao igrača poput Yamala. To je bio Pele
Ovakav kao što je sada Yamal, takav je bio Pele. Sjećam ga se dok sam još bio klinac na SP-u 1958. Tada nije bilo televizora, ali smo ga gledali na TV žurnalima. Što je sve izvodio - banane, sombrera kao također 17-godišnjak tamo, posebno u finalu protiv Švedske. Takav je Yamal, s tim da je on obučeni igrač, a Pele je takav rođen.
Tada nije bio u pravom treningu, kada je igrao SP. Yamal s druge strane ima iza sebe Barcinu akademiju i taktičke spoznaje koje je usvojio. Njegovo taktičko prepoznavanje igre i rješenja je fascinantno.
Gol koji je postigao protiv Francuske nije čudan za igrača takve tehnike, ali je čudno da igrač od ni 17 godina ima takav šut. Već je toliko usavršio šut da je to čudo. Njegov šut bio je neobranjiv usprkos fenomenalnoj reakciji vratara.
Strupar: Njegova zrelost imponira. On će sad prije finala navršiti 17 i za rođendan mu želim lijep poklon, trofej europskog prvaka.