OSJEČANI Alen Ivanković i Gabrijela Katić, inače djeca pokojnog Josipa Ivankovića koji je umro 25. veljače, optužuju djelatnike osječke hitne medicinske pomoći za nemaran odnos prema njihovom ocu koji je toga jutra umro u bolnici do koje je putovao oko sat vremena.
Kako prenosi osječki Glas Slavonije, toga subotnjeg jutra 56-godišnji Josip Ivanković oko 5.40 sati je pošao na toalet kada mu je iznenada pozlilo, te mu se oduzela desna noga. Nakon toga je udarajući po stepenicama uspio nekako dozvati svoju kćer Gabrijelu koja je s njim bila u kući, a koja je nakon toga oca polegla u krevet.
Oko 5.50 sati Gabrijela Katić je telefonom pozvala Hitnu pomoć, a s druge strane ju je dočekao izuzetno neljubazni glas dežurne dispečerke koja je rekla da " oni ne mogu izići za svaku bol na teren, da ocu dam Voltaren i nazovem ih za sat vremena."
"Ponovno, u 5.55 zovem Hitnu, molim ih da dođu jer je otac u velikim bolovima, a dispečerica mi odgovara da ja opet zovem, a nije prošlo sat vremena(!). Bila sam šokirana." – rekla je pokojnikova kćer Gabrijela, potkrjepljujući tvrdnje izlistom telefonskih poziva toga jutra.
Nakon dvije minute uslijedio je poziv iz Hitne pomoći koja je Gabrijelu Katić izvijestila da su sva bolnička vozila na terenu, te da će netko doći. Budući da Hitne nije bilo, Gabrijelin brat Alen ponovno je zvao Hitnu pomoć u 6.11 sati, da bi nakon 25 minuta od prvog poziva medicinska ekipa pojavila na vratima kuće u kojoj je Josip Ivanković bespomoćno čekao da mu netko pomogne.
"Čim su došli, liječnica je ocu povišenim tonom rekla da laže kako ne osjeća nogu, jer je vidjela da ju je pomakao. Uopće se nije približavala ocu, a ni tehničar nije radio ništa. Tek kad sam zamolio, gotovo naredio, da ocu bar izmjere tlak, napokon mu se približila. Tek nakon što mu tri puta nije uspjela izmjeriti tlak, i kad su mu izvadili krv, dala je dopuštenje tehničaru da donese krevet." - priča Alen Ivanković.
Alen se nakon toga brzo odvezao do osječke bolnice na odjel Neurologije, na koji se predviđalo da će hitna služba prebaciti Josipa Ivankovića, no kombi vozilo nije se uputilo u bolnicu već je "svratilo" u policiju po jednog pacijenta koji je prethodno stradao u tučnjavi.
Tako, nakon 25-minutnog čekanja i više od dvadeset minutne vožnje, je nesretni pacijent napokon došao do bolnice, ali ne na odjel Neurologije već na Kardiologiju na kojoj je po pacijentovu dolasku nešto prije 7 sati ujutro, nastala strka koja je završena jednoličnim zvučnim zujanjem aparata za praćenje rada srca.
Nešto poslije sedam sati iz sobe za hitan prijem pacijenata izašao je medicinski tehničar koji je Alenu Ivankoviću priopćio žalosnu vijest da je ostao bez oca.
Djeca pokojnog Josipa nakon svega nisu imali namjeru priču iznositi u javnost, a sve što su tražili jest da im se osječka hitna medicinska služba javno ispriča, te da prizna kako je bilo propusta prilikom pružanja tretmana njihovom ocu.
No, osječki medicinari su to odbili tvrdeći kako su njihovi djelatnici postupali prema pravili službe, dok je ravnatelj Hitne medicinske pomoći dr. Berislav Pašalić u pismenom odgovoru pokojnikovoj djeci putem njihove odvjetnice je poručio da "u slučaju da klijenti nisu zadovoljni poduzetim mjerama zaštitu svojih prava mogu tražiti kod ministra nadležnog za zdravstvo, nadležne (liječničke) komore, odnosno kod nadležnog suda."