"TO NIJE velika stvar", komentirao je posprdno iranski ministar informiranja Mohamad Džavad Azari-Džahromi na Twitteru vijest o ubojstvu vođe Islamske države Abu-Bakr al-Bagdadija.
"Samo ste ubili vlastito stvorenje", dodao je odgovarajući na Trumpov tvit o akciji američkih specijalnih snaga koje su, uz pomoć iračkih i kurdskih obavještajnih službi, locirale Bagdadijevo skrovište. U noći sa subote na nedjelju izvršile su iznenadni upad s osam helikoptera.
Takozvani kalif, nakon što su ubijeni njegovi tjelohranitelji, pobjegao je u slijepi tunel ispod svog skrovišta skrivajući se iza djece kao živog štita. A kad više nije imao kamo, raznio je sebe i nevinu djece pored sebe pojasom s eksplozivom, baš kao i nebrojeni teroristi koje je inspirirao da ubijaju u ime iskrivljene i ekstremne verzije islama. Američki predsjednik Donald Trump je, koristeći se njemu svojstvenim rječnikom, zaključio da je Bagdadi umro kao "kukavica" i kao "pas" i da je "plakao i cmoljio do kraja".
To je možda istina, a možda i nije. Trump je, znamo iz njegovih dosadašnjih izjava, iznimno nevjerodostojan izvor, bilo da se radi o uraganima, Rusiji ili Islamskoj državi.
Bilo kako bilo, smrt al-Bagdadija, vođe najopasnije terorističke organizacije na svijetu, zaista je povijesni događaj. Ovaj 48-godišnji Iračanin i doktor islamskih studija upravljao je takozvanim kalifatom s milijunima podanika u Siriji i Iraku od 2014. do početka ove godine, kad su posljednje uporište njegovih džihadista oslobodili Kurdi iz Sirijskih demokratskih snaga uz zračnu podršku koalicije predvođene SAD-om. Pod terorom njegovih fanatičnih i krvožednih sljedbenika patili su i bili ubijani pripadnici vjerskih i etničkih manjina, uhvaćeni stranci, ali i svi koji im nisu priznali odanost ili nisu poštovali njihove ultrarigidne šerijatske propise.
I Trump 2016. prozvao Obamu i Clinton "osnivačima" ISIS-a
Štoviše, i sam Trump je u svojoj predizbornoj kampanji 2016. koketirao s teorijom zavjere o tome kako je SAD ustvari stvorio ISIS. Trump je svoje pristaše tada uvjeravao da su njegov prethodnik Barack Obama i tadašnja protukandidatkinja i bivša državna tajnica Hillary Clinton "osnovali ISIS".
Trumpov rezon je, doduše, bio nešto drukčiji od klasičnog antiameričkog narativa kakav promiču proruski i "alternativni" mediji i komentatori na društvenim mrežama. Prema Trumpu, Clinton i Obama su stvorili ISIS tako što su povukli američke snage iz Iraka 2011., zbog čega su se sunitski džihadisti, prethodno potučeni, pregrupirali i udarili temelje ISIS-a, koji je na kraju zauzeo velike dijelove Iraka i Sirije, uključujući milijunski Mosul, "prijestolnicu" Raku i drevnu Palmiru.
Trump tvrdio da treba "proglasiti pobjedu i otići"
Pritom je, međutim, Trump prešutio da je i sam još 2007. tvrdio da SAD treba naprosto "proglasiti pobjedu i otići" iz Iraka, da bi 2011. tvrdio da je SAD morao ostaviti "neke male snage da ih možda, samo možda, zadrži pod kontrolom". Obama je, pak, morao povući vojsku iz Iraka jer je njegov prethodnik George Bush jr., koji je i izvršio invaziju na tu zemlju i svrgnuo Sadama Huseina, 2008. potpisao sporazum s rokom za povlačenje. Obama je hipotetski mogao ispregovarati ostanak manjeg dijela snaga s vladom u Bagdadu, ali pregovori su propali zbog bliskosti Iraka i Irana, američkog neprijatelja.
Posebno je ironično što je Trump sad naprasno i impulzivno naredio povlačenje američkih snaga iz Sirije, čime je prepustio kurdske saveznike turskoj invaziji i dao priliku zatvorenim ISIS-ovcima da pobjegnu usred ratnog meteža, a možda i pokušaju obnoviti svoj kalifat.
>> Znači li turska invazija na Siriju povratak ISIS-a?
Gdje su dokazi za teoriju zavjere o američkoj pomoći ISIS-u?
No u svakom slučaju, to nije ono što iranski režim i njegovi istomišljenici tvrde - iranski vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamenei, također je ranije nazvao američku borbu protiv ISIS-a "licemjernom" jer Amerika ustvari "naoružava" iste. Oni u suštini tvrde da je SAD namjerno i planirano podržavao al-Bagdadijevu Islamsku državu, da su ISIS-ovci bili američki plaćenici ili korisni pijuni u njihovom planu za "smjenu režima" u Damasku, a da je američka vojna kampanja "Inherentna odlučnost", koja je na kraju dovela do potpunog sloma ISIS-a, na neki način bila fingirana, dok su Sirija, Rusija i Iran oni koji su zaista porazili teroriste ISIS-a.
No osim što nema nikakve logike da bi SAD financirao i naoružavao teroriste protiv kojih se vrlo brzo počeo boriti, za to nema nikakvih dokaza. Dio oružja koje je SAD izravno ili neizravno slao sirijskim pobunjenicima (pomoć je prekinuta 2017. na Trumpovu zapovijed) završio je prema studiji Conflict Armament Research u rukama ekstremista, pa i ISIS-a, ali to ne znači da je takav transfer bio planiran. Notorna je činjenica da oružje u ratnim zonama kakva je Sirija lako i često mijenja vlasnike, na razne načine.
Također, postoje određene indicije, pa i dokazi da su Saudijci financirali ISIS u Siriji. I sama Clinton je, prema memorandumu koji je objavio Wikileaks, vjerovala da Saudijska Arabija i Katar "pružaju tajnu financijsku i logističku podršku ISIS-u". I tadašnji potpredsjednik Joe Biden je iste godine u predavanju na Harvardu optužio Saudijsku Arabiju, Tursku i Katar da podržavaju ekstremiste u Siriji, uključujući Al Qaidu, iako nije spomenuo ISIS.
Glavni izvor sredstava bili su im nafta, harač i ratni plijen
Ali prema analizi Washington Institute for Near East Policy, primjerice, ISIS su financirali bogati privatni donatori iz zaljevskih monarhija. Saudijska Arabija kao država ne samo da nije financirala ISIS već je intenzivno pokušavala zaustaviti financiranje terorista. U analizi tvrtke McClatchy DC također se zaključuje da pronađeni financijski dokumenti ISIS-a pokazuju da su inozemne donacije iznosile samo 5% proračuna ISIS-a u vrijeme kad je bio aktivan samo u Iraku, od 2005. do 2010.
A kako analitičar Charles Lister s Middle East Institutea ističe u istoj analizi, ne postoje dokazi da su strani donatori postali išta važniji ni kasnije, kad je Bagdadi proglasio kalifat. Harač koji je nametala milijunima podanika i zarada od nafte koju je krijumčarila sa zauzetih naftnih polja na istoku Sirije (i do 10 milijuna dolara mjesečno, prema pronađenim dokumentima) bili su glavni izvor prihoda ovoj terorističkoj organizaciji. A glavninu oružja je dobila kao plijen koji je uzela pobijeđenim neprijateljima, od iračke vojske u Mosulu, koja je ostavila američko oružje iza sebe, do sirijske vojske s jedne i sirijskih proturežimskih pobunjenika s druge strane.
No postoje i ozbiljne sumnje da je druga američka saveznica, Turska, puštala oružje, prošvercanu naftu i strane dobrovoljce preko svoje granice, ako ne i aktivno naoružavala i pomagala ISIS-ovce. Turska ili neki elementi turske države su, po svemu sudeći, vidjeli ISIS kao manju prijetnju od kurdskih gerilaca, PKK-a u Turskoj i YPG-a, odnosno SDF-a u Siriji.
Ratni kaos u Siriji bio je najveća pomoć ISIS-u
"ISIS je vidio tursku vojsku kao saveznika, posebno kad se radilo o napadima na Kurde u Siriji", priznao je jedan uhvaćeni borac ISIS-a za američki Newsweek.
Ali ništa od toga ne znači da je SAD dao zeleno svjetlo, kamoli naredio takvu potporu ISIS-u. Turska, Saudijska Arabija i Katar su suverene države s vlastitom vanjskom politikom koja se ne poklapa u potpunosti s američkom, a ne puki bliskoistočni sateliti SAD-a, kako to antiamerički teoretičari zavjera zamišljaju. A da dokazi o američkoj potpori ISIS-u postoje, za pretpostaviti je da bi ih Rusija, Sirija i Iran dosad podastrli.
Na osnutak i razvoj ISIS-a utjecali su mnogi faktori: od rušenja Sadamovog režima 2003., nakon kojeg je osnovana Al Kaida u Iraku iz koje je kasnije nastala Islamska država u Iraku, preko dugogodišnjeg šijitsko-sunitskog sukoba koji je uslijedio, povlačenja američkih snaga iz Iraka, do proračunatog masovnog puštanja džihadista iz sirijskih zatvora u osvit građanskog rata 2011.
Da je svijet na vrijeme zaustavio ratne strahote, ISIS se ne bi imao priliku razviti
No vjerojatno ništa nije otvorilo prostor za stvaranje i širenje ISIS-a kao sam rat u Siriji. Da je taj rat okončan prije 5-6 godina, da je SAD uz saveznike intervenirao 2013. kad je Obama zaprijetio "crvenom linijom", odnosno vojnom odmazdom za režimske napade kemijskim oružjem, ISIS se ne bi imao priliku učvrstiti u anarhiji koja je zavladala zemljom.
Sirijski režim i pobunjenici bili su zauzeti međusobnom borbom - štoviše, režim i njegovi saveznici Rusija i Iran često su u početku kalkulantski štedjeli ISIS i puštali ga da nanese štete pobunjenicima od kojih se ovi nisu mogli oporaviti - kao i samoj slici sirijske revolucije okaljane barbarstvom ISISa- i Al-Kaide, koji su u međuvremenu postali zakleti neprijatelji, iako dijele džihadističku ideologiju. A očaj i bespomoćnost Sirijaca, prepuštenih brutalnim napadima vlastite vojske popraćenim ratnim zločinima, pridonio je tome da se dio njih radikalizira i dočeka kao manje zlo od okrutne tiranije Bašara al-Asada.
Bar u početku, prije nego što je postalo jasno da se radi o još krvožendijoj i sumanutijoj tiraniji. Sve što je uslijedilo: rast kalifata, teroristički napadi u europskim i drugim stranim zemljama, deseci tisuća mrtvih u borbi protiv ISIS-a, izbjeglička kriza, rast krajnje desnice kao izravna posljedica iste - možda se moglo izbjeći da svijet nije ravnodušno gledao pokolj u Siriji.