MOŽDA i najznačajniji holivudski glumac u kategorijama onih koji su debitirali na platnu sa 60+ godina i 150+ kilograma. No te kategorije prilično su skromne za takvu gromadinu i ni približno ne govore koliko je kratka, ali slatka bila njegova karijera, poput šnenokli koje je redovito tamanio.

Sydney Greenstreet, ime poslije čijeg se izgovora već stvara nepregledna sjena koja čeka da vas pojede, igrao je u svega 23-24 filma, a za to mu je trebalo osam godina, što je bilo više nego dovoljno da uđe u legendu.

Gdje je bio i što je radio prije sedmog desetljeća, zašto nije ranije zaigrao pred kamerom? Razlog za ovo posljednje je više nego jednostavan - nije htio. On je od mladosti bio glumac, odigrao tisuće predstava, napamet znao oko 12.000 redova Shakespearea, ali kad god bi ga netko pozvao za film, odgovorio bi kratko "ne" i nastavio svojim poslom.

Gluma mu nije bila primarni posao

Gluma mu jest bila posao, ali ne jedini, čak se može reći da mu je gluma bila sekundarna. U te vode je ušao jer upravljanje pivovarom nije bilo uvijek tako uzbudljivo pa je tražio način da unese koji začin u svoj život te je odabrao kazališne daske. Čuven je bio po majstorstvu i s ječmom i sa Shakespeareom, a poslije onih silnih "ne" filmu, došlo je i jedno "da", a što bi drugo i došlo kad te za projekt pozove jedan John Huston.

Ruku na srce, Huston još nije bio jako ime osim u krugovima scenarista, ali je imao svoje metode uvjeravanja. Tako je krenulo snimanje Malteškog sokola, koji je obojici bio prvijenac; Johnu u redateljskom zanatu, Sydneyju u filmskoj glumi.

To se dogodilo 1941. godine, Sydney Greenstreet već je imao 61 godinu, ali svog šarmantnog Kaspera Gutmana, teškog zlikovca, krijumčara i prevaranta, odigrao je besprijekorno, a uz smiješak i komplimente Humphreyju Bogartu sa zlom namjerom postao je dio galerije čudnovatih likova u Malteškom i, barem prema Akademiji, član koji se najviše istaknuo s obzirom na to da je jedini od glumaca nominiran za Oscara za taj film.

"By God, sir... You are a character", rekao je Bogiejovom Spadeu više puta, a sigurno je to i Sydney mislio o samom Bogartu. Kasnije su postali prijatelji i zajedno igrali i u Casablanci, gdje je Greenstreet kao signor Ferrari neprestano mlatio muhe onim rekvizitom što se svuda različito zove, razmjenjivao kul replike i usput se trudio izvući profit, a uz ta dva, dijelili su i scene u Across the Pacific, Passage to Marseille i vrlo podcijenjenom noaru Konflikt.

S Peterom Lorreom činio čuda

Dakle, s Humphreyjem je radio na pet filmova, ali pravi glumački partner Sydneyja Greenstreeta bio je Peter Lorre, s kojim je bio u čak devet ostvarenja, a svaki put su svojom nikad ponovljenom moći tandema podigli vrijednost djela za barem 30%.

Greenstreet je bio odgovoran lik, znao je i svoje i tuđe rečenice, raspored, najsitnije detalje o produkciji. Lorre uglavnom nije znao ni kako se zove film koji snimaju, ali kad se zakotrlja traka, tad kreće magija i njih dvojica funkcioniraju kao mehanizam sata. Milina božja, neki nespomenuti filmovi u kojima su u paru šljakali su Maska Dimitriosa, Tri stranca i Presuda, a vrijedi istaknuti da je u ta tri filma Greenstreet bio prvopotpisan, tako da se može s jakim argumentima iznijeti teza da on zapravo i nije bio epizodist, ali kao da je to bitno.

Od onih naslova u kojima nije bio ni s Bogartom ni s Lorreom najzanimljiviji su They Died with Their Boots On Raoula Walsha i posebno Ruthless Edgara G. Ulmera. Glumio je i sa Spencerom Tracyjem, Jimmyjem Stewartom, Clarkom Gableom, Avom Gardner, Joan Crawford, sve živo je stigao od 1941. do 1949. i onda se zbog dijabetesa umirovio, a preminuo je pet godina kasnije sa 74 godine na svojim širokim plećima.

Ostao je ikona Hollywooda, dio pop kulture, a poslužio je i kao inspiracija za Jabbu the Hutta iz Ratova zvijezda i Kingpina iz Marvelovog svemira. "The best goodbyes are short. Adieu", to je s velikim zadovoljstvom izgovorio čovjek koji sigurno ne bi htio ni opširan zaključak o sebi - preveliki Sydney Greenstreet.