NEDAVNA iznenadna smrt zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića je ostavila mnoge nerazjašnjene repove, a jedan od njih su točne okolnosti njegove smrti.

Bizarno je što se desetak dana mediji moraju baviti istraživanjem Bandićeve smrti i što oko toga i dalje postoje prijepori zbog kojih se službena verzija događaja raspada jer sada imamo i dokaze da nije bilo baš onako kako tvrde Bandićevi suradnici i prijatelji.

Zašto je Hitna pomoć došla po Bandića na adresu na kojoj po službenoj verziji uopće nije bio?

Podsjetimo, Indexu je potvrđeno da je Hitna pomoć 27. veljače u noći po Bandića došla na adresu gdje posljednjih mjeseci živi njegova bliska suradnica Natalija Prica. Riječ je o stanu na Vrhovcu, točnije na adresi I. Vidovčica 24. Bandić je te večeri oko 23 sata doživio težak srčani udar te je prevezen u Opću bolnicu Sveti Duh, gdje je proglašen mrtvim.

>> Priča o Bandićevoj smrti je sve sumnjivija

Bivša misica i aktualna gradska zastupnica iz Bandićeve stranke Natalija Prica je pak u javnosti proteklih mjeseci zapažena kao osoba s kojom je Bandić obilazio skupe butike i zlatarnice pa ne bi bilo čudno da ga je taj blizak odnos odveo i do njenog stana. 

Netko laže

Po službenoj verziji događaja Bandić je srčani udar doživio u kući svojeg prijatelja Sergija Ivanovića i to nakon što je pet sati kuhao fileke, kako je ustvrdio liječnik i Bandićev suradnik Gzim Redžepi koji je naveo da je pokušao bezuspješno oživjeti kontroverznog gradonačelnika i višestrukog Uskokovog optuženika. Ivanovićeva kuća se također nalazi na Vrhovcu, ali Hitna pomoć nije došla u nju, već u zgradu u kojoj stanuje Prica.

Iz toga proizilazi logično pitanje: zašto je Hitna došla po Bandića na adresu na kojoj se po tvrdnjama suradnika u trenutku kada je doživio srčani udar nije nalazio?

Odnosno: tko tu laže? Jer netko očito laže. 

Tema nije Bandićev privatni život, već zataškavanje okolnosti njegove smrti

Oni koji su nakon Bandićeve smrti zborski ponavljali da “o mrtvima treba govoriti sve najbolje” sada mogu biti dodatno zgroženi onime što percipiraju kao novinarsko lešinarenje nad mrtvim čovjekom koji se ne može braniti, no pritom se opasno varaju ako misle da se itko od novinara s užitkom bavi kopanjem za istinom u kloaki laži koju je Bandić iza sebe ostavio. Baš obratno, sve to je vrlo mučno, ali i potrebno jer ono što se istražuje nije Bandićev privatni život, već potencijalno zataškavanje u kojem su sudjelovali razni visokopozicionirani dužnosnici Grada Zagreba kao i određene gradske i državne institucije. Nadalje, istražuje se u koje je privatne džepove možebitno otišao javni novac građana Zagreba kojim je Bandić - kao što je poznato - raspolagao kao da je njegov i dijelio ga odabranima šakom i kapom.

Bandić je bio toliko ogrezao u korupciju i laži da ni njegova smrt nije mogla biti čista te sada treba utvrditi što se doista dogodilo, gdje se to točno dogodilo, tko je javnosti lagao oko toga što se dogodilo itd. Sve više se čini da bi tu posla mogla imati i policija.

Bandić je javni novac koristio u sumnjive svrhe

Bandićevi privatni odnosi bili bi i ostali njegova privatna stvar da se nije koristio svojim javnim položajem i javnim sredstvima s kojima je kao gradonačelnik Zagreba raspolagao da, po svemu sudeći, namiri potrebe iz svoje privatne sfere. Nitko nije zainteresiran viriti Bandiću u krevet, pa nismo Željka Markić. 

Uostalom, Bandić nije nikad bio nekakav veliki moralizator u javnom prostoru. Imao je bezbroj mana, ali to nije bila jedna od njih. Istina je da je volio javno demonstrirati svoje katoličanstvo i da je Katoličkoj crkvi davao golemi novac iz gradskog proračuna na razne načine, ali nikad nije provodio hajku o “svetosti braka” i ostalim hratoličkim fantazijama. Uostalom, ni njegov nekadašnji razvod od supruge Vesne, s kojom se kasnije onda ponovno vjenčao, ne bi bio nikome interesantan da cijela operacija nije izvedena kako bi Vesna Bandić dobila pravo na otkup stana po povoljnijoj cijeni. Niti bi se itko bavio Bandićevom kćeri Anamarijom da joj roditelji nisu kupili stan (plaćen u kešu!) od biznismena koji je dobivao velike poslove od Grada Zagreba.

Novinarsko istraživanje neće stati sve dok se ne otkrije cijela istina

Bandićevi privatni odnosi s Pricom, Redžepijem, Ivanovićem i ostalima koji figuriraju kao akteri u priči o Bandićevoj smrti bili bi potpuno irelevantni da nije općepoznato kako se Bandić koristio svojom javnom pozicijom te političkom i ekonomskom moći koja proizilazi iz pozicije zagrebačkog gradonačelnika. Gdje je u igri javni novac, u igri je i javni interes.

Bandić je bio taj koji je sustavno ispreplitao privatno i javno, a posljedica toga je da bi dio sfere njegove privatnosti mogao biti razotkriven dok se odrađuje (zasad samo) novinarsko istraživanje utemeljeno na javnom interesu. To istraživanje neće stati ne zato da bi se tabloidno naslađivalo nad Bandićevim privatnim životom, već zato što postoje opravdane sumnje, pa i dokazi, da je Bandićeva smrt praćena institucionalnim laganjem i zataškavanjem istine. A to je stvar od javnog interesa.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala