Znanstvenici otkrili biljni otrov na strijelama starim 60.000 godina
DREVNI vrhovi strijela pronađeni u Južnoj Africi, stari čak 60.000 godina, otkrili su dugo čuvanu tajnu - na sebi još uvijek nose tragove biljnog otrova. Ovo revolucionarno otkriće pomiče najranije izravne dokaze o korištenju otrovnog oružja desecima tisuća godina u prošlost, pružajući novi uvid u sofisticirane lovačke tehnike naših predaka, piše Science Alert.
Istraživači navode kako je otrov pronađen na strijelama mogao je usmrtiti glodavca za otprilike pola sata. Vjeruje se da je njegova glavna svrha bila usporiti veći plijen, omogućujući lovcima da ga lakše prate i savladaju. Za usporedbu, dosad najstariji poznati dokazi o otrovnim strijelama iz Afrike bili su stari oko 7.000 godina.
Napredna tehnologija drevnih lovaca
Međunarodni tim istraživača sa sveučilišta u Švedskoj i Južnoj Africi ističe kako je "otrovno oružje obilježje napredne tehnologije lovaca-sakupljača". Osim što pružaju prve dokaze o lovu otrovnim strijelama tijekom kasnog pleistocena u južnoj Africi, dodaju kako njihova "otkrića doprinose razumijevanju ljudske prilagodbe i tehno-bihevioralne složenosti tijekom faze brzih, kumulativnih inovacija u regiji."
Desetljećima skriveni u muzeju
Zanimljivo je da su ovi drevni vrhovi strijela otkriveni još 1985. godine u skloništu Umhlatuzana Rock Shelter u južnoafričkoj provinciji KwaZulu-Natal, no desetljećima su ostali neistraženi u muzejskoj zbirci.
Tek su nedavno znanstvenici sa Sveučilišta u Stockholmu, Sveučilišta Linnaeus i Sveučilišta u Johannesburgu odlučili analizirati 10 vrhova strijela iz te kolekcije na kojima su bili vidljivi ostaci nepoznate tvari.
Potraga za kemijskim tragovima
Koristeći naprednu tehniku plinske kromatografije-masene spektrometrije, tim je uspio identificirati otrovne spojeve biljnog podrijetla. Ovo predstavlja prvi izravni dokaz upotrebe biljnog otrova na lovačkom oružju iz razdoblja pleistocena. Najvjerojatniji izvor otrova je biljka "Boophone disticha", široko rasprostranjena u Južnoj Africi, za koju je i povijesno zabilježeno da su je lokalni narodi koristili za izradu otrova za lov.
Iako su znanstvenici dugo teoretizirali da su drevni lovci u Južnoj Africi koristili otrov, dokazi su dosad bili neizravni. Arheolog Sven Isaksson sa Sveučilišta u Stockholmu, voditelj studije, sa svojim je timom godinama usavršavao tehnike za izdvajanje tragova biljnog otrova s artefakata. Sada su te iste metode primijenili na uzorcima starim desecima tisuća godina.
Analiza je napokon dala rezultate: na pet od 60.000 godina starih vrhova strijela pronađeni su tragovi bufanidrina, otrovnog alkaloida prisutnog i na 250 godina starim otrovnim strijelama. Na jednom vrhu je identificiran i drugi toksin, epibufanizin. Kako Isaksson i kolege navode u radu, takav nalaz "ne može biti slučajnost."
Sofisticirana strategija preživljavanja
Oba spoja, bufanidrin i epibufanizin, nalaze se u listovima biljke "B. disticha". Pronalazak ostataka ovih toksina na tako starim artefaktima sugerira da ova sofisticirana strategija preživljavanja ima iznimno dugu povijest. "Budući da otrov djeluje kemijski, lovci su se morali oslanjati i na napredno planiranje, apstrakciju i uzročno-posljedično razmišljanje", objašnjavaju autori studije.
Jedna od autorica studije, Marlize Lombard sa Sveučilišta u Johannesburgu, još je prošle godine u svom istraživačkom radu tvrdila kako je logično pretpostaviti da su lovci-sakupljači u Južnoj Africi koristili otrovne strijele prije 60.000 godina. Istaknula je da su ljudi u toj regiji već tada poznavali i koristili jestive, ljekovite i insekticidne biljke, pa je poznavanje otrovnih bio samo korak dalje.
Studija je objavljena u časopisu "Science Advances".