NOVA studija otkrila je zabrinjavajuću prisutnost mikroplastike u gotovo trećini riba uzorkovanih na udaljenim pacifičkim otocima, a riječ je o ribama koje su lokalni ribari ulovili za prehranu. Istraživači su utvrdili da su pronađene čestice uglavnom sićušna vlakna iz tekstila i ribolovne opreme, što naglašava ranjivost lokalnih prehrambenih sustava u zajednicama koje se uvelike oslanjaju na ribu kao glavni izvor proteina, piše Food & Wine.

Rezultati istraživanja, objavljeni u siječnju u časopisu PLOS One, temelje se na analizi 878 riba iz 138 različitih vrsta. Ribe su prikupljene u obalnim zajednicama na nekima od najudaljenijih svjetskih otoka, uključujući Fidži, Tongu, Tuvalu i Vanuatu, a sve su bile namijenjene lokalnoj konzumaciji prije nego što su postale dio studije.

Veća naseljenost područja - veće zagađenje

Nakon pregleda, znanstveni tim utvrdio je da je u prosjeku 32.7 % riba imalo mikroplastiku u probavnom sustavu, s prosječno 0.76 čestica po ribi. Međutim, rezultati su se drastično razlikovali od države do države. Na Fidžiju je čak 74.5 % uzorkovanih riba sadržavalo mikroplastiku, dok su Tonga i Tuvalu pokazali srednje razine zagađenja (41.7 % i 37.3 %). Najniža razina zabilježena je u Vanuatuu, gdje je plastika pronađena u samo 4.8 % riba.

Iako studija nije izravno istraživala uzroke, znanstvenici pretpostavljaju da na visoke brojke na Fidžiju utječu veća gustoća naseljenosti, razvoj obale, razlike u gospodarenju otpadom i oceanske struje.

Istraživanje je također pokazalo da su ribe koje žive na grebenima znatno češće sadržavale plastiku od onih iz otvorenih ili dubokih voda. Vrste koje se hrane pri dnu imale su višu razinu zagađenja od onih koje se hrane u plićim vodama. Najveći postotak kontaminacije zabilježen je kod invertivora, odnosno riba koje se hrane malim beskralješnjacima poput crva i rakova.

U sve četiri zemlje prevladavala su vlakna mikroplastike, poput onih iz tekstila i ribolovne opreme, čineći između 66 % i 95 % svih identificiranih čestica. Najčešće vrste plastike bile su polietilen (PE), polipropilen (PP), polietilen tereftalat (PET) i najlon.

"Osim što nudi ekološke spoznaje, ova studija predstavlja i oštro upozorenje o ranjivosti naših prehrambenih sustava. Otkrili smo da ribe s grebena i one koje se hrane pri dnu - a to su upravo one najdostupnije lokalnim ribarima - djeluju kao spremnici sintetičkog zagađenja.

To je posebno izraženo na Fidžiju, gdje je mikroplastika pronađena u gotovo tri četvrtine analiziranih riba", rekao je u izjavi Rufino Varea, istraživač sa Sveučilišta Južnog Pacifika i suradnik na studiji. "Prevladavanje vlakana u uzorcima dovodi u pitanje pretpostavku da je morski otpad samo vidljiv problem na obali. To ukazuje na duboko prodiranje zagađivača iz tekstila i ribolovne opreme u samu prehranu naših zajednica."

Iako se istraživači nisu bavili posljedicama unosa mikroplastike na ljudsko zdravlje, važno je napomenuti da su testirane ribe bile namijenjene prehrani. Za zajednice diljem Pacifika riba je primarni izvor proteina. Druge studije ukazuju na potencijalne štetne učinke mikroplastike na ljude, uključujući veći rizik od ozbiljnih kardiovaskularnih događaja, upalnih procesa i mogućih utjecaja na neurološke funkcije.

"Iako su razine mikroplastike u ribama na Pacifiku općenito niže nego u mnogim industrijaliziranim regijama, tamošnje se zajednice puno više oslanjaju na ribu kao glavni izvor proteina", dodala je Amanda Ford, istraživačica sa Sveučilišta Južnog Pacifika. "U kombinaciji s velikim nedostatkom podataka za cijelu regiju, lokalno prikupljeni dokazi postaju ključni dok napreduju pregovori o Globalnom sporazumu o plastici i dok se on prenosi u nacionalne politike."

Konzumacija ribe u doba mikroplastike

Većina mikroplastike u ovoj studiji pronađena je u probavnom sustavu riba, koji se obično uklanja prije kuhanja. Ipak, neka istraživanja sugeriraju da vrlo male čestice mogu zaostati u jestivom tkivu.

Unatoč sve većoj zabrinutosti zbog mikroplastike, zdravstveni stručnjaci i dalje preporučuju konzumaciju morskih plodova zbog omega-3 masnih kiselina i nemasnih proteina. Istraživanja o izravnom utjecaju plastike na ljudsko zdravlje još su u tijeku.

Ova studija potvrdila je da će neke vrste riba vjerojatnije sadržavati plastiku. To se odnosi na ribe koje žive na grebenima i hrane se pri dnu, kao i na one koje jedu male beskralješnjake. Mikroplastika je pronađena i u uzgojenim i u divljim ribama, a čini se da razina zagađenja više ovisi o lokalnim uvjetima u okolišu nego o tome je li riba iz uzgoja.