CENTAR za nestalu i zlostavljanu djecu upozorio je na ozbiljne psihološke posljedice koje višetjedne dojave o postavljenim eksplozivnim napravama u školama ostavljaju na djecu i mlade, oštro je osudio takve dojave i naglasio kako one nisu bezazlena "šala".

"Iako se dojave pokazuju lažnima, osjećaj nesigurnosti, straha i panike kod djece potpuno je stvaran", istaknuo je Centar i naglasio kako kontinuirane evakuacije, sirene i prisutnost policije u školskim dvorištima grubo narušavaju dječji osjećaj sigurnosti u prostoru koji bi, uz dom, trebao biti njihova najsigurnija okolina.

 Procjenjuje se da je prošlog tjedna, u pet dana zaredom, stiglo više od 500 lažnih dojava na adrese škola, vrtića i trgovačkih centara diljem Hrvatske te u splitsku zračnu luku, a dojave o bombama ne prestaju. Zagrebačka policija potvrdila je u srijedu ujutro da je zaprimila nove dojave u više zagrebačkih škola te da je u tijeku postupanje.

Centar: Lažne dojave o bombama ostavljaju stvarne posljedice na zdravlje djece

Centar naglašava kako odrasli i djeca različito reagiraju na takve situacije. "Iako odrasli možda racionaliziraju situaciju znajući da je riječ o lažnim prijetnjama, dječji mozak procesuira evakuaciju i prekid nastave kao izravnu opasnost po život", upozorava Tomislav Ramljak, predsjednik Centra za nestalu i zlostavljanu djecu.

 Upućuje na znakove emocionalnog stresa kod djece na koje treba pripaziti i savjetuju kako ih uočiti. Kako kaže, neka djeca će reagirati povlačenjem, imati problema sa snom ili odbijati odlazak u školu, dok će druga pokazivati znakove razdražljivosti i pada koncentracije. "Zadatak nas odraslih je da im vratimo osjećaj kontrole i sigurnosti", napominje.

 Za roditelje, skrbnike i nastavnike Centar izdvaja ključne smjernice za podršku djeci i poručuje: budite im prvi izvor informacija, ne umanjujte njihov strah, ograničite djeci, posebno mlađoj, izloženost senzacionalističkim vijestima i dramatičnim snimkama na društvenim mrežama koje dodatno potiču anksioznost, održavajte svakodnevnu rutinu, pazite na vlastite reakcije.

Zaključno, apelira na roditelje i skrbnike da obrate pozornost na promjene u ponašanju djece te da potraže stručnu pomoć ako primijete da tjeskoba, strah ili odbijanje odlaska u školu traju dulje vrijeme i ometaju svakodnevno funkcioniranje djeteta.