Foto: Index (Hina, 123rf)

ĆAĆA se vratio! Nije ni DORH ni USKOK ni međunarodna tjeralica ni INTERPOL, ni sudovi – nitko nije mogao zaustaviti Ćaću! Nitko nije mogao stati između Ćaće i slobode, ni kamioni slika koje su mu izvukli iz stana (da stana, iz kuće!), a ni satovi koji koštaju kao godišnju radničku plaću. Ćaća izlazi iz zatvora, čist k'o suza, nasmiješen, jak i samo malo više sijed nego nekada – jer ipak godine ne štede ni Ćaću.

A zašto Ćaća izlazi? Izlazi da nam pokaže poruku, je taj Ćaćin izlazak jest poruka – poruka da postoje dvije Hrvatske i da neka država ima mafiju, ali i da neka mafija ima državu. Mafija ima hrvatsku državu.

Nije samo Ćaća u pitanju, znati će oni koji prate nogomet da se glavnim gazdama tamo može pakirati svašta i zapakirati ništa, znaju i oni koji rade ceste da se može naplatiti 22 gletanja i 35 slojeva boje. Znamo i kako je najgora kazna koju može dobiti ministar rad za opće dobro (kao da za vrijeme mandata nije trebao raditi za opće dobro).

Samo nemojte biti naivni, pa misliti da možete i vi kao Ćaća i kao ekipa oko Ćaće – jer ne brinite, vas će kazniti za parkiranje na zelenoj površini, vama će naplatiti svaki dan koji zakasnite s plaćanjem režija, i vi ćete uredno ako ne platite kaznu za brzu vožnju morati iza rešetaka odraditi svoje. Jer vi ste – ovce. A ovce su da se šišaju.

Postoji paralelni sustav

Znali smo otprije – ali sada je postalo nedvojbeno – u Hrvatskoj postoji paralelni mračni sustav vlasti, sustav koji ne zna za ovu dnevnu politiku i stranke, već je to sustav koji štiti one posebne, umrežene, one feudalce koji vladaju Hrvatskom i koji mogu sve, dok mi ovce ne možemo ništa.

Nemojte biti naivni i misliti da slučajno dolazi do ovakvih bitnih povreda postupka koji stalno i ponovno dovode do poništenja presuda – nemojte misliti da se to događa slučajno, slučajno pa opet slučajno – događa se to samo zato da se zadrži privid demokracije, da se zadrži privid kako smo svi jednaki. Jer svi nismo jednaki i ova zemlja je dokazala da nema demokraciju. Ovo je zemlja mafije koja je Hrvatima otela njihovu državu i njena dobra.

Demokracija uključuje neovisno i snažno sudstvo, a ne sudstvo koje razvlači postupke preko maksimalnih rokova i gdje se još istaknuti suci nalaze po birtijama s osumnjičenima za teška kaznena djela. Recite vi koji ste barem dio života proveli po razvijenim državama, kada ste čuli da su u SAD-u ili Njemačkoj visoko rangirani sudac našao s osumnjičenikom u birtiji? Ili nekome preko novina davao savjete kako da se brani? Niste to nikada pročitali, ili ako jeste, onda je taj dan kasnije dao ostavku.

Puštanje Ćaće, puštanje teško osumnjičenih nogometnih "managera" da se brane sa slobode jer su eto obećali da neće utjecati na svjedoke (pazite, obećali!), razgovori sudaca u birtiji s osumnjičenima za teška kaznena djela – sve je to znak da postoji paralelni sustav i još je to poruka nama ovcama da šutimo.

Poruka ovcama

Sve ovo što se događa je poruka nama ovcama da ostanemo u toru – poruka da sagnemo glavu pred šalterima, poruka da se ne bunimo na razne nepravde, poruka da nama neće doći u zaštitu inspektor rada, poruka da nećemo dobiti zasluženoj napredovanje u javnom sektoru temeljem rada i zalaganja (već temeljem umreženosti i klanjanja mafiji).

Sve ovo što se događa je poruka mafije koja drži iz pozadine ovu državu da budemo mirni, pognuti i krotki, kako bi bili sretni što nas se samo striže – da ne bi došli na ražanj.

Sve je ovo poruka da se ne obraćamo institucijama sustava jer neće biti za nas, jer postoji netko izvan i iza tih institucija, postoji netko tko upravlja iz pozadine i tko može raditi sve: nositi satove koji vrijede godišnju plaću, umjesto stana pod kreditom imati u gotovini plaćenu kuću (a da je nije zaradio u poduzetništvu, ili kao svjetski stručnjak u svom poslu!), ići u lov na rijetke životinje i držati ih preparirane u podrumu jedne od svojih brojnih nekretnina. Sve bez provjere odakle imovina, odakle teške milijarde, kada znamo da i uz dobru plaću treba pola života raditi za trosobni stan.

Poruka je ovo nama ovcama kako je naše da radimo, radimo, plaćamo poreze i budemo krotki, jer kao što vidimo, one koji vladaju ovom zemljom neće se dirati – ne ako ih se nađe ne s rukama u pekmezu, nego ako ih se nađe kako mažnjavaju tvornicu čokolade.

Pravosuđe koje ne radi svoj posao

Istina je bolna i jasna i o istini nitko ne voli govoriti – dio hrvatskog pravosuđa je dio hrvatske mafije. Svaka dobra mafijaška organizacija ima svog odvjetnika, ali u Hrvatskoj mafija ima i dio pravosuđa. Ovolike besmislene, blesave, nedorečene i loše presude – posljedica čega je naravno njihovo ukidanje dolaze namjerno. Nitko ne može više tvrditi da suci visokih sudova slučajno toliko loše rade posao.

Sabor namjerno donosi loše zakona, suci namjerno loše sude – i uz dovoljno skupog odvjetnika u Hrvatskoj se možete izvući za praktično sve. Točno kao što nekada feudalci nisu odgovarali građanskim sudovima, već plemićkom sudu, a u našem slučaju – sudu svoje mafije ili sudu svoje partije. Ako vas partija isključi iz članstva – tek onda idete na građanski sud.

I bez da se taj pravosudni sustav propuše, bez da pljušte otkazi unutra radi lošeg rada – nema napretka. Pod neovisnost pravosuđa skrili su korupciju, nerad i mafiju. I dobro paze da kvalitetni suci ne mogu napredovati, spremni su cijeli plaćeni novinarski i drugi aparat okrenuti protiv njih.

E, pa neće ići

Posljednji su trenuci da se počnemo istinski boriti za ovu našu državu, da tražimo da javni sektor radi, od toga da optužnice budu brze i kvalitetne do toga da više nikada i nikome ne saginjemo glavu ispred šaltera. Da tražimo rad i odgovornost i od službenika i od učitelja i od sveučilišnog profesora – i od svih koje plaćamo. Uključujući suce. I to naročito uključujući suce, visoko plaćene profesionalce koji nisu uz kamion dokaza u mogućnosti napisati presudu koja neće pasti!

Jer ako se ne počnemo boriti odmah i sada – od ove Hrvatske neće ništa ostati. Od ove zemlje za koju se borilo i krvarilo i ginulo – neće ostati ništa, pokrasti će je lopovi s rukom na srcu i hrvatskom zastavom iza sebe, pokrasti će je oni koji su krilaticu "Imamo Hrvatsku!" shvatili na način da vladaju njenim materijalnim dobrima i njenim ljudima.

Oni koji se najviše kunu u Hrvatsku i rodoljublje – najviše su je pokrali. Spremi su ti na sve, spremni su ogrnuti se plaštom hrvatstva, iskoristiti invalide i veterane, pričati bajke o svojem poštenju i ujedno krvavim očima gledati okolo kako što više pokrasti, što se pokrasti još da.

Provjera imovine

Ovo zemlji treba promjena i to – kroz provjeru stečene imovine zadnjih 30 godina. Treba i to se može izlistati porezne kartice (jer postoje – odakle bi se inače računala mirovina) vidjeti koliko tko ima, koliko je došlo iz nasljedstva i drugih izvora – i udri! Tko ne može opravdati imovinu – stekao ju je na ilegalan način.

Treba, kao i nordijske zemlje i godišnje porezne prijave učiniti javnim, pa da vidimo tko prijavljuje tisuće i kupuje milijune! No, to su stvari koje nećete pročitati u izbornim programima. Jer politika je nažalost pokazala da je u njoj previše mafije i previše kukavica spremnih da za malu sinekuru šute i odšute.

Kako je bijedna ova zemlja postala, mafija koja vlada, ovce kojima se vlada i koje se glođu oko kosti, reality showa i jeftinih političkih prepucavanja na televiziji – nakon kojih svi sudionici odu u birtiju u središtu televizije i nazdravljaju onome tko je bio najbolji orator te večeri.

Malo je ostalo, koliko je pokradeno

Hrvatska je postala trula poput Carske Rusije. Milijuni kojima je posao da rade, plaćaju porez, čekaju mjesecima na liječnika i glođu se međusobno oko ustaša i partizana. I oni koji njome vladaju, nasmiješeni, umreženi, iznad i izvan sustava. Cerekaju se svima nama u svojim trozonskim klimama, cerekaju se i gledaju kako nas više šišati, a i kako koga tko se malo više usudi pričati staviti na ražanj.

Dobro je da je Ćaća pušten. Jako dobro. Upravo kako bi nas podsjetio na istinu, podsjetio nas kako smo ovce i kako su nam Hrvatsku ukrali u ime demokracije, a za mafiju. Pravu, veliku hobotnicu koja je premrežila sve tri grane vlasti. I ako ne počnemo tu hobotnicu rezati, ako se ne počnemo ponašati odlučno i beskompromisno – ove zemlje i budućnosti ove zemlje neće biti. Mafija će je ukrasti od nas i od naše djece, a buduće generacije biti će bez doma i bez domovine.

Nemojte misliti da pretjerujem. Toliko je pokradeno, da je malo ostalo, a uz to se bjesomučno zadužujemo i hranimo hobotnicu, u želji da sve ostane mirno i tiho, jer valjda ovce tako vole. No, ako ovako nastavimo, ako dopustimo toj hobotnici da i dalje egzistira – narednoj generaciji neće ostati ništa, jer Hrvatska će biti u potpunosti isisana, opljačkana i prodana. A mafija će otići u neku drugu zemlju, s vrećama punih para. Ovdje će ostati samo tabla: "Ovdje su nekada živjeli Hrvati, koje su pokrali Hrvati, a pokradeni su im pljeskali do kraja!"

Nemojte da tako završimo. Usprotivite se.