Evo što stručnjaci kažu o porastu ultraprerađene veganske hrane
VEGANSTVO ima potencijal promovirati zdravu prehranu, ali porast konzumacije ultraprerađene hrane (UPH) mogao bi umanjiti potencijalno pozitivne učinke. Broj novih proizvoda koji nude brze obroke na biljnoj bazi utrostručio se između 2013. i 2018. godine. U Ujedinjenom Kraljevstvu polovica stanovništva u svoju je prehranu uključila zamjene za meso, dok gotovo trećina odabire biljne zamjene za mlijeko, izvijestio je portal euronews.green.
Mnoge od ovih biljnih zamjena svrstavaju se kao UPH - hrana koja je prošla tešku obradu kako bi se poboljšao njen rok trajanja i okus. Ultraprerađena hrana često ima visok sadržaj soli, šećera i zasićenih masnoća, uz dodatne boje, konzervanse i aditive.
UPH i veganska prehrana
U Francuskoj UPH čini 39.5 posto ukupnog kalorijskog unosa u tipičnoj veganskoj prehrani, što je više nego kod vegetarijanaca i mesojeda. Prošlogodišnja studija provedena u Njemačkoj otkrila je da, iako je opća konzumacija ultraprerađenih alternativnih biljnih namirnica niska, 39.1 posto vegana i vegetarijanaca ih konzumira barem jednom mjesečno.
"Otkrili smo da vegani i vegetarijanci konzumiraju više prerađene hrane nego što smo mislili", kaže dr. Antje Risius, koautorica studije, a prenosi eurogreen.new.
Marlene Ohlau, koautorica iste studije, dodala je kako treba biti oprezan kod uvrštavanja takvih proizvoda u prehranu koja je bogata cjelovitim namirnicama. Iako su ovi proizvodi korisni u usporedbi s mesom, kada ih integriramo u biljnu prehranu koja bi se trebala temeljiti na povrću, voću i cjelovitim namirnicama, njihov prerađeni karakter im znatno umanjuje prehrambenu vrijednost, kaže ona.
Zdravstveni utjecaj veganskih UPH proizvoda
BBC-jeva emisija Panorama nedavno je istaknula nekoliko zdravstvenih rizika koji bi mogli biti povezani s UPH-om, uključujući rak, kardiovaskularne bolesti, dijabetes, moždani udar i pretilost.
Kada su u pitanju biljne zamjene za meso, situacija je nešto kompliciranija. Neki istraživači naglašavaju kako takvi proizvodi imaju manje zasićenih masti i više vlakana od svojih mesnih ekvivalenata. Također, potrošačima pomažu izbjegavati crveno meso, koje je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) označila kao kancerogenu namirnicu.
No, nisu sve zamjene za meso proizvedene na isti način. Action on Salt, britanska organizacija koja se bavi podizanjem svijesti o štetnom utjecaju prekomjerne konzumacije soli na zdravlje ljudi, 2018. godine je otkrila visoke razina natrija u mnogim biljnim zamjenama za meso. Fry's Special Traditional Burger, pljeskavica na biljnoj bazi koja se prodaje u Engleskoj, sadržavala je tri puta više soli nego paket čipsa.
Nakon ultraprerade, proizvodi kao da više nisu hrana
Prema Soil Associationu, neprofitnoj organizaciji koja se u Ujedinjenom Kraljevstvu bavi promicanjem održive poljoprivrede, zdrave hrane i zaštite okoliša, dio problema je sama proizvodnja, koja mijenja strukturu hrane.
"Mijenja se ono što je poznato kao matrica hrane", kaže Cathy Cliff, strateška savjetnica Soil Associationa. "Dok u originalnom biljnom materijalu dobivate puni sastav hrane koja je prirodno proizvedena, nakon ultra obrade kao da ti proizvodi više nisu hrana. Fizički i kemijski sastav, kao i prekomjerne količine rafiniranih sastojaka, utječu na naše zdravlje."
Određeni aditivi svojim rizicima mogu smanjiti kvalitetu ultraprerađene hrane. Prošle godine, karagenan - emulgator dobiven iz crvene morske trave, koji pruža kremastost Alpro čokoladnim shakeovima koji imaju dug rok trajanja, povezan je s rakom dojke u postmenopauzi.
Čak i kada su ultraprerađeni proizvodi potpuno bezopasni, oni smanjuju ukupnu kvalitetu naše prehrane jer ostavljaju manje prostora za cjelovite namirnice.
"Umjesto da svoju prehranu bazirate na minimalno obrađenim namirnicama, koje uključuju konzervirane i zamrznute proizvode, svježi kruh i zdrave žitarice, one se zamjenjuju ultraprerađenom hranom, koja ima niske nutritivne vrijednosti kada dominira prehranom. Ne kažemo da nikada ne smijete jesti ultra prerađenu hranu, ali je svakako potrebna bolja ravnoteža", kaže Cliff.
UPH i okoliš
Razoran utjecaj proizvodnje mesa na okoliš dobro je poznat, ali ultraprerađena hrana također ima nedostatke.
"Proizvodnja ultra prerađene hrane se oslanja na relativno mali broj poljoprivrednih proizvoda, poput palme, soje, pšenice i kukuruza", kaže Cliff. Masovna proizvodnja ovih usjeva vodi do monokultura, koje doprinose deforestaciji, degradaciji tla i gubitku životinjskih staništa.
Prema jednoj nedavnoj studiji, UPH industrija bi mogla biti odgovorna za čak 39 posto potrošnje energije, 45 posto gubitka bioraznolikosti i trećinu emisija stakleničkih plinova povezanih s prehranom.
"Znamo da je više od 130.000 hektara prašume u Indoneziji između 2015. i 2018. godine iskrčeno zbog proizvodnje palminog ulja, a brazilski Sertão, sušno i polupustinjsko područje u unutrašnjosti Brazila, uništava se još brže nego Amazonija zbog proizvodnje soje", kaže Cliff.
"Riječ je o visokotehnološkim postupcima koji modificiraju sastojke i pretvaraju ih u ultraprerađene proizvode. Onda su tu troškovi prijevoza, jer ti proizvodi putuju po cijelom svijetu, a tu je i velika količina otpada i ambalaže koja nije nužno prisutna kod proizvodnje povrća", objašnjava Cliff.
Temeljita promjena sustava prehrane
Kako prenosi portal euronews.green, u siječnju je udruga Soil Association pokrenula kampanju Taking the Biscuit (kap koja je prelila čašu), koja poziva na potpuno preispitivanje načina na koji proizvodimo hranu.
Umjesto masovne proizvodnje ultraprerađenih prehrambenih proizvoda, ova kampanja promovira agroekologiju - poljoprivredu koja se oslanja na lokalne prehrambene mreže i prirodne poljoprivredne tehnike, pri čemu je organska poljoprivreda jedan od certificiranih pristupa.
"Govorimo o vezi između poljoprivrede koja je prijateljski nastrojena prema prirodi i hrane koja se proizvodi na način koji je usklađen s prirodom. To znači da stvaramo pravedne lance opskrbe i snažne zajednice te razvijamo zdravo tlo i raznolikost usjeva. Također, tu su i prakse kao što je agrošumarstvo, koje kombinira poljoprivredna područja sa šumskim predjelima, donoseći koristi za bioraznolikost i klimatske uvjete na farmama", objašnjava Cathy Cliff.
Povratak kulturi kuhanja svježih namirnica
Kao i sve drugo, zdrava prehrana se svodi na ravnotežu. Rose Wyles, poznata veganska nutricionistica, preporučuje umjerenu konzumaciju UPH-ova ili njihovo potpuno izbjegavanje.
"Umjesto toga, vegani, kao i svi ostali, trebaju uključiti cjelovite namirnice u svoju prehranu, poput voća, povrća, integralnih žitarica, mahunarki, orašastih plodova i sjemenki. Ove namirnice su bogate hranjivim tvarima i pomažu u sprječavanju kroničnih bolesti", kaže Wyles.
"Tofu i tempeh smatraju se zdravim prerađenim namirnicama jer su minimalno obrađene i zadržavaju većinu svojih hranjivih tvari. Također su dobri izvori proteina, željeza i kalcija, koji su važne hranjive tvari za vegane", pojašnjava Wyles.
Privlačnost ultraprerađene hrane proizlazi iz njenog praktičnog karaktera kao brze hrane. Unaprjeđenje prehrane zahtijeva ponovno procjenjivanje našeg načina života.
Postoji suvremena kultura u kojoj sve manje kuhamo i sve više preferiramo brzu hranu, ističe ona. Sljedeći korak bio bi povratak kulturi kuhanja koja se temelji na pripremi svježih namirnica.
Količina prerađene hrane koju možemo uključiti u prehranu ovisi o postojećim prehrambenim navikama. Dok vegani imaju više koristi od tradicionalne prehrane temeljene na cjelovitim namirnicama, konzumenti mesa i dalje mogu imati koristi od prijelaza na prerađene biljne zamjene.
Njemačka znanstvenica Marlene Ohlau ističe važnost pronalaženja načina da se ultraprerađena hrana integrira u prehranu koja se temelji na mesu. Smanjenje konzumacije mesa je ključno kako bismo postigli bolju ravnotežu u prehrani, smatra ona.