Kako jesti kao lokalac u Europi? Putopisac podijelio 5 savjeta
AMERIČKI putopisac Rick Steves i u 72. godini neumorno putuje, a proteklih je nekoliko mjeseci proveo putujući Europom kako bi ažurirao svoje vodiče i drugima omogućio što bolje ljetovanje. Sada je otkrio i svoje metode za pronalazak najboljih restorana u Europi. Njegova filozofija, koju je razvijao pet desetljeća, jednostavna je: pronađite hranu koja postoji samo na točno određenom mjestu i u to doba godine te jedite kao lokalno stanovništvo, piše Food & Wine.
"Moja opća filozofija su pristupačnost, kulturno iskustvo, povoljne cijene i lokalni duh", kaže Steves. "U osnovi, što se hrane tiče, ideja je da gost u dobrom restoranu može točno znati gdje se nalazi i koji je mjesec samo prema onome što vidi na jelovniku", kaže. Ovo su Stevesovi ključni savjeti za pronalazak izvrsnih obroka na putovanju, bez obzira na odredište.
1. Držite se pravila nultog kilometra
Steves se vodi pravilom "obroka s nultog kilometra", što znači da bi putnici trebali jesti hranu koja potječe iz mjesta koje posjećuju i koja je idealno ubrana u blizini. "Uzmete regionalne namirnice, spojite ih sa sezonskim proizvodima i to je to", kaže on. Kao primjer navodi Rim ljeti, gdje se jedu cvjetovi tikvica i bob, a pije se lokalno vino.
"Jednostavno je ispravno gledati kroz prozor u vinograde iz kojih to vino potječe." Njegov je glavni savjet tražiti dnevni meni. "Prije sam mislio da su dnevni specijaliteti ono čega se kuhinja želi riješiti", priznaje. "Ali uopće nije tako. To je ono što chef želi da pojedete jer su te namirnice trenutno u sezoni."
2. Naručujte s jelovnika ispisanih rukom
Stevesov najbrži način za pronalazak dobrog lokalnog restorana svodi se na dvije stvari: kratak jelovnik koji je napisan rukom, po mogućnosti samo na lokalnom jeziku. "Samo jedan jezik znači da su usmjereni na domaće ljude, a pisan je rukom jer ovisi o tome što je ovaj tjedan svježe na tržnici", objašnjava.
Ako ne govorite jezik, Steves savjetuje da jednostavno zamolite konobara za pomoć umjesto da koristite aplikacije za prevođenje. "Razgovaram s konobarom i spreman sam na avanturu", kaže o naručivanju s jelovnika koji ponekad ne razumije. "To je najbolji dokaz kvalitete."
Pokušajte izbjegavati restorane preblizu glavnim znamenitostima jer su to često zamke za turiste. To nerijetko znači da treba prošetati nekoliko ulica dalje od glavnih turističkih pravaca. "Potražite neko neugledno mjesto koje vodi obitelj. Oni vole to što rade, bit će tu i sljedeće godine, a baka u pozadini vjerojatno upravo guli krumpir", kaže.
3. Tražite Bib Gourmand, ne Michelinove zvjezdice
Steves se voli povremeno počastiti, ali umjesto da pokušava dobiti rezervaciju u najpopularnijim restoranima s Michelinovim zvjezdicama, on traži oznaku "Bib Gourmand". To je Michelinova preporuka za izvrsnu hranu po poštenoj cijeni. "To je moj omjer cijene i kvalitete. Dobijete vrhunsku kuhinju bez pretencioznosti. I što je nevjerojatno, nije puno skuplje od nekog osrednjeg mjesta na skupom gradskom trgu", kaže.
4. Posjetite "druge" gradove
Steves potiče putnike da istraže i manje poznata odredišta. Predlaže Lyon umjesto Pariza, Porto umjesto Lisabona ili Bristol umjesto Batha. "Tamo ćete naći živopisnija i autentičnija mjesta koja se oslanjaju na lokalnu reputaciju, a ne na turizam", kaže o gradovima koji nisu toliko turistički razvikani.
Ista logika vrijedi i za četvrti unutar velikih gradova. Savjetuje da potražite kvart koji se tek razvija, prije nego što postane općepoznat, a najbolji način da ga pronađete jest da za preporuku pitate konobara.
Steves je poslušao vlastiti savjet na nedavnom putovanju na Santorini, gdje je čuo za malo mjesto Metaxi Mas, do kojeg se mora ići taksijem. "Sve je bilo pogođeno", kaže. "Gosti, ambijent, svjetlo. Jelovnik je bio razumljiv, usluga odlična, a cijena pristojna." Toliko mu se svidjelo da ga dodaje u svoj novi vodič.
5. Odaberite pravo vrijeme za obrok
Ako želite doživjeti neko mjesto na pravi način, jedite kad i lokalno stanovništvo. U Europi je to često nešto kasnije. "U sedam sati navečer restorani su puni turista. U devet sati su puni lokalaca", kaže o restoranima diljem kontinenta. "To ne znači da je u sedam sati hrana loša, samo se atmosfera potpuno promijeni."
Steves preferira doći još kasnije, pred kraj radnog vremena, kada se restorani počnu prazniti. "Ako sjednete za šank, možete dobiti mjesto čak i tamo gdje je sve rezervirano i doživjeti nešto predivno", kaže. "Volim biti tamo na samom kraju jer tada mogu razgovarati s kuharima."