IAKO su salate u kojima je povrće sirovo, jako zdrave, povrće je jednako dobro i u toplom obroku - ali važno ga je znati pravilno pripremiti kako ne bi izgubilo sve svoje nutrijente. Evo kako ga je najbolje tretirati, ali i i što izbjegavati.

Kuhanje na pari najbolji je način za zadržavanje vitamina i minerala. Povrće poput brokule, špinata, cvjetače i mahuna je idealno za ovakvo kuhanje. Tu je i blanširanje - brzo kuhanje u kipućoj vodi, a zatim hlađenje u ledenoj vodi. Ovako se čuva boja, tekstura i hranjive tvari, a idealno je za pripremu povrća za zamrzavanje.

Pečenje u pećnici najbolje je kada se radi na nižim temperaturama, a pečenjem se nutrijenti čuvaju bolje nego prženjem. Povrće poput mrkve, tikvica, paprika i batata može se peći s malo maslinovog ulja i začinima.

Također, tu je i kratko pirjanje na maslinovom ulju koje čuva vitamine topive u mastima (vitamini A, D, E i K). Idealno je za tikvice, papriku, špinat i gljive.

Sirova konzumacija je, naravno, najbolja, a posebno za vrste povrća poput mrkve, krastavaca, rotkvica, paprike i zelene salate.

Fermentacija je dobar način kojim se čuvaju nutrijenti i dodaju probiotičke vrijednosti - posebno za kiseli kupus i krastavce.

Što izbjegavati?

Kao što možete i sami pretpostaviti, za povrće je najgore dugo kuhanje u vodi. Povrće kuhanjem gubi vitamine topive u vodi (C i B skupina). Ako pak kuhate, koristite što manje vode.

Odmah nakon kuhanja, tu je prženje u dubokom ulju koje uništava nutrijente zbog visoke temperature, a i hrana tako apsorbira puno masti.

Zadnji primjer nije o kuhanju, ali također utječe na kvalitetu namirnice - ljuštenje kore. Kora povrća sadrži puno vlakana i vitamina (mrkva, krumpir i tikvica), pa ju gulite samo kada je nužno.