OVE NEDJELJE, gost Nedjeljom u 2 na HRT-u bio je chef Matija Bogdan, koji je s Aleksandrom Stankovićem razgovarao o stvarnosti kuhinjskog života i kroz razgovor pružao dublji uvid u stvarnost gastronomije i izazove s kojima se susreću profesionalni kuhari danas.

Matija Bogdan chef je iz Čakovca, poznat po impresivnoj međunarodnoj karijeri, a za sebe na početku emisije kaže da je "punker, kuhar, planinar", koji je s 20 godina došao na ideju da bi mogao postati kuhar, no tada je rijetko tko vjerovao da bi mu to moglo uspjeti. 

Počeo kuhati iz inata

Ipak, nakon završene Gimnazije Josipa Slavenskog u rodnom gradu upisao je studij informacijskih znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a nakon toga otišao u potpuno drugom smjeru i završio prekvalifikaciju za kuhara na Pučkom otvorenom učilištu. A počeo je kuhati, kako kaže, iz inata.

"Ja sam počeo kuhati 'ftruc', tako bi se reklo u Međimurju. 'Vtruc' je jedna predivna međimurska riječ koja znači inat. U društvu je bio jedan kuhar koji je danas profesionalni super kuhar i on je uvijek roštiljao. Ja sam se uvijek gurao da meni da da roštiljam jer bolje to radim, ali nije mi dopustio. I tu se počeo buditi taj inat - rekao sam da ću fakat početi kuhati, i počeo sam, i to dobro. Vjerojatno je to i razlog zbog kojeg sam nekako brzo napredovao jer mi je to bio neki 'drive'. Malo je suludo reći da ne kuham iz ljubavi, kuham iz ljubavi jer volim kuhinju, ali kuham i iz inata", priznaje Matija.

Može li netko tko nije gurman biti dobar kuhar?

Na početku razgovora Stanković je priznao da osobno nije gurman, pa ga je interesiralo može li netko takav biti dobar kuhar.

"Mislim da sigurno možete biti dobar kuhar. Ja se uvijek volim malo zezati i reći da bih mogao psa ili majmuna izdresirati da može kuhati. Tehnike, samo kuhanje, to mora doći pod kožu, moraš biti malo spretan, kao u sportu. Ako to treniraš, 'ajmo to tako reći, to ti dođe pod kožu i možeš kuhati. Nije nikakav problem", rekao je Matija.

Matija je svoje kulinarske korake napravio u zagrebačkim restoranima Baltazar i Dubravkin put, a zatim je, kaže, poslao 50 mailova 50 najboljih restorana na svijetu i uskoro otišao u San Francisco, gdje je stažirao u restoranu Coi s dvije Michelinove zvjezdice pod vodstvom chefa Daniela Pattersona.

"Odgovorili su mi da dođem za tri mjeseca u San Francisco. I cijeli svijet se okrenuo. Imao sam 22 godine, bio sam na drugoj godini faksa. Ja zovem mamu i rekoh 'Idem u San Francisco'. Nemam nikakve love, ja ne dolazim iz bogate familije. Nije to bilo lako, ali su mi starci dali desetak tisuća kuna koje su nekako sklepali, uz uvjet za završim faks kad se vratim", prisjeća se Matija.

Nakon toga proveo je četiri i pol godine u londonskom restoranu The Ledbury, također s dvije zvjezdice, gdje je napredovao do pozicije sous chefa, a o tom je iskustvu ispričao u ovotjednoj emisiji Nedjeljom u dva.

"Toksična, muška atmosfera nabijena testosteronima"

"To je dosta teška priča, trebalo mi je par godina da počnem otvoreno pričati o stvarima koje su se događale u tom restoranu", započinje Bogdan i priča o tome kako je izgledao rad u poznatom londonskom restoranu, gdje je kuhinja puna napetosti i gdje se kolege često međusobno sabotiraju.

"To je ta londonska kuhinja koja se danas promijenila, ali kad sam ja tamo došao 2015. godine bila je toksična, muška atmosfera nabijena testosteronima. Poticalo se da cilj opravdava sredstvo, čak i od strane chefa. Meni kao klincu je to bilo super u tom trenutku, a sad mi je odvratno", priznaje on.

"Radili smo 18 sati, u pola 7 si na poslu, radiš do 1, pola 2 u noći. I tako 10 dana za redom, nema tu pauze za ručak, izgledao sam kao 'junkie' nakon odvikavanja, imao sam 50 kila", kaže i dodaje da "biti kuhar nije glamurozno. To je fizički zahtjevan posao prepun stresa i nervoze".

"Bolestan si? Nema veze, dolaziš na posao. Jednom dečku je ruka izgorila u 10 ujutro, pustili su ga u bolnicu tek nakon smjene u 1 ujutro", kaže i dodaje da je, unatoč svemu, taj restoran bio tvornica kuhara. "Svi ti kuhari su ekstremno uspješni danas, ali ja sam uvjeren da se i na drugi način može doći do toga", kaže.

Bilo je tu i raznih drugih neugodnih situacija, pa čak i zlostavljanja

"Bilo je toksično i odvratno, ono tipično muški. Da me to izgradilo, jest, izgradilo me, ali i ostavilo je utjecaja na mene, pogotovo mi je užasno žao, na primjer, kad sam se vratio iz Londona, prvih godinu dana u Zagrebu, kako sam radio u restoranu, ja sam, ja mislim, te prve godine jedno tridesetak otkaza podijelio, a među tim ljudima je sigurno bilo 25 prekrasnih osoba, vrhunskih kuhara na kojima sam mogao puno više raditi i na kraju krajeva dobiti od njih puno više, a i oni dobiti definitivno od mene. Za tim recimo žalim, to su neke stvari koje sam vukao iz tog Londona", priznaje Matija.