IAKO možda nije najljepše povrće u trgovini, teško je zamisliti život bez krumpira. Zbog pristupačne cijene i bezbrojnih načina pripreme, rijetko koje povrće može mu parirati po korisnosti. Krumpir je ključan dio globalne prehrane još otkad su ga južnoamerički starosjedioci prije više stoljeća predstavili španjolskim kolonizatorima. Oni su ga donijeli u Europu i time potaknuli razvoj moderne industrijske poljoprivrede.

Danas postoji više od 4000 sorti, a krumpir je treća najvažnija prehrambena kultura na svijetu. Kada je nešto toliko prisutno u našim životima, prirodno je da se o tome stvore brojne priče i zablude. Od pitanja može li spasiti presoljeno jelo i liječiti bolesti pa do toga je li noćna mora za dijabetičare - o krumpiru se svašta govori. No na kraju dana, on je samo skroman i svestran gomolj. U nastavku razotkrivamo neke od najčešćih mitova o krumpiru u koje ljudi i danas vjeruju.

Proklijali krumpir je otrovan

Svatko tko kupuje na tržnici zna da izgled nije uvijek jamstvo svježine. Većina će ljudi radije izabrati krumpir bez klica, iako su i proklijali primjerci često savršeno jestivi. U mitu da je proklijali krumpir otrovan ima nešto istine, no priča je složenija.

Krumpiri sadrže solanin i kakonin, dva glikoalkaloida koji su otrovni ako se unesu u velikim količinama. Najveće koncentracije tih spojeva nalaze se u klicama, lišću, cvjetovima i zelenoj kori. Zelena kora može upućivati na višak glikoalkaloida, ali jednako tako može biti i samo znak povećane razine klorofila zbog izloženosti svjetlu. Većina komercijalno uzgojenih krumpira sadrži manje od 10 miligrama glikoalkaloida.

Iako visoke doze mogu biti smrtonosne, smrtni slučajevi zbog trovanja glikoalkaloidima iz krumpira iznimno su rijetki. Stoga je proklijali krumpir siguran za jelo sve dok se klice u potpunosti uklone. Glikoalkaloidi su prirodna zaštita od štetnika i daju gorkastu notu koja može pridonijeti složenosti okusa. Važno je samo paziti da kora nije zelena i ukloniti sve klice prije pripreme.

Krumpir može spasiti presoljeno jelo

Slučajno presoliti jelo neizbježan je dio kulinarskog iskustva. Dovoljna je mala pogreška u mjerenju da uništi cijeli obrok. Zbog toga ne čudi što su mnogi pokušali pronaći rješenje za višak soli, a jedna od najpoznatijih metoda uključuje krumpir. Trik se obično koristi za juhe i variva, a ideja je da se u lonac ubaci sirovi krumpir, cijeli ili narezan, kako bi tijekom kuhanja upio višak soli.

Međutim, za to ne postoje nikakvi znanstveni dokazi. Iako se na prvu čini logičnim jer krumpir upija tekućinu, istina je da presoljenu juhu ne možete popraviti krumpirom. Gomolji neselektivno upijaju sastojke iz juhe, što znači da će upiti slanu tekućinu, ali ne i samo sol. Dodavanjem krumpira u lonac dobit ćete samo kuhani krumpir koji će jelu dati svoj okus, a koncentracija soli ostat će gotovo ista. 

Obični krumpir nije zdrav

Članak iz The Seattle Timesa djelomično krivi opservacijsku studiju harvardskih istraživača iz 2011. za širenje mita da je običan krumpir nezdrav. Studija je navodno pokazala vezu između visokog unosa krumpira i debljanja, ali nije precizirala način pripreme, odnosno jesu li se krumpiri jeli prženi, kuhani, sami ili s drugim namirnicama.

A razlika je golema, primjerice, između pomfrita bogatog kalorijama i mastima te običnog kuhanog krumpira. Prema Healthlineu, kuhani krumpir s korom prepun je vitamina i minerala, uključujući vitamine C i B6 te kalij i folat u kori. Iako se kuhanjem gubi dio hranjivih tvari, gubitak nije potpun i ovisi o načinu pripreme. Pečenje ili kuhanje s korom znatno smanjuje gubitak nutrijenata.

Krumpir je često na meti kritika i zbog svog glikemijskog indeksa, zbog čega se smatra neprikladnim za dijabetičare. Međutim, sustavni pregled 13 različitih studija iz 2016., koji je objavilo Američko društvo za kliničku prehranu, nije pronašao dokazivu vezu između unosa krumpira i povećanog rizika od pretilosti, dijabetesa tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti.

Batat je zdraviji od krumpira

Ako je mit o nezdravom običnom krumpiru daleko od istine, uvjerenje da je batat zdraviji još je neutemeljenije. Zapravo, obje su namirnice vrlo hranjive i sadrže mnoge iste vitamine i minerale, samo u različitim količinama, navodi Healthline. Usporedimo li 100 grama bijelog krumpira s korom i jednaku količinu batata s korom, vidjet ćemo više sličnosti nego razlika.

Oba sadrže oko 2 grama proteina, 0.15 grama masti i 21 gram ugljikohidrata. Razlike postaju očitije kod postotka preporučenog dnevnog unosa. Batat osigurava čak 107% dnevne vrijednosti vitamina A, u usporedbi s 0.1% kod bijelog krumpira. Sadržaj vlakana je sličan, pri čemu batat ima tek oko gram više. Vitamini B6 i C te kalij također su unutar 10% razlike. Osim toga, obje vrste su nutritivno vrlo slične. Pravilnije bi bilo postaviti pitanje koji je krumpir hranjiviji, a odgovor je - batat.