VEĆ SMO pisali o Taste Atlasu, koji je nedavno objavio godišnju listu najboljih kuhinja i jela svijeta. Više o tome možete pročitati ovdje, a izdvojili smo i listu svih 100 najboljih jela svijeta, što možete pronaći ovdje.

Osim toga, Taste Atlas objavio je i listu od 83 najbolja hrvatska jela. Cijeli popis možete pronaći ovdje, a mi smo u nastavku izdvojili 10 najbolje ocijenjenih hrvatskih jela. Provjerite jesu li se i vaši favoriti našli na ovom popisu.

1. Slavonski kulen

Slavonski kulen najpoznatiji je specijalitet istočne hrvatske kuhinje. Riječ je o suhoj kobasici napravljenoj od vrhunskih komada svinjskog mesa u kombinaciji s pomno odabranim začinima, uključujući crvenu papriku i češnjak. Kulen ima jak okus dima s aromama paprike i papra.

Slavonski tip kulena mora biti proizveden od mesa svinja koje su uzgojene u Slavoniji. Za izradu ove kobasice koriste se samo vrhunski svinjski komadi, a svaki korak proizvodnog procesa odvojen je od svih ostalih kobasica.

2. Sarma

Jedno od prepoznatljivijih jela tradicionalne turske kuhinje, sarma se sastoji od nadjeva koji je omotan uglavnom lišćem vinove loze, kupusom ili drugim lisnatim povrćem, poput blitve. Postoje brojne verzije ovog jela, ali smjesa obično kombinira sastojke kao što su mljeveno meso, riža ili bulgur, razne začine, crvenu papriku i umak od rajčice.

Sarma, koja vuče korijene iz Osmanskog Carstva, tradicionalno se konzumira i na Balkanu, u zemljama srednje Europe, južnog Kavkaza i Bliskog istoka. Iako se obično priprema za ručak ili večeru, najviše tijekom zime, sarma se u ovim predjelima često priprema za posebne prigode i blagdane.

3. Burek sa sirom

Burek sa sirom pravi se od lisnatog tijesta punjenog smjesom od sira i jaja. Tijesto se napravi od brašna, soli i vode (i malo ulja) i razvuče se u prozirne listove. Listovi se slažu u veliki pleh, svaki list se poprska uljem ili uljem i mineralnom vodom i premaže nadjevom od sira i jaja.

Ipak, ljudi u Bosni i Hercegovini kažu da se burek može zvati burek samo ako je punjen mesom. No, ne žive svi tamo niti je burek bosanski - porijeklo mu je tursko. U Bosni se burek s mesom i druge vrste sličnih pita, poput sirnice i krumpiruše, obično motaju u kolut, dok Hrvati i Srbi imaju opušteniji pristup - burek može biti okrugao i izrezan na četvrtine ili smotan u kolut.

4. Paški sir

Paški sir je tvrdi hrvatski sir podrijetlom s otoka Paga, a našao se na ovogodišnjoj Taste Atlasovoj listi 100 najboljih sireva na svijetu. Proizvodi se od mlijeka paške ovce - oštra bura zasipa otok morskom soli, aromatizira razne biljke (poput smilja, kadulje i komorača) koje ovce pasu, a kao rezultat toga njihovo mlijeko ima jedinstven okus.

Ovaj nagrađivani sir karakteriziraju suha, ljuskasta, zrnata i mrvičasta tekstura te pikantan, slan okus. Sir se obično natrlja pepelom i maslinovim uljem, a zatim se ostavi da sazre najmanje četiri mjeseca. Kako sazrijeva, pikantni i slani okusi postaju još jači.

5. Dalmatinski pršut

Dalmatinski pršut je sušena i dimljena šunka koja se obično poslužuje tanko narezana uz kruh, sir ili voće poput dinje. Za razliku od talijanskog i istarskog pršuta, dalmatinski pršut dimi se na drvima i suši minimalno dvanaest mjeseci.

Proizvodi se od svježih svinjskih butova, s kostima, kožom i potkožnom masnoćom. Nakon pripreme, koja uključuje soljenje, prešanje i začinjavanje, dimi se i ostavlja se da se suši i sazrijeva na zraku. Završno razdoblje pod jakim je utjecajem hladne i suhe bure, što stvara povoljne uvjete za sazrijevanje pršuta.

6. Drniški pršut

Drniški pršut, koji se smatra najkvalitetnijim od svih hrvatskih pršuta, sušena je i dimljena šunka koja se na ovim prostorima proizvodi od 14. stoljeća. Znanstveno je dokazano da se zbog submediteranskih mikroklimatskih uvjeta oko Drniša ova vrsta pršuta razlikuje od onih proizvedenih u Istri ili Dalmaciji.

Butovi koji se koriste u proizvodnji pršuta moraju biti vrhunske kvalitete, lokalnog porijekla i težiti više od 11 kilograma. Pripremljeno meso se soli, preša, dimi i suši minimalno 12 mjeseci. Suši se na vjetru, a ravnoteža između hladne i suhe bure i toplijeg juga neophodna je da razvije sve karakteristične arome i okuse.

7. Kruh ispod peke

Kruh ispod peke je tradicionalni hrvatski način pripreme kruha. Jednostavno tijesto se priprema od brašna, kvasca, soli i mlake vode, a trebalo bi biti ljepljivije od većine drugih tijesta za kruh i mijesiti se rukama. Pripremljeno okruglo tijesto treba ostaviti da odstoji i nadođe. 

U međuvremenu treba naložiti vatru dok ne ostane samo žar. Žar se zatim izvadi, a tijesto se stavi na mjesto gdje je on bio. Poklopi se poklopcem, a poklopac prelije vrelom žeravicom. Kruh se peče od 45 minuta do sat vremena, a pravi majstori peke, lupkajući i osluškujući zvukove, točno znaju kada je gotov.

8. Viška pogača

Viška pogača je slana hrvatska pita podrijetlom s otoka Visa. Tijesto je vrlo slično onom za focacciu, sastoji se od brašna, soli, kvasca i tople vode. Pita se puni kombinacijom maslinovog ulja, luka, inćuna i povrća.

Također se raspravlja o njezinu obliku, odnosno treba li se peći u pravokutnom ili okruglom obliku. Bez obzira na oblike i varijante, uz čašu crnog vina ova fina pita savršeno je jelo sama po sebi, iako se češće poslužuje kao toplo predjelo.

9. Fritaja s tartufima

Fritaja s tartufima tradicionalno je istarsko jelo koje se priprema kombinacijom jaja, crnih tartufa, maslinovog ulja, soli i crnog papra. Ovo jednostavno jelo se priprema tako da se u tavu sa zagrijanim maslinovim uljem uliju umućena jaja, a zatim se dodaju tanki listići tartufa, sol i papar.

Jelo se prije posluživanja posipa sitno nasjeckanim peršinom ili suhim bijelim vinom. Po želji se može dodatno začiniti naribanim sirom, a u Istri se ova fritaja najčešće priprema za doručak i često se može pronaći u restoranima diljem Istre.

10. Krafne

Krapfen ili Berliner je vjerojatno prva europska krafna koja se pojavila, nakon čega su uslijedile slične vrste krafni u drugim zemljama. Ova peciva se tradicionalno pripremaju od dizanog tijesta koje se prži u dubokom ulju dok izvana ne postane zlatno i hrskavo, a iznutra krafne ostaju mekane, lagane i prozračne.

Iako se krafne mogu pripremati bez punjenja, najčešće se pune ili prelijevaju džemovima, kremom od vanilije ili čokolade, a vrh se obično posipa šećerom u prahu ili prelije čokoladom. Podrijetlo riječi Krapfen seže u 9. stoljeće, a recepte na njemačkom nalazimo već u 14. stoljeću.