Nekad su pizze prodavali iz food trucka, a sad imaju svoju pizzeriju. Pizze su im top
Indexovi novinari nigdje nikad ne jedu besplatno. Platimo svoja jela, ne predstavimo se da smo novinari i pišemo točno što mislimo.
U više sam navrata čitala pohvale na račun Chagerovih pizza, koje su se dosad prodavale iz malog food trucka na Črnomercu, pa sam, nakon što su otvorili i vlastitu pizzeriju, odlučila provjeriti oko čega se digla tolika prašina. U Badalićevoj 19 dočekale su me odlične pizze, ali i nešto što mi je ostavilo gotovo jednako dobar dojam kao hrana - vlasnik koji se prema gostima ponaša kao da ih je pozvao k sebi doma.
Od food trucka do vlastite pizzerije
Kad sam stigla, izvana mi se u prvi mah učinilo kao da pizzerija još ne radi. Terasa još nije dobila potrebnu dozvolu, pa prostor nije ostavljao dojam lokala koji je već otvorio vrata gostima. No, čim sam se približila ulazu, postalo je jasno da se unutra već naveliko jede. Za jednim stolom već je sjedilo društvo, uz pivo i dvije pizze koje su dijelili.
I upravo je takva, čini se, ideja Chagera. Nema tu previše kompliciranja ni formalnosti. Dođete sami ili s društvom, naručite pizzu, uzmete komad rukama i uživate. Interijer je uređen pretežno u drvu, a cijeli prostor djeluje toplo i ugodno, bez nepotrebnog dotjerivanja koje bi vas natjeralo da se pitate smijete li se opustiti.
To mi je potvrdio i vlasnik Ivan, koji me odmah dočekao, smjestio za stol i započeo razgovor kao da se poznajemo godinama. Bez ukočenosti, bez naučenih ugostiteljskih fraza i bez onog osjećaja da netko samo odrađuje posao. Napamet mi je izrecitirao ponudu, usput preporučio nekoliko pizza, a zatim mi prepustio da još jednom pogledam jelovnik i sama odlučim.
Takav pristup nije nešto što se podrazumijeva, čak ni u lokalima u kojima je hrana odlična. Ovdje sam odmah imala osjećaj da je vlasniku stalo do toga da se gosti dobro osjećaju, a ne samo da naruče, pojedu i odu. I to prije nego što sam uopće probala prvu pizzu.
Što se jede u Chageru i koliko košta?
U ponudi je ukupno 12 pizza, iako neke nisu bile dostupne tijekom mog posjeta, a posjetila sam ih drugog dana nakon otvorenja. To im nisam zamjerila. Lokal se tek počeo uhodavati, a izbor koji je tog dana bio dostupan bio je dovoljno raznolik da se pronađe nešto za različite ukuse.
Cijene se kreću od 12 do 17 eura. Margherita stoji 12 eura, Vege 13, a Vratina i Špek 14 eura. Po 15 eura treba izdvojiti za Chagicu sa špekom i vratinom, Mortadellu, Dimljeni losos i Sezonsku pizzu. Slavonski bećarac s kulenom i Mortadella s pistacijom stoje 16 eura, dok je Morska vila najskuplja u ponudi, s cijenom od 17 eura.
Uz pizze nude nekoliko vrsta piva, po cijenama od 3.50 do 5 eura, sokove i vode od 2.50 do 4 eura te Kultura Kombuchu za 5 eura. I vinsku ponudu, rekao je vlasnik, planiraju proširiti.
Prema preporuci vlasnika odlučila sam se za Margheritu, koja mi je ionako jedna od najdražih pizza, pa tu nije bilo previše razmišljanja, kao i Vratinu, kako bih isprobala i nešto s mesom. Za piće sam uzela ljubičastu Kultura Kombuchu s okusom bobičastog voća, kojoj se u posljednje vrijeme često vraćam.
Ovo nisu pizze kakve smo navikli jesti
Chager ne igra na kartu napoletane, stila pizze na koji smo se posljednjih godina navikli u brojnim zagrebačkim pizzerijama. Ovdje je riječ o palli romani, odnosno rimskoj pizzi pravokutnog oblika, koja se razlikuje i izgledom i teksturom.
Tijesto je jedna od najvažnijih stvari u cijeloj priči. Priprema se od kombinacije više vrsta brašna, izrazito je hidratizirano, a rezultat je prozračna unutrašnjost i hrskava, zlatna korica. Za razliku od napoletane, nema onaj veliki, napuhani rub koji je često u središtu pozornosti. Sastojci se raspoređuju sve do rubova, pa nema dijelova koje ćete ostaviti na tanjuru zato što su uglavnom prazno tijesto.
Pizze su nam stigle prilično brzo, poslužene na drvenim daskama i već narezane na komade. Pribor za jelo nemojte ni očekivati - ovdje se jede rukama. Prsti će vam se zamastiti, ali teško je zamisliti bolji način za uživanje u ovakvoj pizzi.
Jedne od boljih pizza koje sam probala
Margherita je bila upravo onakva kakvu volim, a možda i malo bolja od toga. Tijesto je bilo hrskavo izvana, a iznutra prozračno i mekano, s dovoljno strukture da se komad može normalno podići i pojesti bez raspadanja. Nije bila ni preslana ni pretrpana sastojcima, a kombinacija mozzarelle i umaka od rajčice bila je jednostavna i ukusna.
Poseban dodatak bio je domaći pesto. Znam da pesto nije nešto što se uobičajeno očekuje na Margheriti, no ovdje se pokazao kao pun pogodak. Nije preuzeo glavnu riječ, nego je zaokružio ostale okuse i dao pizzi dodatnu aromu. Sve zajedno funkcioniralo je toliko dobro da mi nikakvi dodatni sastojci nisu nedostajali.
Druga pizza bila je Vratina, namijenjena svima koji ipak žele nešto konkretnije od Margherite. Uz vratinu, mozzarellu i umak od rajčice dolazi i matovilac, a kombinacija je bila jednako uspješna kao i ona na prvoj pizzi.
Na pizzi je poslužen i njihov domaći umak od borovnica i ljubičastog luka. Na prvi zalogaj podsjetio me na BBQ umak, s tom razlikom da je imao svoju voćnu notu, a umak se odlično slagao s mesom i ostatkom pizze.
Chager je više od dobre pizze
Obje pizze bile su odlične, tijesto je bilo jedan od glavnih aduta, a kombinacije sastojaka dovoljno zanimljive da se razlikuju od onoga što već dugo jedemo po zagrebačkim pizzerijama. Volite li ovaj stil pizze, Chager svakako vrijedi isprobati. A ako ste dosad bili vjerni isključivo napoletani, ovo bi vam mogao biti dobar razlog da proširite vidike.
Ipak, ono što mi je posebno ostalo u sjećanju nije samo hrskava korica ni umak od borovnica, nego vlasnikov odnos prema gostima. Od prvog trenutka razgovarao je sa mnom opušteno, preporučivao jela i trudio se da mi bude ugodno, a pritom nije znao čime se bavim ni da ću o njegovoj pizzeriji pisati. Nije bilo nikakvog posebnog tretmana, nego samo iskrena gostoljubivost.
U vremenu kada se u ugostiteljstvu često puno pažnje posvećuje izgledu lokala, društvenim mrežama i dojmu koji se ostavlja na fotografijama, lijepo je naići na nekoga kome je očito stalo i do onoga što stavlja na stol i do ljudi koji mu dolaze.
