Otac ju je svaku noć nosio u pekaru, spavala je u košari. Danas vodi obiteljski obrt
KADA govorimo o štruklima, prvo vjerojatno pomislimo na one iz Zagorja, no jeste li znali da postoje i turopoljski štrukli? Malo su drugačiji od zagorskih, a njih pravi Ivana Belošević iz Buševca, koja stoji iza obiteljskog obrta Turopoljski štrukli Cipov.
Ivana već godinama pravi domaće turopoljske štrukle, a ideja je to koja je došla od njezinog pokojnog oca. Štrukle rade od 2006., a Ivana nam je ispričala kako je sve krenulo, ali i ono najvažnije - koja je razlika između zagorskih i turopoljskih štrukli.
Od malih nogu pomaže u obiteljskoj pekarnici
"Moj otac Ivan bio je pekar koji je zanat učio u jednoj zagrebačkoj pekarnici, a 1982. godine odlučio je otvoriti svoju pekarnicu u dvorištu obiteljske kuće u Buševcu. Ja sam rođena 16 godina kasnije, tako da sam odrastala uz obiteljski posao, pekarnicu u kojoj su radili tata, brat, mama, baka i još dva-tri radnika", započela je Ivana svoju priču.
Prisjeća se kako bi ju njezin otac svake noći nosio u pekarnicu, omotanu u deku, a dok su njezini roditelji radili, ona bi spavala u košari za kruh. Ispričala nam je i jednu anegdotu - dok je spavala u košari pored koje je bila peć na drva, deka se zapalila, no srećom, njoj se ništa nije dogodilo.
Zbog pandemije i obiteljskih bolesti morali zatvoriti pekarnicu
Pekarnicu je Ivana, zajedno sa svojim bratom Goranom, službeno preuzela 2003. godine, a kaže da su sve do pandemije imali kompletan pekarski asortiman. Ipak, zbog pandemije i obiteljskih bolesti odlučili su nastaviti samo sa štruklima.
"Moj suprug, koji je također radio u obiteljskoj pekarnici, obolio je prije 18 godina od multiple skleroze i zadnjih 8 godina je vezan uz invalidska kolica te moju i sinovu pomoć. Briga o njemu mi oduzima dosta vremena, pa smo odlučili nastaviti dalje samo sa štruklima", rekla je Ivana.
I njezini su roditelji uvijek bili prisutni u poslu - mama Ana i dalje joj pomaže, a njezin je tata svakog dana bio prvi u pekari, sve do 2018. godine, kada je preminuo.
"Pekarnica je bila tatin život, tako da je i u mirovini još uvijek prvi dolazio na posao kako bi zamijesio tijesto, sve dok se nije razbolio i, nažalost, preminuo u 77. godini", ispričala nam je Ivana i otkrila da je upravo od njezinog oca došla ideja za štrukle.
Štrukle prave još od 2006. godine, sve je bila tatina ideja
"Štrukli su bili tatina ideja još 2006. godine, kada se vratio s dostave u lokalnu osnovnu školu gdje je kuharica rekla da sutra ne treba dovoziti peciva jer imaju štrukle. Tata se vratio kući i rekao da bismo i mi mogli probati napraviti štrukle i tako je sve krenulo", prisjetila se Ivana.
Istaknula je i da su kuharice u školi bile oduševljene kada su probale njihove štrukle, a danas u ponudi imaju razne štrukle - od onih klasičnih, slanih, koji se najbolje prodaju, do onih sa sirom i špinatom te sa sirom i tartufima. U ponudi imaju i slatke štrukle, od borovnica, jabuka, marelica, višnje te maka.
Ivana nam je otkrila da prodaju smrznute štrukle pa si ih svatko tko ih kupi može pripremiti na način koji mu odgovara, bilo kuhane ili pečene, a sa svojim štruklima sudjeluje na raznim manifestacijama diljem Zagrebačke županije. Objasnila nam je i kako radi štrukle te koja je razlika između zagorskih i turopoljskih.
Zagorci ih zapeku, Turopoljci ih kuhaju
"Kod izrade štrukli bitna je kvaliteta i elastičnost tijesta te dobar i kvalitetan nadjev. Nema neke posebne tajne, ni tajnog recepta, a kod nas u Turopolju se kaže da su važne 'frčne' ili spretne ruke gazdarice", rekla je Ivana.
Razlika između zagorskih i turopoljskih štrukli je, dodala je, u načinu pripreme - oni u Turopolju ih kuhaju i prelijevaju tropom (reduciranim kiselim vrhnjem), dok ih Zagorci u pravilu pripremaju zapečene ili na juhu.
Za kraj, Ivana nam je rekla kako je ponosna Turopoljka, ponosna na svoj kraj, govor, ali i specijalitete, a ljubav prema kuhinji prenijela joj je njezina baka, koja je kuhala po svadbama. Uz baku je naučila raditi još jedan turopoljski specijalitet, bele žgance s tropom.
"To je jednostavno jelo od krumpira, brašna, malo soli i vode. To se kuha i 'tenfa' (gnječi) dok ne dobijemo homogenu masu i od toga pravimo žgance. Miješaju se plosnatom kuhačom koja se u Turopolju nasljeđuje od prabaka i baka, a prelijevaju se tropom ili špekom i lukom", rekla je Ivana i dodala da Turopoljci imaju pregršt specijaliteta koji se nikako ne smiju zaboraviti.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati