Svi obožavamo crème brûlée, a znamo li tko ga je izmislio?
CRÈME BRÛLÉE popularna je slastica čiji naziv u doslovnom prijevodu s francuskog znači spaljena krema.
Ovaj bogati desert temelji se na kremi napravljenoj od vrhnja, žumanjaka i šećera, često aromatiziranoj vanilijom. Nakon pripreme krema se kuha u specifičnim posudama nazvanim ramekini u vodenoj kupelji sve dok ne postane gusta, a zatim se ohladi.
Neposredno prije posluživanja, površina kreme se posipa tankim slojem kristalnog šećera koji se potom karamelizira upotrebom plamenika ili u pećnici postavljenoj na grill funkciju. Time se stvara hrskava karamelizirana površina koja pruža kontrast mekoj i kremastoj bazi ispod.
I dok mnogi automatski povezuju crème brûlée s francuskom kuhinjom, povijest ovog deserta puna je preokreta.
Povjesničari teško mogu odrediti pravog vlasnika ovog recepta jer su u srednjem vijeku kreme bile izuzetno popularne i proširile su se diljem Europe. No postoji svađa oko toga tko je prvi došao na ideju da karamelizira šećer na vrhu.
Naime, dok Francuska tvrdi kako je ovaj desert njihova kreacija, i Engleska i Španjolska imaju svoje argumente i tradicije vezane uz ovu slasticu.
Francuska strana priče
Čini se da Francuzi često preuzimaju zasluge za mnoge specijalitete, što ih stavlja u središte "ratova" oko hrane.
Naziv crème crûlée pojavio se u 19. stoljeću u Francuskoj, a najstarija poznata referenca na sličan desert potječe iz francuske kuharice iz 1691. godine.
Međutim, iako je Francuska možda prva dokumentirala recept, to ne znači nužno da je bila prva zemlja u kojoj se počeo karamelizirati šećer na vrhu kreme.
Španjolska i crema catalana
Najstariji argument možda dolazi iz Španjolske.
Crema catalana je tradicionalna katalonska slastica koja se prvi put spominje u 14. stoljeću, što je mnogo ranije nego što je crème brûlée zabilježen u Francuskoj. Iako je osnovna ideja ista, hladna krema s karameliziranim šećerom na vrhu, postoje neke razlike.
Prvo, ne priprema se u vodenoj kupelji, već se priprema kuhanjem na laganoj vatri u loncu. Također, recept se razlikuje jer koristi mlijeko umjesto vrhnja, kukuruzni škrob i samo žumanjke, a ne cijela jaja.
Za razliku od francuske verzije, crema catalana je aromatizirana cimetom i limunovom koricom, a šećer se karamelizira izravno na štednjaku.
Engleska verzija deserta
U Engleskoj postoji varijanta ovog deserta poznata kao Trinity Burnt Cream.
Prema priči, u 17. stoljeću student na koledžu Trinity u Cambridgeu osmislio je kremasti desert sa zagorenim šećerom na vrhu. Šećerna korica originalno se pripremala utiskivanjem zagrijanog željeza u obliku grba koledža Trinity.
U usporedbi s modernim crème brûléeom, engleska verzija nije toliko slatka i ima gušću teksturu.
Zbog ovih razlika neki Englezi smatraju kako se radi o sasvim različitom desertu koji ne treba uspoređivati sa slasticama sličnog tipa.
Od zaborava do globalne popularnosti
Kroz stoljeća ova slastica je doživjela različite faze popularnosti i interpretacije u različitim kulturama.
Općenito je bila neuobičajena u francuskim i engleskim kuharicama devetnaestog i dvadesetog stoljeća, a globalnu popularnost je stekla tek 1980-ih godina.
S procvatom restoranske industrije i visoke gastronomije, ova slastica postala je ikona desetljeća koje je slavilo uživanje i zadovoljstvo.
Bez obzira na nacionalnu pripadnost, svaka od spomenutih zemalja doprinijela je bogatoj povijesti i kulinarskoj evoluciji crème brûléea. Dok povjesničari i dalje raspravljaju o njegovom stvarnom podrijetlu, sladokusci diljem svijeta mogu se složiti oko jedne stvari - bez obzira odakle dolazi, crème brûlée je neodoljivo ukusan.
Detaljan recept za ovu svjetski poznatu slasticu možete pronaći na ovoj poveznici.