KAISERSCHMARRN, poznat i kao "kajzeršmarn", slastica je austrijskog podrijetla koja je danas popularna na cijelom njemačkom govornom području, ali i u dijelovima srednje Europe, poput Slovenije i Hrvatske. Radi se o jelu nalik na razlomljenu palačinku, koje se često poslužuje s dodacima poput kompota, šećera u prahu ili pekmeza. Jelo je poznato i pod nazivom "carski drobljenac", a o tome postoji nekoliko zanimljivih legendi.

"Carev nered" kao simbol austrijske kuhinje

Jelo potječe iz 19. stoljeća, a njegovo ime i popularnost povezani su s austrijskim carem Franjom Josipom I., koji je bio velik ljubitelj sličnih jednostavnih deserata. Prema jednoj priči, slastica je nastala slučajno. Kuhar na dvoru pokušao je napraviti savršene tanke palačinke za caricu Elizabetu (poznatiju kao Sisi), no one su se raspale prilikom pripreme. Da bi spasio situaciju, kuhar je dodao šećer i grožđice i poslužio desert. Car je bio oduševljen i navodno rekao: "Ovo je prava carska poslastica!"

Prema drugoj priči, Kaiserschmarrn je zapravo bio inspiriran seljačkim jelima. Tijekom carevih putovanja po austrijskim Alpama poslužen mu je jednostavan desert od brašna, jaja i mlijeka, koji je dodatno obogaćen za njegovu carsku veličanstvenost - dodani su šećer i grožđice. Samo značenje imena zapravo je "carski nered" - Kaiser znači car, dok Schmarrn označava nešto razlomljeno, ali može značiti i glupost ili besmislicu. U kontekstu jela Schmarrn se odnosi na komadiće, odnosno nered u kojem se palačinka raspada.

Slovenci vole "šmorn"

Mi smo prošli vikend posjetili Kranjsku Goru u Sloveniji, šarmantan gradić koji će vas osvojiti ako preferirate manja, mirna mjesta s bajkovitom božićnom atmosferom. Ipak, u subotu navečer stvorila se gužva, i to uglavnom oko malog pulta na ulici na kojemu se peče kajzeršmarn. Slovenci ga također smatraju delicijom, a kod njih se zove "šmorn". 

Priprema se na velikoj peki, odnosno velikoj čeličnoj tavi, a gledajući pripremu - do jednog trenutka sve izgleda kao priprema klasičnih palačinki. Kad se tijesto lagano zapeče, špatulama ga počnu pomicati i trgati. Pred kraj su tijesto flambirali - polili su ga rumom i zapalili. Kad je "šmorn" gotov, bogato ga posipaju krupnim šećerom.

Poslužuju ga s kašom od jabuke (nalik umaku), šumskim voćem ili Nutellom. Nama je trebala čokoladna poslastica, pa smo se odlučili za Nutellu. To je izbor većine turista, dok Slovenci češće biraju voćne nadjeve ili kajzeršmarn posut šećerom u prahu.

Porcija je konkretna i zasitna, a platili smo je 3.50 eura. S obzirom na cijene na koje smo navikli, čak smo se i ugodno iznenadili - i najeli. Ovu slasticu volimo napraviti i kod kuće, obično vikendom za doručak.

Recept po kojem je radimo pronađite ovdje.