SJEĆATE se Branimirca? Nekad ne tako loša tržnica preko puta Autobusnog kolodvora u Zagrebu u posljednjih je nekoliko godina propala. Čini se da nije tako davno bilo kad smo znali skoknuti do tamo i kupiti kilu paprike, vezicu blitve ili koju jabuku.

Danas je na vanjskom prostoru pet, šest štandova s povrćem, isto toliko njih praznih. Desno od ulaza u unutrašnji dio tržnice nalazi se slastičarnica. Virnuli smo kroz vrata, u staklenoj vitrini ima kolača, ali onih već upakiranih, izvaganih. Malo dalje nekad je bila Diona, sad prazan i nikakav prostor.

Galerija

Pravi šok slijedi kad uđete u unutrašnji, zatvoreni prostor gdje su prije bile mesnice, pekarnice, mljekare, prodavaonice s domaćom tjesteninom pa i kolačima. Još i sad stoje svi ti natpisi, a posebno za oko zapinju ovi na kojima piše "gibanice" i "domaći mlinci".

Na prvu nije baš ugodno

Depresivna, taj bismo pridjev dodijelili šetnji ovim unutrašnjim prostorom Branimirove tržnice. S obzirom na to da baš i nema ljudi pa nije moguće izgubiti se u gužvi, u jednom trenu do nas dolazi gospođa od šezdesetak godina i pita tražimo li nešto. Vidi da snimamo, zanima je otkud smo, što radimo ovdje.

"Ne tražimo ništa konkretno, došli smo vidjeti kako je, s Indexa smo", odgovaramo joj, a ona kao da je jedva dočekala popričati s nekim.

"Užasno je, pa pogledajte, nema nikoga. Ja tu vani imam štand s povrćem", govori pa nastavlja: "I nema žive duše. Prije je tu bila hrpa ljudi, a sad - jad i bijeda." I stvarno je tako, što možete vidjeti kako na videosnimci, tako i na fotografijama.

Cijene su se izjednačile s okolnim tržnicama

Inače, Branimirac je bio poznat po znatno višim cijenama od ostalih tržnica po gradu, naročito Kvatrića i Dolca. S obzirom na to da smo upravo na Kvatriću i Dolcu gotovo svakodnevno pa i cijene znamo napamet, iznenadilo nas je kako se Branimirac danas od njih ne razlikuje previše.

Prolazimo pored štanda jednog prodavača koji nas poziva da uzmemo nešto. "Prvi ste na redu", govori. Krumpir 7, paprika 15, rajčica (i to domaća, jasno je na prvi pogled) isto 15 kuna po kilogramu. Nije loše, takva je cijena i na ove dvije tržnice koje smo gore spomenuli.

Maštamo o tome da Branimirac procvate

Sve u svemu, atmosfera ni nije toliko loša koliko loše sve skupa na prvu izgleda. Bit ćemo toliko slobodni pa maštati o tome da se ovo mjesto sredi, postane nešto poput Eatalyja u Trstu, gdje možete kupiti svježe voće, povrće, meso, ali i razne tjestenine, umake, piva i sve što vam srce poželi, a možda niste ni znali da postoji. Ili pak poput ljubljanske tržnice, koja je postala poželjno mjesto za festivale s hranom, gdje nerijetko za obične prolaznike kuhaju vrhunski chefovi te taj plac s vremena na vrijeme pretvore u raj za ljubitelje dobre hrane.