IAKO mnoge zemlje imaju svoju verziju sladoleda, čini se da ga nitko ne voli kao stanovnici Novog Zelanda. S potrošnjom koja nadmašuje sve ostale, ova otočna država zauzima prvo mjesto na svijetu po količini pojedenog sladoleda po stanovniku. Prema podacima World Population Reviewa za 2026. godinu, Novi Zeland je globalni lider u potrošnji ove slastice, piše Food Republic.

Takav poredak može biti iznenađenje, s obzirom na to da se Italija, poznata po gelatu, ili SAD, odakle potječe "soft-serve", često smatraju vodećim nacijama u svijetu sladoleda. Ipak, statistika je jasna: s prosječnih 28.4 litre po stanovniku godišnje, Novozelanđani konzumiraju najviše sladoleda. Visoko na ljestvici su i Finska, Švedska i Danska, koje su sve ispred Italije. Italija s osam litara po stanovniku zauzima tek deveto mjesto.

Sladoled na Novom Zelandu od 19. stoljeća

Visoka potrošnja sladoleda na Novom Zelandu ima duboke korijene. Slastica se ondje pojavila još u 19. stoljeću, a popularnost joj je značajno porasla dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća, dijelom i zbog kampanja koje su isticale zdravstvene prednosti mliječnih proizvoda.

Laka dostupnost kvalitetnog mlijeka i rast velikih proizvođača, kao što je tvrtka Tip Top, učinili su sladoled neizostavnim dijelom novozelandske kulture i potaknuli razvoj tamošnje scene.

Spoj tradicije i modernih trendova

Novi Zeland ima i vlastitu, više od stoljeća dugu tradiciju proizvodnje sladoleda, a najpoznatiji autohtoni okus je "hokey pokey". Taj je okus, danas popularan i u Australiji, nastao u gradu Dunedinu krajem 19. stoljeća. Izvorno se sastojao od sladoleda od vanilije s komadićima hrskave karamele, poznate kao "honeycomb toffee".

Recept se s vremenom mijenjao, pa je oko 1980. godine tvrtka Tip Top velike komade karamele zamijenila manjim kuglicama radi jednostavnije proizvodnje. "Hokey pokey" je danas dostupan diljem Novog Zelanda i smatra se jednim od simbola "Kiwiane", lokalne popularne kulture oblikovane po uzoru na američku kulturu sredine 20. stoljeća.

Scena sladoleda na Novom Zelandu nije, međutim, ostala samo na tradiciji. Stalno se razvijaju inovacije, a s popularizacijom društvenih mreža pojavile su se nove, vizualno privlačne verzije. Jedna od njih je "sladoled od pravog voća" (real fruit ice cream).

Priprema se miješanjem sladoleda od vanilije sa smrznutim voćem, a poslužuje se u visokim naborima, slično kao "soft-serve". Riječ je o fotogeničnoj slastici koja je toliko popularna da su ispred slastičarnica koje je nude česti dugi redovi.