Screenshot: YouTube

JOŠ KAO dijete Christopher Duett postao je fasciniran ubojicama. Prvi kojeg se sjeća je Ted Bundy, imao je pet godina i živio je na Floridi, a njegovi roditelji su na televiziji pratili izvještaje o pogubljenju tog serijskog ubojice. Dvije godine kasnije na slobodi je bio Danny Rolling.

"Sjećam se da mi je majka rekla da je on serijski ubojica – ubijao je ljude, objasnila mi je, a u nekim slučajevima je 'ostavljao svoje žrtve namještene u šokantnim položajima'", napisao je u svojoj kolumni za Vice.

Ubrzo je shvatio da je cijela nacija opsjednuta serijskim ubojicama, slikovite priče njihovih ubojstava bile su u svim medijima, ali zapravo se o njima nije znalo gotovo ništa.

"Zatim sam 2009. iz čista mira napisao pismo Richardu Ramirezu. Zaboravio sam na to gotovo čim sam ga poslao. To jest, sve dok tri tjedna kasnije nisam dobio pismo adresirano na mene. Povratna adresa je bila nečitko nažvrljana, ali mogao sam razaznati da je pismo došlo iz državnog zatvora u San Quentinu. Samo pismo je bilo prilično dosadno. Pokazao se kao učtiv i prilično normalan, ako izuzmemo to što je tražio da mu pošaljem fotografije žena na plaži. Pitao me je kakve automobile volim i koju glazbu slušam. Da mi od ranije nije bio poznat kao 'Noćni progonitelj', ne bi bilo moguće reći je li u zatvoru zbog sitne pljačke ili zbog ubojstva. Napisao mi je da voli AC/DC, a meni se trbuh zgrčio jer sam se sjetio da se pričalo da je nosio AC/DC kapu kad je ubijao", prisjetio se Christopher.

Otada se dopisivao s pedesetak serijskih ubojica, kako onima koji su ubijali ljude po školama, tako i masovnim ubojicama.

"Od svih ubojica s kojima sam se dopisivao, postoji samo jedan kojeg bih iskreno mogao nazvati 'prijateljem'. Barry Loukaitis je 1996. godine imao 14 godina, kada je ušetao na sat matematike u srednjoj školi Frontier, noseći lovački karabin i dva pištolja. Otvorio je vatru na nekoliko učenika i na profesora, ubivši troje i ranivši jednog. Pisao sam Barryju ne znajući što očekivati, ali ispostavilo se da on veoma inteligentan čovjek koji je proveo veći dio svog života u zatvoru nego na slobodi. Imali smo mnogo toga zajedničkog: obojica smo okorjeli ateisti, obojicu nas zanima politika, sličnih smo godina, i odrasli smo voleći iste video igrice i filmove. Na mene je jak dojam ostavilo Barrijevo iskreno kajanje zbog onih koje je njegov zločin pogodio. Odbijao je razgovarati s novinarima iz poštovanja prema svojim žrtvama. Također je dosta vremena proveo preispitujući se i analizirajući zašto je donio odluku zbog koje je završio iza rešetaka", opisao je svoje kontakte s njim.

"Najjednostavnije rečeno, bio sam govnar"

Kad ga je pitao zašto je ubijao, Barry je odgovorio: "Najjednostavnije rečeno, bio sam govnar. Osjećao sam se izolirano od svih i nisam se uklapao. Umjesto da sagledam stvari onakve kakve jesu i prihvatim svoju individualnost, ja sam odabrao biti zao prema ljudima. Imao sam veoma djetinjast stav da oni ionako nisu vrijedni mog prijateljstva, što me čuvalo od odbijanja. Ne treba isticati da sam usvojio identitet koji nije bio zaista moj. U dubini duše sam znao, ali sam to ignorirao. Pokušavao sam djelovati opasno, ali nikada se nisam ponašao u skladu s tim. Kada su me izazivali, ja sam se povlačio. Nakon što se to nekoliko puta dogodilo, osjetio sam potrebu da dokažem da sam onakav kakav sam tvrdio da jesam. Kao rezultat toga, postao sam ubojica".

Napisao mu je da je maštao o tome da se vrati u prošlost i pokuša se urazumiti, ali i da mu je u to vrijeme bio potreban uzor. Christopheru ga nije bilo žao, ali je razumio njegovu situaciju.

"Nikada ne može ispraviti to što je učinio, ali ja sam se preko pisama mogao s njim povezati na ljudskom nivou", napisao je.

Ipak, nisu sve ubojice takve, a pisma koja je dobivao od Phillipa Carla Jablonskog, surovog, seksualno motiviranog seksualnog ubojice kojeg je čekalo pogubljenje u Kaliforniji, dokazuju jezivu logiku nekih ubojica.

"Zapanjilo me je kako je raspirivao i gasio svoju nasilnu prirodu"

"Phillip i ja smo se dopisivali par godina, i naša prepiska je bila opterećena njegovim fantazijama o nasilju i ubojstvu. Phillip se uklapa u stereotip o serijskom ubojici: hvali se svojim zločinima, govori o užasnim fantazijama, i slao je mojoj ženi čestitke za praznike koje je sam radio (na njeno zaprepaštenje). Zapanjilo me je kako je mogao snagom volje raspirivati i gasiti svoju ekstremno nasilnu prirodu. Često sam imao noćne more o Phillipu. Takva je cijena kada kopaš po tuđoj glavi: ponekad se skriju u tvojoj", opisao je.

Ipak, to su bila sva zanimljiva pisma, većina onih koja je dobio bila su dosadna. Sa serijskim ubojicom iz Spokanea Robertom Yatesom dopisivao se o vojsci i Bogu, vampir iz Kansas Cityja Marc Sappington pisao mu je o borilačkim vještinama, a ubojica prostitutki iz Riversidea Bill Suff mu je slao svoje recepte. James Whitey Bulger mu je pisao o životu u Alcatrazu i upozorio ga da se ne okreće kriminalu (kao da mu je upozorenje bilo potrebno). Otkrio mu je i koji će mu biti posljednji obrok, pečeni odrezak, salata s lukom i čaša vina ili Coca-Cola.

"Slao sam svojim korespondentima novac za poštanske troškove i za telefon, da bi me zvali i da ne bi morali trošiti svoja sredstva, jer sam ja kontaktirao njih. Nakon nekoliko godina, više puta sam razgovarao s barem nekoliko desetina najozloglašenijih i najomraženijih osoba u Americi. Pisma su mi slali Susan Atkins, Ed Edwards, Karl Myers, i to svi nekoliko tjedana prije smrti. Neko vrijeme mi je Robert Bardo, progonitelj i ubojica glumice Rebecce Schaeffer, bjesomučno slao pisma i tražio da mu šaljem informacije o njegovim omiljenim poznatim osobama. U mnogim slučajevima su prijestupnici koje sam kontaktirao imali neke prohtjeve – tražili su novac ili knjige. Neki su, kao Jack Spillman, tražili fotografije 'djevojaka koje izgledaju bolesno'. Ali kada se sve zbroji i oduzme, ljudi s kojima sam stupio u kontakt su od mene nešto tražili, baš kao što sam i ja nešto tražio od njih", napominje.

Dodaje da što je više razgovarao s ubojicama i što je više saznavao, njegova je znatiželja opadala. Poslije pet godina dopisivanja s njima shvatio je da iza svakog ubojstva stoji neka osoba i da nisu svi ljudi isti.

"Barry Loukaitis je pobio svoje školske kolege kao rezultat depresije i kompleksa identiteta. Michael Carneal je bio, i još uvijek je, ozbiljno mentalno bolestan. Andrew Williams je bio intenzivno maltretiran. Svi oni su bili ekstremno povučeni prije nego što su počinili zločin. William Clyde Gibson je bio motiviran seksom i uzimao je drogu i alkohol da bi se okuražio da ispuni svoje fantazije. Tommyja Lynna Sellsa je motivirao bijes koji se kod njega javio zbog teškog života, a Paula Reida je motivirala pohlepa. Svi oni su žudjeli za moći i kontrolom, pa su ubijali. Znam da to ne umanjuje njihove zločine, ali nekako mi se čini da je važno to znati. Čini mi se da je važno dobiti odgovor, a ne lutati u mraku, pitajući se zašto bi netko ubio nekog drugog. Iako su neke stvari iste, postoje velike razlike između ovih zločinaca i njihovih zločina. Nije sve tako crno-bijelo kao što bi većina nas željela vjerovati. I odgovor nije jednostavan, ne može se reći da je ubojica jednostavno 'zao'. Iza toga postoji nešto više", vjeruje.

Nakon svega povećala se Christopherova osjetljivost prema žrtvama

Često ga pitaju suosjeća li s ubojicama i zašto je toliko razgovarao s njima. Tvrdi da se nakon svega povećala njegova osjetljivost prema žrtvama, jer su njihove priče postale intenzivno realne i više nisu bile samo članak u novinama ili stranica u knjizi o zločinima. U posljednje vrijeme nije pisao zatvorenicima, ali je nedavno završio svoj prvi kriminalni i geografski profil, o neotkrivenom serijskom ubojici s plaže Daytona.

"Moja interakcija s različitim tipovima prijestupnika mi je donijela bolje poznavanje njih kao zločinaca, saznao sam informacije koje se ne mogu naučiti ni iz jedne knjige. Ako ne otvoreno razgovarajući s njima o njihovim zločinima, onda iz prve ruke promatrajući njihovo ponašanje, manipulacije, društvene interakcije, privatni život i prošlost. Te informacije iznose te zločince i one slične njima na svjetlost dana. Sada koristim svoje znanje da bih doprinio njihovom raskrinkavanju", zaključuje.