Foto: Anadolija

ETNIČKE podjele, sukobi, fizičke i mentalne barijere, koje dominiraju Kosovom posljednjih desetljeća u potpunosti nestaju ulaskom u skromni ugostiteljski objekt "Trepča" u Mitrovici. Ova kavana otvorena je davne 1975. godine, a ime "Trepča" nosi po uzoru na lokalni nogometni klub čije su boje branili igrači svih nacionalnosti s prostora bivše Jugoslavije.
 
Iako put od Prištine do, diljem svijeta po nemirima poznate, Mitrovice na sjeveru Kosova, završava dobro poznatim slikama barikada između sjevernog i južnog dijela tog grada, ovdašnji ljudi na razne načine grade skloništa multietničnosti.
 
Prelaz iz sjevernog u južni dio Mitrovice ili obratno, možda i zbog medijskih napisa kako "prašnjavi rudarski gradić na sjeveru Kosova čuva iskru koja svakog trenutka može da potpali strašnu vatru sukoba", čini se izuzetno teškim. Zastave Kosova s jedne i Srbije s druge strane, podijeljene barikadom od šljunka i betonskih elemenata, na mitrovačkom mostu preko rijeke Ibar, jasno pokazuju "koja etnička skupina dominira kojim dijelom grada".
 
Podjele, napetost i netrpeljivost prestaju u kavani "Trepča" gdje nerijetko za istim stolom sjede Albanci, Srbi, Bošnjaci, Romi, ali i pripadnici međunarodnih vojnih snaga (KFOR).
 
"Trepča" je smještana u Bošnjačkoj mahali, koja je na "karti za strance na engleskom jeziku", namjerno ili ne nazvana "Mala Bosna". Zidovi ove "oaze mira" na Kosovu okićeni su portretima Josipa Broza Tita, ali i slikama osnivača Republike Turske Mustafe Kemala Ataturka, kao i aktualnog turskog premijera Recepa Tayyipa Erdogana, uz nezaobilazne fotografije nogometaša "Trepče". 

 
Zastave i amblemi država čiji su vojnici služili u Mitrovici u sastavu mirovnih snaga dokazi su da su u "Trepči" boravili pripadnici gotovo svih europskih nacija.
 
Ekipa agencije Anadolija u kavani je zatekla vlasnika objekta Šerafedina Ramadžika Šeru u društvu njegovih dugogodišnjih prijatelja, Miloša Milidragovića, Srbina porijeklom iz Trebinja, i Burhana, Albanca koji nije otkrio svoje prezime.
 
Incidentima, podjelama i politici nema mjesta u ovoj kavani, kazao je Ramadžik: "Ovdje su svi dobrodošli, svi i dolaze. Nikoga ne interesira koje je tko nacije i vjere. Bitno je biti čovjek. Ovdje živi zajedništvo, ne predrasude i podjele. Ove zastave na zidovima dokaz su toga. Pa, ovdje su dolazili i dolaze i Srbi i Albanci i Turci i Bošnjaci i vojnici i novinari. Svi navrate na piće, druže se i ostanu zapanjeni prijateljstvima koja ovdje žive, a koja nisu pokidali nikakvi sukobi, incidenti, pa ni ratovi", pojasnio je šezdesetogodišnji Ramadžik uz odobravanje svoga prijatelja Miloša s kojim se, kako je rekao, poznaje i druži oko 40 godina.
 
Fotografije nogometaša "Trepče" i Titovi portreti svjedoci su vremena kada je sve, kako je rekao Ramadžik, "bilo u egalu i nije se niti znalo niti pitalo tko je tko".

 
"U kavani ljudi mogu dogovarati poslove, razgovarati o sportu, opušteno i neobavezno, ali i rješavati određene probleme. Kada je u pitanju rješavanje problema, tu se svi uključimo i pomažemo jedni drugima. To i jest smisao našeg postojanja, da pomažemo susjedu, prijatelju, poznaniku ili nepoznatom u nevolji", naglasio je Ramadžik.