Ovi bi prastari spomenici mogli uskoro zauvijek nestati s lica Zemlje
Foto: Wikimedia Commons, Guliver Image/Getty Images, Flickr
OD PRADAVNIH vremena stare su civilizacije pisale o snazi i sili kojom ih je pogađala Majka priroda.
Zapisi o tajfunima iz antičke Grčke ili katastrofičnim vrućinama u starom Egiptu nisu tajna, a neki su spomenici još iz tog doba i danas postojani te su kao takvi neke od najposjećenijih turističkih atrakcija na svijetu.
Stoljeća su prolazila, a podsjetnici na drevne kulturu i dalje su među nama, no nova istraživanja pokazuju kako ih vrijeme, klimatske promjene i općenito starost pomalo nagrizaju te se moramo pomiriti s činjenicom da oni neće zauvijek takvi kakvima ih danas poznajemo, piše Huffington Post.
Koloseum
Rimski je Koloseum izgrađen u prvom stoljeću nove ere, a služio je kao mjesto održavanja borbi gladijatora i sličnih borilačkih događaja koji su zabavljali stare Rimljane.
"Snijeg i izuzetno niske temperature nisu česta pojava u Rimu, no kada ipak sniježi i snijeg se zadržava na kamenu pri temperaturi višoj od ništice, uskoro će se otopiti. Voda ulazi u pore kamena te će se pretvoriti u led ako dođe do iznenadnog zahlađenja, a zbog toga kamen puca", pojasnio je meteorolog Jim Andrews.
Preživio je 1942 godine zasad, stoga ipak ne možemo tvrditi da mu je kraj na vidiku, no on zasigurno pomalo propada.
Hram Apolona Epikura u Bassai
Ovaj je hram posvećen Apolonu nakon što je spasio lokalne stanovnike od smrtonosne epidemije koja je pogodila regiju. Smješten je u brdovitom kraju Grčke na oko 1131 metar nadmorske visine.
"Peloponeski poluotok je relativno vlažno tlo zbog planina. Temperature zimi se zbog mediteranske klime na spuštaju prenisko", rekao je Andrews. Arheolozi su u porama mramora hrama sagrađenog u petom stoljeću prije nove ere pronašli vodu koja se može smrznuti u rijetkim slučajevima takve ekstremne hladnoće u Grčkoj.
"Ovaj je hram na gotovo najvišoj točci poluotoka, a kako visina raste tako temperatura pada. Padaline ovdje igraju zaista bitnu ulogu", dodao je.
Ulysses S. Grant Memorial
Ovaj je spomenik smješten u Washingtonu te je pravi prikaz onoga što kisele kiše rade bronci. Bronca je metal sačinjen uglavnom od bakra i manje količine kositra kojem nikako ne pogoduje kiselina.
Andrews tvrdi: "Karbonska kiselina je prirodno prisutna u kiši i reagira s bakrom zbog čega nastaju zelene mrlje na kipovima. To što se nalazi na jugu, samo će ubrzati proces jer kemijski će proces brže doći do izražaja zbog sezonskih temperatura. Visoke temperature ubrzavaju nastajanje štete i starenje".
Gradske službe tvrde da jednom godišnje kip premazuju slojem voska kako bi ga zaštitili od oborina.
Kip slobode
Kip slobode, koji se nalazi na rijeci Hudson, bio je francuski poklon SAD-u zbog "prijateljstva uspostavljenog tijekom Američkog rata za neovisnost".
Izrađen je u potpunosti od bakra stoga je s godinama dosta "ostario" i postao čitav zelen.
"Normalna kiša reagira s bakrom, a vlaga ga otapa", ponovio je Andrews. Onečišćenje u zraku svakako je dodatni faktor u procesu starenja Kipa slobode koji je 1937. godine restauriran upravo zbog vremenskih i klimatskih utjecaja.
Sfinga
Jedno od najposjećenijih mjesta na svijetu svakako je Giza u Egiptu gdje se nalazi velika Sfinga. Sagrađena je u starom Egiptu tijekom prve polovice trećeg tisućljeća.
Iako rijetka, kiša ne pogoduje očuvanju Sfinge, no veći je problem jak vjetar, upozorava Andrews. "Vjetar nosi pijesak koji oštro napada sve pred sobom, stoga je logično da ostavlja određenu štetu".
Podzemne su vode dodatna prijetnja jer podrivaju temelje, a tlo postaje porozno. No, tisuće su godina prošle, a Sfinga je još uvijek tu. "Sve što je na Zemlji čovjek sagradio načet će zub vremena. Atmosferske će sile uzeti svoj danak", završio je meteorolog.
Facebook
Google