U EUROPI nema mnogo područja koja na tako malom prostoru nude toliku raznolikost prirodnih okoliša i mikroklima kao Madeira. Na otoku dugom samo 57 i širokom 22 kilometara, površinom otprilike poput grada Zagreba ili dva otoka Brača, izmjenjuju se suha vulkanska obala, vlažne lovorove šume, visoki planinski grebeni, duboki i nepristupačni kanjoni, strme litice i zelene visoravni.

Madeira je smještena usred Atlantika, oko tisuću kilometara jugozapadno od Lisabona. Moglo bi se reći da ovaj portugalski otok geografski pripada Africi, politički Europi, a klimatski je najbliži Karibima. Geološki je Madeira vrh velikog ugašenog ili uspavanog vulkanskog masiva koji se uzdiže s oceanskog dna. Ono što se vidi iznad mora samo je mali dio puno veće podmorske planine.

Galerija

Kratka pista i neugodni bočni vjetrovi

U 21. stoljeću Madeira je postala globalno poznata i kao rodno mjesto Cristiana Ronalda, portugalskog reprezentativca i jednog od najboljih nogometaša svijeta. Što slavni nogometaš znači za Madeiru, vidljivo je već pri slijetanju u Međunarodnu zračnu luku Cristiano Ronaldo, jednu od rizičnijih u Europi zbog kratke piste, jakih bočnih vjetrova i zahtjevnog prilaza iznad oceana, koja njegovo ime nosi od 2017. godine.

Njegovi klupski i reprezentativni dresovi prodaju se na svakom koraku na Madeiri, a u samom glavnom gradu Funchalu Ronaldo je praktički dio urbanog identiteta. Rođen je u radničkoj četvrti Santo António u Funchalu i nogomet je počeo igrati u lokalnom Nacionalu, ali već kao 12-godišnjak napustio je otok i pridružio se akademiji lisabonskog Sportinga. Njegova nogometna karijera prikazana je u muzeju CR7 u luci u Funchalu, smještenom u podrumu ispod istoimenog hotela.

Za pet eura posjetitelji mogu razgledati više od stotinu Ronaldovih osobnih trofeja i dresova, kao i replike pehara i trofeja koje je osvajao s klubovima i portugalskom reprezentacijom. Usred muzeja je njegov lik u prirodnoj veličini izrađen od čokolade. A ispred muzeja, na možda i najposjećenijoj lokaciji u gradu, nalazi se veliki Ronaldov brončani kip.

Posljednji hrvatski kralj počiva na Madeiri

Samo tri kilometra zračne linije sjeverno počiva drugi najveći madeiranski celebrity, posljednji hrvatski kralj i austrijski car Karlo. Nakon raspada Habsburške monarhije, nesretnog 35-godišnjeg cara, njegovu trudnu suprugu Zitu i sedmero sitne djece ratni pobjednici sklonili su na Madeiru zbog političkih previranja u mladoj austrijskoj republici.

No, nakon samo četiri mjeseca dobio je upalu pluća i 1. travnja 1922. umro od komplikacija. Više od 80 godina nakon smrti proglašen je katoličkim blaženikom.

Sahranjen je u prekrasnoj crkvi Gospe od Gore (Nossa Senhora do Monte) s kraja 18. stoljeća, na dominantnom brdu iznad Funchala, koja je danas odredište hodočašća i turistička atrakcija. Za donaciju od jednog eura uz njegovo posljednje počivalište dostupna je Karlova sličica s molitvom na svim jezicima Habsburške monarhije, pa i na hrvatskom.

U blizini crkve nalazi se botanički vrt Monte Palace, jedan od najfotogeničnijih i najljepših tropskih vrtova u Europi. Zbog bujne i egzotične vegetacije, jezeraca i potočića, azulejo pločica i pogleda na grad, nezaobilazna je točka za svakog posjetitelja Madeire.

Pico Ruivo viši je od Dinare

Iako do Monte Palacea i obližnje Karlove crkve iz centra grada vodi turistička žičara, neki hrabriji se na povratak u Funchal odlučuju tradicionalnim prijevozom: pletenim sanjkama na uglačanom asfaltu kojima upravljaju dvojica muškaraca u bijelom, takozvani carreirosi. Vožnja traje pet minuta, stoji 30 eura po osobi i može dosegnuti brzinu od 40 km/h.

Velika je pogreška, međutim, ostati samo u Funchalu. Otok je prepun prirodnih atrakcija od kojih su vjerojatno najimpresivniji Pico Ruivo, najviša točka Madeire (1861 metar, odnosno 30 metara više od Dinare) te drevna lovorova šuma Fanal, koja u jutarnjoj magli izgleda mistično, a kasnije tijekom dana nudi spektakularan pogled na ocean.

Planinarska staza do Pica Ruiva, otprilike šest kilometara u oba smjera, nije tehnički zahtjevna, ali ipak traži kondiciju, dobru obuću i oprez, osobito ako je magla, kiša ili vjetar. Autom ili autobusom može se doći na tek nešto niži Pico do Arieiro (1818 metara).

Za potpuni doživljaj Madeire, posebice unutrašnjosti otoka i slabije naseljene, ali atraktivne sjeverne obale, najbolje je unajmiti auto. Što manji, to bolje. Osim južne magistrale, otočke ceste su prilično uske, zavojite i strme, a javna parkirališta rijetka i skromnog kapaciteta. Neke prirodne atrakcije, poput šumskog parka Ribeiro Frio, zbog prometne gužve vikendom čak postaju posve nedostupne.

Kupanje u oceanu tijekom cijele godine

Kupanje u moru moguće je na Madeiri tijekom cijele godine, što je u Europi prava rijetkost. Atlantski ocean najtopliji je od kolovoza do listopada (do 24 stupnja Celzija), ali ni zimi nije hladniji od 18 stupnjeva. Ipak, stalno treba imati na umu da ocean nije Jadran i da se zbog moćnih valova kupanje brzo može pretvoriti u spašavanje žive glave.

Najugodnija opcija su takozvani prirodni bazeni, odnosno uvale u vulkanskim stijenama uz obalu. More ih prirodno puni valovima i plimom, pa se u njima može kupati u morskoj vodi, ali su zaštićeniji od otvorenog oceana. Najpoznatiji su bazeni u Porto Monizu, na sjeverozapadu otoka. Ondje je lava oblikovala bazene i kamene pregrade, a ljudi su ih uredili stepenicama, stazama, tuševima i prostorom za kupače.

Turizam koji hrani, ali i muči domaću populaciju

Turizam je, naravno, okosnica gospodarstva Madeire i glavni izvor prihoda za većinu od 260.000 otočana. Madeira je 2024. imala 2,2 milijuna gostiju, najviše iz Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke, Francuske i Poljske, i 11,8 milijuna turističkih noćenja, otprilike deset puta manje od Hrvatske.

Međutim, turizam istodobno potencira prometne gužve, devastira okoliš i potiče porast cijena nekretnina na strmom, relativno malenom i prostorno ograničenom otoku. Potreba za četvornim metrima koja će se ponuditi turistima najbolje se vidi u apartmanskim naseljima i hotelima koji se pružaju kilometrima uz obalu zapadno od Funchala.

To je betonizirano područje s ograničenim pristupom, u kojem se uglavnom ne govori portugalski i u kojem domaća populacija nema što tražiti, osim ako nije zaposlena u uslužnim djelatnostima.

I na kraju, glavno pitanje: koliko tjedan dana na Madeiri košta prosječnog hrvatskog posjetitelja? Avionska karta do Funchala iz većih hrvatskih zračnih luka ili bližih aerodroma u susjednim zemljama u ovo doba godine stoji manje od 300 eura po osobi.

Od brze hrane do Michelinovih zvjezdica

Manji hotelski apartman za dvije osobe s opremljenom kuhinjom i pogledom na more blizu centra Funchala u svibnju i lipnju može se pronaći za otprilike 100 eura dnevno. Cijene obroka, dakako, ovise o osobnim preferencijama.

Madeira nudi sve, od sveprisutnih lanaca brze hrane do restorana s Michelinovim zvjezdicama i romantičnim pogledom na sunce koje zalazi za ocean. Večera za dvoje u boljem restoranu, primjerice juha, piće i lokalni riblji specijaliteti poput crne sabljarke s bananom ili krakova hobotnice s lukom i maslinama, stoji oko 60 eura.

Ukupno uzevši, ovaj komadić suptropskog raja u Atlantiku, u kojem je život započeo najplaćeniji nogometaš svijeta, a završio posljednji monarh s titulom hrvatskog kralja, zanimljiva je i ne preskupa destinacija za sedmodnevni odmor u bilo koje doba godine.