FRANJO i Drago već danima imaju isti ritual: dođu pred Vjesnikov neboder i promatraju kako napreduje njegovo rušenje. Dvojica prijatelja iz susjedstva kažu da ih prizor istovremeno intrigira i rastužuje jer je riječ o zgradi koja je desetljećima bila dio njihove svakodnevice.

Dok strojevi komad po komad uklanjaju ostatke nekadašnjeg zagrebačkog simbola, njih dvojica svakodnevno sjednu u blizini gradilišta i prate što se događa. Kažu da ih rušenje zanima od samog početka. "Zanimljivo je to rušenje, to nas zanima, normalno", govore, ali priznaju i da im još nije sasvim jasno koliko će sve trajati. U početku se, podsjećaju, spominjalo miniranje, no sada se više govori o drukčijem scenariju.

Pred zgradom sjede dnevno sat do dva

Obojica su u mirovini i šetnja im je, kako sami kažu, postala važan dio dana. "Mi smo sad, kako smo stari i nemoćni, šećemo se. Moramo ići na zrak", kažu. Uz te šetnje prirodno je došlo i zanimanje za radove. "Kako mi ne možemo ništa raditi, onda bar gledamo kako ljudi rade", dodaju.

Na mjestu rušenja zadržavaju se gotovo svakodnevno, najčešće sat do dva, ovisno o vremenu. Kažu da dođu kad malo zatopli, prošeću i zastanu promatrati napredak radova. Sve što se ondje događa toliko im je zanimljivo da jedan od njih priznaje kako mu je to "zanimljivije od neke predstave".

Nedostajat će im zgrada

Posebno su im u pamćenju ostali trenuci s velikom dizalicom, kada su se dijelovi s vrha spuštali prema dolje, kao i uklanjanje ograda. Najjači dojam ipak je na njih ostavila mehanizacija koja razbija beton. "Ova velika dizalica i ova krokodilka kad lomi beton", izdvajaju kao prizor koji ih je najviše fascinirao.

No uz znatiželju, uz Vjesnikov neboder vežu ih i emocije. Jedan od njih kaže da je zgradu gledao iz vlastite spavaće sobe desetljećima i da mu nije lako pomiriti se s tim da će taj prizor uskoro nestati. "Ja ga iz spavaće sobe gledam. Sad ga više ne budem gledao", kaže.

Zbog toga im rušenje pada teško. "Svaki dan sam ovdje i gledam ga već 50 godina. I više. A sad mi ga je teško gledati kad vidim da ga moraju rušiti", kaže jedan od njih, dok drugi dodaje da se sve to, po njihovu mišljenju, dogodilo "zbog jednih neodgovornih ljudi".

I dok svakodnevno prate radove, pitaju se i kada će cijeli posao biti gotov. Kažu da je to ipak pitanje za ljude koji vode gradilište, ali imaju svoj dojam o tome kako će se stvari dalje odvijati. "Ako se bude ovako strojno rušilo, neće to tako brzo. Ako ga budu minirali, onda brzo gotovo", zaključuju Franjo i Drago, koji će i sutra, kao i prethodnih dana, vjerojatno opet zauzeti svoja mjesta pred Vjesnikom.