VIRALNA teorija petogodišnjih stranaca posljednjih se tjedana proširila društvenim mrežama i potaknula brojne rasprave o prijateljstvima, odrastanju i prirodnim promjenama koje donosi život.

Prema tom konceptu, većina ljudi koji su danas dio našeg života - kolege, susjedi, poznanici i prijatelji s kojima se povremeno viđamo - za samo pet godina mogli bi postati potpuni stranci. Teorija se pritom ne odnosi na članove obitelji i najbliže prijatelje, nego na širi društveni krug koji se s vremenom često mijenja.

Na prvi pogled takva pomisao može djelovati prilično obeshrabrujuće. Ipak, zagovornici ove teorije ističu da ona nosi i utješnu poruku: udaljavanje od nekih ljudi ne mora značiti da je prijateljstvo propalo ili da je netko pogriješio. Naprotiv, riječ je o prirodnom dijelu odrastanja, sazrijevanja i promjene životnih okolnosti.

Što kaže teorija o petogodišnjim strancima?

Amanda Burback, licencirana bračna i obiteljska terapeutkinja, objašnjava da se teorija temelji na ideji kako će se zbog osobnog razvoja, promjene prioriteta i različitih životnih faza većina ljudi koji su nam danas važni s vremenom udaljiti iz naših života.

"Teorija o petogodišnjim strancima koncept je prema kojem će, zbog prirodnog osobnog rasta, promjene prioriteta, životnih prijelaza i načina na koji se ljudi razvijaju, većina ljudi koji su nam danas vrlo važni u životu za pet godina postati stranci, i obrnuto", kaže Burback.

Mnogi pritom osjećaju krivnju, tugu ili čak sram kada se udalje od prijatelja ili izgube kontakt s njima, no terapeutkinja ističe da je riječ o sasvim uobičajenom obrascu. Dok su neka prijateljstva predodređena da traju cijeli život, druga imaju svoju vrijednost upravo zato što obilježe određeno razdoblje života.

"Na internetu se to udaljavanje prikazuje kao prirodna evolucija prijateljstva i dio osobnog rasta", kaže Burback. "To nipošto nije neuspjeh prijateljstva, već prirodna evolucija osobnog rasta i međuljudskih odnosa."

Novo poimanje prijateljstva i gubitka

Prekid ili postupno gašenje prijateljstva mnogima teško pada. Ljudi se često prisjećaju nekadašnjih prijatelja ili kolega s kojima su bili bliski, iako se danas više ne čuju. U većini slučajeva takvi odnosi ne završavaju svađom ili nekim dramatičnim događajem, nego jednostavno polako izblijede zbog promijenjenih životnih okolnosti.

"Velikim dijelom to je zato što su prijateljstva često vezana za zajednički kontekst vašeg života u određenom trenutku, bilo da radite isti posao, živite u istom gradu ili kvartu, ili ste možda oboje nedavno dobili djecu ili nabavili štence", objašnjava Burback.

"Kada se taj kontekst promijeni, s njim se često može promijeniti i prijateljstvo, i to ne zato što je netko pogriješio. To je samo prirodan rast i posljedica različitih životnih prijelaza."

Drugim riječima, prijateljstva koja su nastala zahvaljujući svakodnevnom zajedničkom okruženju često slabe kada taj zajednički kontekst nestane. Promjena posla, preseljenje ili novi životni prioriteti mogu dovesti do toga da ljudi koji su nekoć bili dio svakodnevice postanu tek poznata lica iz prošlosti.

Takvi odnosi pritom ne moraju izgubiti svoju vrijednost. Mnogi i dalje povremeno razmijene poruku s bivšim kolegama ili prijateljima, raspitaju se kako su ili ih se rado sjete, iako više nisu dio njihova svakodnevnog života.

"Odnosi su prolazni"

Burback smatra da ljudi često sami sebe okrivljuju zbog prijateljstava koja postupno blijede, iako za to nema razloga.

"Odnosi su prolazniji nego što nas uče da očekujemo, a u terapiji često vidimo ljude koji krive sebe, pretjerano su samokritični ili tuguju zbog prijateljstva koje blijedi, dok se u stvarnosti radi samo o dvoje ljudi koji su se razvili u različitim smjerovima", kaže.

"Zdrav pristup bio bi da prijateljstvima pristupamo otvorenije, ulažemo ondje gdje postoji obostrani trud i prestanemo svako prijateljstvo mjeriti mjerilom vječnosti."