NA POZORNICU Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu stigla je nova produkcija baleta Trnoružica Petra Iljiča Čajkovskog, u koreografiji i režiji kanadskog umjetnika Paula Chalmera. Premijera je održana jučer, 10. travnja, a među brojnim poznatim uzvanicima u rijetkom je izlasku snimljen i bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović.

Nasmijan pozirao fotografima

Sudeći prema fotografijama, Josipović je bio odlično raspoložen i nasmijan te je očito uživao u razgovoru s okupljenima. Za ovu je prigodu odabrao klasično tamnoplavo odijelo, svjetloplavu košulju i crvenu kravatu.

Da je veliki ljubitelj ovakvih kulturnih događanja, poznato je odranije. Pred kraj prošle godine sa suprugom Tatjanom bio je u zagrebačkom HNK-u na premijeri opere Norma Vincenza Bellinija, pod ravnanjem talijanskog maestra Piera Giorgia Morandija i u režiji Dore Ruždjak Podolski, jedne od vodećih redateljica na hrvatskoj opernoj sceni.

Iako se ne pojavljuju često zajedno u javnosti, poznato je da supružnici Josipović rado posjećuju kazališne predstave i operne premijere u zagrebačkom HNK-u. Tatjana Josipović ovaj put nije snimljena s njim.

Trnoružica je klasik koji se stalno vraća na repertoar

Balet Trnoružica zauzima posebno mjesto u povijesti zagrebačkog HNK-a. Prvi je put izveden 1950. godine, u koreografiji Oskara Harmoša prema Mariusu Petipau, a potom se na repertoar vraćao 1966., 1972., 1990. i 2006. godine. Riječ je o reprezentativnom naslovu klasične baletne baštine, a kontinuitet njegova izvođenja potvrđuje status djela koje se neprestano iznova interpretira, pritom zadržavajući svoj kanonski značaj.

U predstavi sudjeluje cijeli ansambl Baleta HNK-a u Zagrebu, uključujući sve prvake i soliste, a koreografski zahtjevna struktura oslanja se na stilsku preciznost, disciplinu i kolektivnu usklađenost. Upravo zato Trnoružica smatra se jednim od najsloženijih baletnih naslova uopće.

Djelo koje je obilježilo povijest baleta

Praizvedena 1890. godine u Sankt-Peterburgu, Trnoružica je nastala u suradnji skladatelja Petra Iljiča Čajkovskog i koreografa Mariusa Petipaa, prema libretu Ivana Aleksandroviča Vsevoložskog, nadahnutom bajkom Charlesa Perraulta. U povijesti baleta djelo je ostalo upamćeno kao vrhunac carskog akademskog stila, ali i kao jedna od prvih partiturno složenih "baletnih simfonija" koja je redefinirala odnos glazbe i plesa.