NIJE trebalo proći puno vremena da se ljudi na internetu počnu brutalno šaliti na račun petero ljudi koji su zaglavili u podmornici u mraku Atlantika i skončali najgorom zamislivom smrću. Prvotni šok konzumenata vijesti brzo se pretvorio u sveopću sprdnju na internetu, a TikTokom i Twitterom brzinom munje počele su se širiti fore i forice na račun izgubljene podmornice. Dok su obitelji strepile, dobar dio svijeta se sprdao.

Šale su se kreirale i šalama smo se smijali te je crni humor proteklih dana na internetu bio prisutniji nego ikad prije.

Kako je to moguće? Zašto se sprdamo s ovakvim vijestima i jesmo li mentalno zdrave osobe ako su nam užasno zabavne fore na račun petero stradalih ljudi?

"Informacija ne ovisi o onome tko je plasira, nego o onome tko je prima. Mi živimo u vremenu kad informacija brzo prolazi, to je jedna stvar. Druga stvar je da svaki čovjek danas anonimno može bilo kakvu stvar prokomentirati i napraviti neku šalu i svakome je dopušteno iznositi neko svoje mišljenje. U tom momentu se počelo igrati na ljudsku odgovornost, odnosno koliko je netko etičan i moralan i koliko, kako mi psihijatri kažemo, netko ima prioritete i svoju strukturu", govori nam profesor Boran Uglešić, psihijatar i primarijus na klinici za psihijatriju KBC-a Split.

"Danas ne možemo očekivati da će netko imati granice u crnom humoru"

"Takva situacija kod ljudi izaziva različite reakcije i mišljenja, od žaljenja do usporedbe. Recimo, danas se sigurno utopilo 150 ljudi koji su izbjeglice i o tome nitko ne piše, a piše se o avanturističkom izazovu u kojemu je petero ljudi ušlo u podmornicu i išlo gledati nešto iznad ljudskih i životnih regula. Tu se postavlja pitanje tko na koji način tu situaciju gleda", kaže.

"Netko to gleda kroz zavist prema bogatim ljudima, a drugi traže drugačiji način kako da provuku taj svoj humor. Danas se ne može očekivati da će netko imati granice u svom humoru. Danas na internetu imate komentare i na prometne nesreće u kojima se navodi da unesrećeni 'nisu ništa drugo ni zaslužili'. Zato ne možemo očekivati da će ljudi na tu nesreću gledati kroz emociju obitelji tih ljudi.

Generalno se dopustilo da ljudi komentiraju svaku informaciju. Što više senzacije, to je bolja čitanost medijima. Ljudi traže senzaciju. S druge strane, javlja se i primitivizam u ljudi. Kažu da je crni humor prelaženje granice dobrog ukusa, a granica dobrog ukusa je rastezljiv pojam", dodaje Uglešić.

"Vrijeme dobrog sarkazma i zdravog humora je prošlost", smatra.

"Ovo je potpuno očekivano"

Uglešić smatra da je sprdnja na društvenim mrežama na račun ove nesreće zapravo očekivana.

"Ovo nije ništa čudno i očekivano je. Pokazuje koliko smo i lakoumni, i neetični i nemoralni", dodaje.

"Pitanje je koliko se ulazi u dubinu informacije. Na prvu ćemo svi imati urnebesnu reakciju do trenutka kada se stane par sekundi i shvati da tih pet ljudi ima obitelj koju je zavila u crno. Dogodila se tragedija. Mi se danas na informaciji zbog brzine interneta zadržavamo jednu ili dvije sekunde i skrolamo dalje i ne vidimo težinu stvari", govori Uglešić.

Zašto iste reakcije nisu na automobilske ili zrakoplovne nesreće?

"Sigurno to ima veze sa specifičnošću ove nesreće. Priča je zanimljiva zbog brojnih faktora; ekstremni su uvjeti i ovo nije svakodnevna priča. Jedna autobusna nesreća se događa na dnevnom nivou i nije toliko spektakularno. Ovo je nešto što je ljudima čudno i neobjašnjivo i zato daje prostor da se na to reagira sa smijehom i šalom. Situacija je specifična jer je neuobičajena i daje puno veću maštu ljudima", objašnjava.

Ljudi ovakve nesreće, poput izgubljene podmornice, teško percipiraju kao stvarnost, kaže doktor.

"Zamislite jednog čovjeka iz, recimo, Dalmatinske zagore koji pročita da je pet ljudi otišlo s podmornicom kojom se upravlja izvana na dubinu od četiri kilometra. On uopće nema mogućnost shvaćanja takve situacije i zato će taj crni humor i pošalice biti puno intenzivniji", dodaje.

Podsjetili smo profesora Uglešića da se sličan slučaj masovne sprdnje na internetu dogodio i kada je u Međimurju pronađen leš žene koji je tamo stajao od 1998. godine. Dakle, nije bila riječ o milijarderima, nego o nesretnoj ženi koja je ubijena u vlastitoj kući.

"I ta priča je užasno morbidna i nesvakodnevna, ljudima čudna i nedoživljena. Opet je tu nemogućnost da se ljudi poistovjete sa situacijom. Kada se čovjek ne može poistovjetiti sa situacijom, on ima primarnu reakciju koja se reflektira na taj način", kaže nam.

"Niste oštećena osoba ako imate smisao za crni humor"

Je li sve u redu s ljudima koji obožavaju crni humor?

"Studije govore da su ljudi koji imaju smisao za crni humor inteligentnije od drugih i imaju dozu ciničnosti i sarkazma. To pokazuje drugačiju socijalnu inteligenciju. Dakle, ne moraju biti mentalno "oštećeni". Jedno je mentalno zdravlje, a drugo je empatičnost i emocija", govori Uglešić.

Danas smo, smatra Uglešić, puno manje empatični nego prije dvadeset ili trideset godina.

"To se vidi u svakodnevici. Imate situaciju da je čovjek pao s motora i da nitko ne stane i da ljudi samo prolaze. Stil života i kućni odgoj nas čini manje empatičnima. Danas je primaran egoizam, nekad rezerviran za pojedince. Egoizam je, zapravo, nešto što većina pokazuje u dobu u kojemu živimo", zaključuje.