U ZAGREBU se ove subote, 13. lipnja, u sklopu Noći performansa, na više lokacija održavaju reinterpretacije radova istaknute umjetnice Vlaste Delimar.

U okviru programa, Bruno Isaković reinterpretira kultni performans "Kurac volim", koristeći vlastito tijelo kao platformu za upis kolektivnih želja i predrasuda. Lucia Giannoni bavi se jednim od najpoznatijih Vlastinih tekstualnih radova "Treba vjerovati muškarcima", dok Vlasta Žanić s grupom umjetnica izvodi posvetu performansu "Vezana za drvo", ključnom djelu iz ranog razdoblja stvaralaštva Vlaste Delimar. Fotografije možete pogledati u galeriji.

Galerija

Pravo na orgazam nakon šezdesete

Posebnu pažnju privlači nova verzija performansa "Pravo na orgazam nakon šezdesete", u kojoj će se Vlasti Delimar pridružila argentinska umjetnica Maiamar Abrodos. Rad na karakterističan način spaja humor, osobno iskustvo i društvenu kritiku te otvara pitanje o kojem se rijetko govori: pravo žena na seksualnost i užitak neovisno o dobi.

Performans je dio dugogodišnjeg umjetničkog istraživanja Vlaste Delimar u kojem ona propituje tijelo, seksualnost, starenje i društvene norme vezane uz žene. Kao i u mnogim ranijim radovima, umjetnica polazi od vlastitog tijela i osobnog iskustva kako bi potaknula širu društvenu raspravu.

U fokusu je tema koja se rijetko javno problematizira - seksualnost starijih žena. Dok društvo seksualnost često prikazuje kao nešto što pripada isključivo mladima, starije žene nerijetko se smatra aseksualnima ili nevidljivima. Delimar se toj nevidljivosti suprotstavlja idejom da žena ima pravo na seksualni užitak, želju i orgazam bez obzira na godine.

Iako naslov djeluje provokativno, njegova je svrha ukazati na dvostruke standarde. Dok se seksualnost starijih muškaraca često prikazuje kao normalna ili čak poželjna, seksualnost žena nakon određene dobi uglavnom ostaje tabu. Umjetnica stoga koristi vlastito tijelo kao politički i umjetnički alat, javno govoreći o iskustvima koja se obično smatraju privatnima ili neprimjerenima za javni prostor.

Kritika ageizma i borba za vidljivost

Performans se može tumačiti na nekoliko razina: kao kritika ageizma, odnosno diskriminacije na temelju dobi, i kao feministička borba protiv društvene kontrole ženskog tijela. Ujedno predstavlja zahtjev za vidljivošću starijih žena, propitivanje granice između privatnog i javnog te afirmaciju seksualnog prava i tjelesne autonomije u starijoj dobi.

U kontekstu suvremene umjetnosti, Delimar nastavlja tradiciju umjetnica poput Marine Abramović, Carolee Schneemann ili ORLAN, koje vlastitim tijelom otvaraju pitanja roda, seksualnosti i društvenih normi. Ipak, Delimar se u hrvatskom i regionalnom kontekstu ističe vrlo otvorenim progovaranjem o starenju ženskog tijela, temi koja je i dalje relativno marginalizirana.

Zbog toga se "Pravo na orgazam nakon 60-te" ne bavi samo seksualnošću, već i pitanjem tko u društvu koje često povezuje vrijednost žene s njezinom mladošću ima pravo biti poželjan, vidljiv i slobodan. Performans tako postaje svojevrsna kritika kulturnih očekivanja prema ženama te poziv na redefiniranje načina na koji promatramo starenje i seksualnost.