Posjetili smo posebno naselje u Zagrebu. "Oko nas buka, a mi živimo u svom svijetu"
"PREDIVNO je. Nije kao u velikoj stambenoj zgradi. Svaki stan ima svoj vrt, mirno je i tiho, a opet smo u centru grada. Imamo park s klupama, puno zelenila. Ovo je stvarno oaza mira", kaže nam Kristina, stanovnica Naselja Istrana i invalida na Trešnjevki, izgrađenog 1930. godine.
Ovo malo planski izgrađeno naselje smjestilo se između Mošćeničke i Veprinačke ulice. Kako mu i samo ime govori, nastalo je za ratne invalide Prvog svjetskog rata, kao i za izbjeglice iz anektirane Istre i Rijeke koji su prije dolaska na Trešnjevku živjeli u trošnim barakama u Klaićevoj ulici. U novom su naselju uglavnom bili smješteni u Mošćeničkoj ulici, a oko 30 posto stanova u Veprinačkoj ulici bilo je namijenjeno ratnim invalidima.
Projekt potpisuje arhitekt Ivan Zemljak, jedan od najznačajnijih predstavnika hrvatske moderne. Naselje se sastoji od 16 jednokatnih zgrada - 14 sa šest stanova i dvije s četiri - odnosno ukupno 92 stana različitih veličina, namijenjenih obiteljima različitog broja članova. Građeno je s jednim ciljem: u što kraćem roku osigurati krov nad glavom ratnim invalidima i izbjeglicama.
Iz Istre emigriralo više od 50.000 ljudi
Inače, fašistička okupacija Istre započela je nakon Prvog svjetskog rata, a velik val iseljavanja trajao je tijekom međuratnog razdoblja. Procjenjuje se da je tada iz Istre emigriralo više od 50.000 ljudi, među kojima su mnogi utočište pronašli upravo u Zagrebu.
Većinu istarskih doseljenika činili su radnici i seljaci. Mnogi od njih kasnije su postali članovi ili simpatizeri Komunističke partije, dijelom zbog borbe za radnička prava, a dijelom zbog otpora talijanskom fašizmu i NDH.
Tridesetih godina prošlog stoljeća u Zagrebu je živjelo između pet i šest tisuća Istrana. Nastojali su očuvati svoj identitet, kulturu i običaje, ali i podsjećati javnost na borbu za oslobođenje Istre.
Svatko ima svoj mali vrt
"Ovdje živim od 1988. godine. Sve su kuće iste, a i park je ostao gotovo isti kao nekad. Jedino je nestao mali bazen u kojem su se nekada kupala djeca", prisjeća se Kristina. Naselje je nekoć imalo i zajedničku veš-kuhinju te podrume u kojima su stanari držali zimnicu i druge namirnice.
Pravi dojam naselja stječe se tek šetnjom Mošćeničkom i Veprinačkom ulicom. Iako ga danas okružuju novije zgrade, Kazalište Trešnja, igralište NK Trešnjevka i prometna Selska cesta, čim zakoračite među gotovo stoljetne kuće buka grada nestaje.
Sve su kuće građene prema istom projektu a razlikuju se tek po bojama pročelja. Između njih prostire se veliki zeleni prostor s dječjim igralištem i klupama, dok svaki stan ima svoj mali vrt. U nekima rastu rajčice i začinsko bilje, u drugima cvijeće, a poneki su zapušteni.
"Održavam ovaj komadić zemlje ispred stana. Obožavam ga. I susjedi se ovdje vole družiti. Nas troje u prizemlju stalno smo zajedno, pijemo kavu i njegujemo taj susjedski odnos", kaže Kristina. Dodaje da im je upravo spoj mira i dobre lokacije najveća prednost naselja. "Sve nam je blizu - crkva, kazalište, trgovine, tramvaj. Imamo mir, a opet smo u centru grada."
"Stvarno je lijepo živjeti ovdje. Samo bih voljela da se napokon riješi pitanje održavanja zemljišta oko naselja jer se još uvijek ne zna što je gradsko, što privatno i tko je za što odgovoran. To bi napokon trebalo dovesti u red", kaže Kristina.
Njezina susjeda kaže kako je ovaj "komadić mira" na Trešnjevci pravo malo bogatstvo. "Mirno je, tiho, stvarno je lijepo. Oko vas je gradska gužva i užurbanost, a ovdje kao da živite u nekom svom svijetu. Jedini problem su automobili. Parkiraju gdje stignu i još uvijek ne znamo kako to riješiti", kaže.
Stanari ističu i da obnova kuća nije jednostavna jer je Naselje Istrana i invalida zaštićeno kulturno dobro, odnosno vrijedan urbanistički sklop međuratne moderne arhitekture. "Sve ide po posebnoj proceduri pa nije lako uređivati kuće. Ipak, trudimo se održavati ih najbolje što možemo", poručuju.
Kamen spoticanja Katici Rusek ispred njezine kuće
Izvornih Istrana koji su prije gotovo sto godina ondje doselili danas više nema, govori nam još jedan od stanovnika. Unatoč tome, Naselje Istrana i invalida ostalo je jedno od najbolje očuvanih planski građenih stambenih naselja iz međuratnog razdoblja u Zagrebu.
Na njegovu bogatu, ali i tešku povijest, podsjeća i jedan od zagrebačkih Stolpersteina - kamen spoticanja postavljen u spomen žrtvama nacističkog i ustaškog režima. U Veprinačkoj ulici nalazi se kamen posvećen Katici Rusek, stanovnici naselja i antifašistkinji, na kojem piše: "Katica Rusek, rođena 1895., uhićena 20. 10. 1943., Stara Gradiška, Jasenovac, ubijena 1945."
Rusek je uhićena jer je, prema tadašnjim optužbama, slušala zabranjene vijesti i širila "protudržavnu promičbu". Nakon zatočenja u Staroj Gradiški prebačena je u Jasenovac, gdje je 1945. ubijena zajedno s posljednjom skupinom logorašica.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Mjesecima planiramo novu kuhinju, a jednu važnu odluku donesemo u samo deset minuta
Nije važno samo što djeca jedu. Roditelji često zanemaruju ostatak priče
Ovo gotovo svi jedemo na plaži, bez obzira na godine
Top uređaji na ogromnom sniženju, ovo svima pomaže. Evo detalja
Tražite film za cijelu obitelj? Evo ideje
Konobari iz Zagreba skupili gotovo 55.000 čepova i osvojili 10.000 eura
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Mjesecima planiramo novu kuhinju, a jednu važnu odluku donesemo u samo deset minuta
Nije važno samo što djeca jedu. Roditelji često zanemaruju ostatak priče
Ovo gotovo svi jedemo na plaži, bez obzira na godine
Top uređaji na ogromnom sniženju, ovo svima pomaže. Evo detalja
Tražite film za cijelu obitelj? Evo ideje
