OD TRENUTKA kada je njezina "Slađana" 2019. osvojila regiju, Senida Hajdarpašić (41), poznatija kao Senidah, postala je pravi glazbeni fenomen na ovim prostorima. Zato ni ne čudi da je "kraljicu Balkana", kako ju od milja zovu obožavatelji, prilično teško uloviti.

Kada nije na pozornici, radi na novoj glazbi koja redovito broji milijunske preglede. A osim njezinih stihova i spotova, koji uvijek iznova podsjećaju publiku da bez problema može stati uz bok svjetskim imenima, oduševljava i svojim jedinstvenim imidžom.

Uoči njezinog koncerta u zagrebačkoj areni, sa Senidah smo popričali o novoj glazbi i planovima za budućnost. Dotaknuli smo se i svijeta koji, kako kaže, više nije isti kao nekad, ali i žena koje na svojim leđima nose teret svakodnevice. Otkrila nam je i zašto nije željela nastupati s tuđim pjesmama, kako bira ljude s kojima surađuje te što je danas najviše usrećuje.

Za koji mjesec ćemo te slušati u zagrebačkoj Areni. Koncert je 10.10., što možemo očekivati? Pripremaš li nam nešto što publika možda još nije vidjela?

Pripremam nešto što publika uopće nije vidjela na ovim prostorima - u smislu gosta, ljudi na pozornici. To će biti stvarno nešto posebno. Malo drugačije od svega do sada, ikada.

Možemo li znati tko će biti gost, hoćeš li nam otkriti?

Naravno da neću otkriti imena. 😁 Još uvijek slažemo cijelu priču i razmatramo različite mogućnosti, ali jedan gost je već potvrđen. Mogu samo reći da će to biti nešto što nitko ne očekuje. I za mene će to biti nešto potpuno drugačije.

To je ideja koju sam imala još za koncert u Stožicama, ali tada jednostavno nije bilo dovoljno vremena da ju realiziramo. U jednom trenutku mi se činilo gotovo nemogućim jer je riječ o gostu kojeg poznaje cijeli svijet. Ipak, na kraju smo se povezali i mogu reći da publiku čeka nešto stvarno posebno i jako zanimljivo.

Nije ostalo još puno slobodnih mjesta u areni. Kako se ti osjećaš? Jesi uzbuđena?

Uzbuđena sam, naravno. Kada je krenula prodaja, nisam znala što mogu očekivati, tako da me sve ovo stvarno veseli. Moram priznati da mi je možda čak bilo stresnije raditi Stožice u Ljubljani. Slovenija je mala i uvijek razmišljaš hoće li ljudi doći. Na kraju su dolazili iz Hrvatske, Bosne, Švicarske, Poljske i drugih država, što mi je bilo nevjerojatno. Zato jedva čekam Zagreb. Mislim da nas čeka stvarno posebna noć.

Jedva čekam! Svaki koncert nosi neku svoju energiju. Sava centar ima jednu priču, a arena potpuno drugu. Arena je ipak arena, tu je sve malo veće, malo luđe i više spektakl. Zato i pripremamo nešto posebno za tu večer. Mislim da će biti super i jedva čekam da dođe 10.10.

Jednom prilikom si rekla da nakon objave "Slađane" nisi htjela nastupati dok nisi snimila vlastite pjesme. Što te odbijalo od te ideje? Kako komentiraš nove, mlađe generacije, koje karijeru grade na već opjevanim pjesmama, poput Jakova Jozinovića?

To nisam baš tako rekla. Rekla sam da ću nastupati s pjesmama koje imam. Ako imam pet svojih pjesama, nastupat ću s tih pet pjesama. Ako ljudi žele doći zbog njih, super. Ako ne, nikome ništa. Meni jednostavno nije blisko da radim koncert sastavljen uglavnom od tuđih pjesama jer to nisam ja. Ali nemam ništa protiv ljudi koji to rade.

Ako se coveri naprave na svoj način, s bendom i dobrom energijom, to može zvučati stvarno odlično i biti jako zanimljivo za publiku. Što se tiče Jakova, mislim da je to njegov put i njegova odluka. Ljudi očito vole to što radi, a paralelno radi i na svojim pjesmama. Tako da ne vidim ništa sporno u tome. Svatko gradi svoj put na način koji mu najviše odgovara.

Kad smo već kod Jakova. Rekla si da ćeš snimiti duet s njim ako obradi "Replay". On je izazov prihvatio i odradio. Spremate li nam već nešto?

Prelagan zadatak sam mu dala, trebala sam smisliti nešto teže. Šalu na stranu, Jakov je stvarno sjajan dečko i odličan vokal. Jako ga cijenim i drago mi je da je prihvatio izazov.

Iskreno, još uvijek nismo razgovarali o tome u kojem ćemo smjeru ići, ali sigurna sam da ćemo pronaći nešto što će odgovarati i njemu i meni. Jedino što mogu obećati jest da nećemo raditi ništa na silu. Kada se desi, bit će dobro i kvalitetno.

S kojim hrvatskim izvođačem bi htjela snimiti duet? Ima li netko tko ti je zanimljiv i tko bi se mogao uklopiti u tvoj stil?

Jako mi se sviđa Gibonni, njegovi tekstovi i melodije. Interesantan mi je. Baš mi je dobar i zanimljiv kao autor. Naravno, slušala sam ga i ranije. A Oliver je bio jedan jedini. Da je danas živ, bila bi mi želja surađivati s njim. Njegov vokal bio je potpuno svoj, u nekom njegovom posebnom điru.

U više navrata se nisi libila poslati političke poruke na svojim društvenim mrežama, pa čak i u pjesmama. Što bi rekla, kakvim ti se čini svijet u kojem danas živimo?

Mislim da živimo u vremenu u kojem se previše toga događa odjednom. Svaki dan gledamo ratove, podjele, mržnju i nekako se čini kao da ljudi sve manje slušaju jedni druge. Takve me stvari pogađaju i zato često bježim u glazbu.

Ne da bih ignorirala stvarnost, nego da bih sačuvala neki svoj mir i vjeru da postoje i lijepe stvari. O tome na neki način govori i pjesma "Omen". Ponekad imam osjećaj da moramo podići pogled prema gore i podsjetiti se da postoji nešto veće od svakodnevnog kaosa u kojem živimo.

Ruža-djevojka je izraz koji si iskoristila u pjesmi "Delija", a kasnije si objasnila da takvima smatraš djevojke s Balkana, pa i svoju majku. Opiši nam malo detaljnije, što tebi predstavljaju žene s Balkana? S kojim problemima misliš da se najviše susreću?

Pa, problemi... Na Balkanu je poznato da su muškarci jači, ali ja mislim da je obrnuto. Žene na Balkanu su jače od muškaraca. One nose sve na svojim leđima, od obitelji pa do svakakvih poslova. Plus, moraju se izboriti za svoje mjesto, bilo u poslu ili u obitelji, da se čuje njihov glas. Ja kažem da su žene, ne samo Balkanke nego općenito, jače. Definitivno jače. Ali naše Balkanke su najjače.

A kako bi opisala sebe i sve "žene u sebi"?

Pa eto, ruža-djevojka. U meni postoji sve. Mogu biti sretna, tužna, ljuta, nježna, jaka i ranjiva. Sve su to dijelovi mene i sve sam to ja. Ponosna sam na to što sam svjesna i svojih mana i svojih vrlina. Prihvatila sam ih i naučila živjeti s njima. To sam ja. I ne možeš mi ništa.

Izbacila si nedavno tri nove pjesme, tu je i "Čista ljubav" s Adijem Šoše. Kako si zadovoljna kako je sve prošlo?

Divno. Baš sam sretna kako je sve ispalo. Zato ni nismo žurili s nekim drugim projektima. Htjela sam da ljudi prvo čuju ovu pjesmu jer su je i ona i Adi stvarno zaslužili. Adi je odličan vokal. Ja ga zovem "Šoše-Toše" jer me njegov glas na neki način podsjeća na Tošu Proeskog, iako Adi ima svoju energiju i svoj identitet. Osim toga, stvarno je divan dečko.

Pjesmu je radio Amil Lojo i meni se svidjela već na prvo slušanje. Jedva sam čekala da izađe i presretna sam kako ju je publika prihvatila.

Imaš li svoju omiljenu pjesmu?

Jednu nemam, imam ih više. Ne bih ih mogla nabrojiti na prste jedne ruke. Volim i spore i tužne pjesme, recimo "Moj si high", a volim i pjesme poput "100%", gdje je potpuni party. Tu su i "Nisi bio tu", "Strava"... Ima ih stvarno puno. Teško mi je odlučiti.

Kada te se opisuje, svi uglavnom koriste termin "prizemljena". Što misliš, postoji li neko iskustvo koje te obilježilo i zbog kojeg si ostala "svoja", unatoč ovolikoj slavi?

Mislim da sam oduvijek bila takva. Nikad nisam imala potrebu glumiti nešto što nisam. Važno je imati ljude oko sebe koji će ti iskreno reći što misle, a ne samo govoriti ono što želiš čuti. Ja imam prijatelje koji će mi bez problema reći: "E, dosta više", i mislim da je to jako važno.

Volim se družiti sa svojim ljudima i živjeti normalno. Naravno, kada je sve ovo krenulo rasti, imala sam period kada se nisam mogla potpuno opustiti kad bih bila vani. Danas je to već drugačije. Na kraju krajeva, ljudi će danas pričati o meni, sutra o nekome drugome. Zato se trudim ostati svoja i ne opterećivati se previše time što tko misli.

S popularnosti rastu i hejtovi. Pamtiš li možda neki najbizarniji trač, komentar koji si čula o sebi?

Ima ih dosta, ali stvarno ne želim pričati o tome. Bezveze je. S vremenom sam shvatila da neki ljudi imaju problem sami sa sobom pa ga pokušavaju prebaciti na druge kroz komentare, riječi i negativnu energiju. Ja to lijepo odbijam i idem dalje svojim putem.

U kojoj si sad fazi života? Što te trenutačno najviše usrećuje?

Stvaranje. Ovo što radim. Imam toliko ideja i planova. Puno je pjesama spremno i mislim da će ih ove godine izaći više nego ikad dosad. Tri su već vani, a ima ih još. Ove godine očekuje me i puno suradnji. Mislim da je ovo godina dueta. Događaju se i veliki koncerti, a to me posebno veseli. Jedva čekam sve što dolazi.

Važno mi je i da rastem kao osoba, da imam vremena za sebe i da mogu razmišljati o svim tim stvarima. To me pokreće. Ponekad imam toliko ideja da bih najradije iskočila iz kože jer ne znam što bih s njima. Sve bih odmah, ali polako. Moram još naučiti biti strpljiva. 😁

A kako se zamišljaš za 20-30 godina? Pjevaš li i tada?

Štogod. Budem li ovo ili ono, kako god. Samo da sam zdrava. I sretna. I to je to.