Tko je ubio Boška i Admiru? Posljednji dani sarajevskih Romea i Julije i dalje intrigiraju svijet
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Screenshot: YouTube
BOŠKO i Admira, glavni junaci jedne od najvećih i najtragičnijih ljubavnih priča na ovim prostorima, ubijeni su na današnji dan 1993. godine na Vrbanja mostu u Sarajevu. Tragična ljubav Bošnjakinje i Srbina okončana je metkom kada su, vjerujući da je na snazi prekid vatre, naočigled vojnika zaraćenih strana pokušali napustiti Sarajevo.
Priča Boška i Admire vjerojatno je najbolji prikaz besmisla rata i tragedije grada u kojemu su samo nekoliko godina ranije svi narodi živjeli u miru i slozi.
Oboje su rođeni 1968. godine, Srbin Boško i Bošnjakinja Admira zaljubili su se sa 16 godina. Razlike u vjeri i nacionalnosti nisu bile prepreka ni za njih, ni za njihove obitelji.
Boškova majka Radmila Brkić za srbijanski je RTS jednom prilikom rekla da joj uopće nije smetalo što Admira nije bila Srpkinja. Dodala je da su Boško i Admira planirali otići u Beograd i vjenčati se, te nakon vjenčanja otići "negdje vani".
Amir Šulović, Boškov prijatelj iz mladosti, kaže da je njihov plan bio domoći se Grbavice, a tamo se moglo samo preko Vrbanja mosta.
"Bilo je teško, ali imali smo prijatelje, doduše nijednog dovoljnog moćnog da garantira da će se iz grada moći izaći. Boškov i Admirin prelazak na Grbavicu bio je dogovoren i sa jednom i sa drugom stranom. Znam čak i imena tih ljudi", kaže Šulović.
Mogući uzrok vatre na Admiru i Boška je smjena vojnika, kaže Radmila Brkić, jer vjerojatno nova postava vojnika nije znala za dogovor o prelasku para na Grbavicu, odnosno srpsku stranu Sarajeva.
"Boško je umro prvi nakon pucnjeva, a ona se ranjena dovukla do njega, zagrlila i tako su umrli", dodaje Boškova majka kojoj smeta što ih zovu Romeo i Julija, jer kako kaže - njihove obitelji nisu bile protiv njihove veze.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tko je ubio Boška i Admiru? U Sarajevu danas kruže razne priče, ali nitko sa sigurnošću ne može reći, niti postoje konkretna imena. Očevici ubojstva kažu da su vojnici znali da Boško i Admira prelaze Vrbanja most, i tvrde da srpski vojnici nisu pucali na njih. Boškova majka također ne zna tko joj je ubio sina i snahu.
Ni Admirin otac nije se protivio njihovoj vezi. Nakon što je prihvatio odluku svoje kćeri da ode iz grada, Zijah Ismić kaže da je čekao poziv Boška i Admire. Pozvali su ga, ali iz Kruševca da upitaju je li istina da su Boško i Admira poginuli.
Ležali su sedam dana na Vrbanja mostu dok su zaraćene strane raspravljale tko ih je ubio. Zijah Ismić htio je skloniti njihova tijela s mosta, ali mu UMPROFOR nije dozvolio.
Admira Ismić i Boško Brkić sahranjeni su na groblju u Lukavici, a nakon rata, 1996. godine, po želji roditelja njihova tijela su prebačena u Sarajevo i sahranjena na groblju Lav, u zajedničkom grobu.
Istraga o smrti Boška i Admire nikada nije službeno počela, a kamoli završena. Njihovi roditelji ne znaju tko im je ubio djecu, ali tako je, kažu, i lakše.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.
Učitavanje komentara
Facebook
Google
